Cijena arabike ponovno je u središtu pozornosti svjetskih robnih tržišta. Početkom srpnja dosegnula je 3,57 dolara po funti, najvišu razinu u posljednjih šest mjeseci, približivši se ovogodišnjem maksimumu od 3,72 dolara. Na prvi pogled riječ je o još jednom poskupljenju izazvanom strahom od slabije proizvodnje. Međutim, tržište ovoga puta šalje drukčiju poruku.
Najveći svjetski proizvođač kave, Brazil, mogao bi ostvariti vrlo dobru berbu i zadržati snažan izvoz. Nekada bi takve procjene gotovo sigurno spustile cijene. Sada ih guraju prema gore.
Razlog je jednostavan. Trgovci, investicijski fondovi i veliki kupci već gledaju sezonu koja tek dolazi. Strahuju da bi visoke temperature i manjak oborina, povezani s klimatskim fenomenom El Niño, mogli oslabiti idući urod i ponovno smanjiti ponudu na svjetskom tržištu.
Upravo zato burza danas više vrednuje budući rizik nego trenutačnu proizvodnju.
Ta promjena dovoljno govori o tome koliko su se promijenila pravila trgovanja poljoprivrednim robama. Nekada su tržište pokretali podaci o zalihama, izvozu i završenoj berbi. Sve veću težinu sada imaju vremenski modeli, satelitske snimke i prognoze koje pokušavaju predvidjeti kako će se biljke razvijati mjesecima unaprijed.
Na tržištu kave postoji jedan ključni igrač
Ako postoji zemlja koja može promijeniti raspoloženje cijelog tržišta, onda je to Brazil.
Ta južnoamerička država proizvodi oko 40 posto ukupne svjetske proizvodnje kave i uvjerljivo je najveći proizvođač arabike, sorte koja čini približno 60 posto svjetske proizvodnje te dominira u premium segmentu. Zbog takvog tržišnog udjela čak i manja promjena u očekivanom urodu može izazvati snažne reakcije na robnim burzama.
Na tržištu se već godinama ponavlja ista izreka: kada Brazil kihne, cijena kave dobije temperaturu. Posljednjih godina pokazalo se da u toj rečenici ima mnogo više istine nego što se nekada mislilo.
Jednako važan dio priče je i Vijetnam. Kao najveći svjetski proizvođač robuste, ključan je za proizvodnju instant kave i brojnih espresso mješavina. Kada se problemi istodobno pojave u Brazilu i Vijetnamu, zabrinutost zbog moguće nestašice brzo se prelije na cijelo tržište.
Klima sve snažnije određuje vrijednost sirovine
Posljednje desetljeće donijelo je niz vremenskih ekstrema koji su promijenili način na koji analitičari promatraju tržište kave.
Brazil je prolazio kroz razdoblja dugotrajnih suša, razorne mrazove i neuobičajeno visoke temperature tijekom cvatnje. Vijetnam se suočavao s manjkom oborina koji je smanjivao prinose robuste. Takvi poremećaji više nisu iznimka nego rizik koji se redovito uzima u obzir pri procjeni buduće ponude.
Zbog toga se vrijednost kave više ne procjenjuje isključivo prema količini ubranih zrna. Jednako je važna procjena kakve će vremenske prilike biti tijekom sljedećih mjeseci i kako bi mogle utjecati na iduću sezonu.
Meteorološka prognoza tako je postala jedan od podataka koji investitori prate gotovo jednako pažljivo kao izvješća o proizvodnji ili izvozu.
Na tržištu više nisu samo farmeri i pržionice
Promijenila se i struktura sudionika koji oblikuju cijene.
Značajan dio trgovanja više ne dolazi samo od proizvođača, izvoznika i pržionica. Važnu ulogu imaju investicijski i robni fondovi koji klimatske modele koriste kao jedan od pokazatelja budućih tržišnih kretanja.
Prognoza o mogućoj suši ili slabijem cvjetanju biljaka često je dovoljna da dio ulagača poveća izloženost tržištu kave ili zaključi nove terminske ugovore. Takve odluke dodatno pojačavaju rast ili pad cijena jer tržište reagira mnogo prije nego što postanu poznati stvarni rezultati berbe.
To znači da se najveće promjene više ne događaju kada kombajni uđu u nasade, nego mjesecima ranije, dok analitičari pokušavaju procijeniti što bi se moglo dogoditi u sljedećoj sezoni.
Bitka za kavu više se ne vodi samo na plantažama
Promjene na tržištu najbolje se vide u strategijama najvećih svjetskih kupaca.
Kompanije poput Nestléa, JDE Peet’sa, Lavazze i illyja svake godine kupuju milijune tona kave. Za njih najveći problem nije samo rast cijene sirovine, nego činjenica da je sve teže procijeniti koliko će ona vrijediti za šest ili dvanaest mjeseci.
Zbog toga mijenjaju način upravljanja nabavom. Sve češće sklapaju dugoročne ugovore s proizvođačima, šire mrežu dobavljača na više regija i koriste financijske instrumente kako bi ublažile posljedice naglih promjena cijena. Istodobno ulažu u razvoj otpornijih sorti, sustave navodnjavanja i digitalne alate koji omogućuju praćenje stanja nasada gotovo u stvarnom vremenu.
Takva ulaganja donedavno su se smatrala dijelom strategije održivosti. Danas su prije svega pitanje sigurnosti opskrbe i zaštite poslovanja.
Zašto pad cijene na burzi ne znači i jeftiniju kavu
Mnogi potrošači očekuju da će pad burzovne cijene brzo pojeftiniti kavu u trgovinama ili kafićima. To se gotovo nikada ne događa.
Sirova kava samo je jedan dio ukupnog troška. Konačnu cijenu određuju i prženje, pakiranje, energija, prijevoz, skladištenje, logistika, troškovi rada i najam poslovnih prostora. Posljednjih nekoliko godina gotovo svi ti troškovi rasli su istodobno.
Industrija pritom posluje dugoročno. Velike pržionice sirovinu često kupuju mjesecima unaprijed po unaprijed dogovorenim cijenama. Zato se promjene na robnim burzama u maloprodaji vide tek nakon određenog vremena, a često se ne prenesu u cijelosti.
Čak i ako se tržište postupno smiri, malo je vjerojatno da će se cijene vratiti na razine od prije nekoliko godina.
Kava nije usamljeni slučaj
Sličan obrazac posljednjih godina vidljiv je i na drugim robnim tržištima.
Kakao je dosegnuo rekordne razine nakon slabih uroda u zapadnoj Africi. Problemi se pojavljuju i kod šećera, maslinova ulja, soka od naranče i drugih poljoprivrednih proizvoda koji sve više ovise o ekstremnim vremenskim uvjetima.
To pokazuje da tržište kave nije iznimka. Ono je dio šire promjene u kojoj klimatski rizici postaju jedan od ključnih čimbenika pri određivanju cijena poljoprivrednih sirovina.
Za investitore to znači veću volatilnost. Za proizvođače veća ulaganja u prilagodbu proizvodnje. Za prehrambenu industriju potrebu za dugoročnijim planiranjem nabave i boljim upravljanjem rizicima.
Najvažnije odluke više se ne donose u proizvodnji
Kupnja sirovine više nije administrativni posao čiji je jedini cilj pronaći najnižu cijenu. Postala je jedna od najvažnijih poslovnih funkcija u prehrambenoj industriji.
Odluke o tome gdje kupovati kavu, koliko unaprijed ugovarati isporuke, kako rasporediti dobavljače i na koji način zaštititi poslovanje od tržišnih poremećaja danas mogu imati jednak utjecaj na profitabilnost kao razvoj novih proizvoda ili ulaganja u marketing.
Upravo zato najveći svjetski kupci ulažu sve više u analitiku, klimatske modele i sustave koji omogućuju ranije prepoznavanje mogućih poremećaja na tržištu. Cilj nije pronaći najjeftiniju sirovinu, nego izbjeći situaciju u kojoj je uopće neće biti dovoljno.
Najveća vrijednost postaje predvidjeti ono što tek dolazi
Hoće li cijena kave nastaviti rasti, ovisit će manje o ovogodišnjoj berbi, a više o vremenskim prilikama tijekom sljedećih mjeseci. Ako Brazil i Vijetnam izbjegnu ozbiljnije suše i ekstremne temperature, pritisak na tržište mogao bi postupno oslabjeti. No svaki novi klimatski poremećaj mogao bi ponovno promijeniti očekivanja investitora i izazvati novi val rasta cijena.
To pokazuje koliko se tržište promijenilo. Najvažnije odluke više se ne donose nakon završetka berbe, nego mnogo ranije, kada se procjenjuje koliki bi mogli biti budući rizici.
Za većinu ljudi kava će i dalje biti dio svakodnevne rutine. Za kompanije koje ovise o toj sirovini postala je jedan od najsloženijih izazova u upravljanju globalnim lancima opskrbe. Upravo sposobnost da na vrijeme prepoznaju i ublaže takve rizike sve će više odlučivati o njihovoj konkurentnosti u godinama koje dolaze.
⇛ Pri preuzimanju sadržaja obvezno navesti izvor i postaviti poveznicu na originalni članak.
