Intel planira prikupiti 15 milijardi dolara prodajom novih dionica i tako financirati jedan od najskupljih preokreta u tehnološkoj industriji. Kompanija pokušava vratiti izgubljenu poziciju u proizvodnji čipova i izgraditi poslovanje koje bi moglo konkurirati tajvanskom TSMC-u.
Trenutak za prikupljanje kapitala teško je slučajan.
Dionice Intela ove su se godine više nego udvostručile, potaknute povjerenjem investitora u poslovni preokret. Kompanija sada dio tog tržišnog optimizma pretvara u novac potreban za nove tvornice i naprednije proizvodne tehnologije.
Investitori ipak nisu oduševljeni. Dionice su nakon objave plana pale više od tri posto u predtržišnom trgovanju zbog straha od razvodnjavanja postojećih vlasničkih udjela.
Intel se tako našao u neobičnoj situaciji. Rast dionice koji potvrđuje povjerenje u njegov oporavak sada koristi kako bi financirao upravo taj oporavak.
Intel bi mogao prikupiti i više od 17 milijardi dolara
Osnovna ponuda novih dionica vrijedna je 15 milijardi dolara, ali konačan iznos mogao bi biti veći.
Intel će bankama uključenima u transakciju dati 30-dnevnu opciju za kupnju dodatnih dionica vrijednih do 2,25 milijardi dolara. Ako opcija bude iskorištena u cijelosti, kompanija bi mogla prikupiti ukupno 17,25 milijardi dolara, piše Reuters.
JPMorgan Securities, Goldman Sachs, Morgan Stanley i Citigroup Global Markets vode transakciju.
Za postojeće dioničare računica je manje privlačna. Svaka nova dionica smanjuje njihov udio u kompaniji, što objašnjava negativnu početnu reakciju tržišta.
No za Intel je sada važnije nešto drugo – kapital.
Najskuplji dio Intelova preokreta nalazi se u tvornicama
Intel više ne pokušava samo razviti bolje procesore. Želi izgraditi veliki foundry biznis i proizvoditi čipove za druge tehnološke kompanije.
To ga vodi izravno na teren kojim dominira TSMC.
Tajvanska kompanija izgradila je vodeću poziciju u ugovornoj proizvodnji najnaprednijih čipova. Njezine tvornice proizvode čipove za neke od najvećih tehnoloških kompanija na svijetu.
Intel želi dio tog tržišta, ali ulazak u tu utakmicu iznimno je skup.
Nove tvornice poluvodiča zahtijevaju milijarde dolara prije nego što proizvedu prvi komercijalni čip. Potrebna su i velika ulaganja u proizvodnu opremu, istraživanje, nove procese te napredno pakiranje čipova.
Intel zato mora trošiti danas za poslovanje koje bi ozbiljnije rezultate trebalo donositi tek u budućnosti.
Upravo je to jedan od najvećih rizika cijelog preokreta.
Intel pokušava vratiti ono što je nekada imao
Još prije desetak godina teško je bilo zamisliti globalnu industriju čipova bez Intela u samom vrhu.
Kompanija je desetljećima dominirala tržištem procesora i bila simbol američke tehnološke moći. No niz proizvodnih kašnjenja i strateških pogrešaka promijenio je odnos snaga.
TSMC je preuzeo vodstvo u naprednoj proizvodnji. Nvidia je eksplozijom potražnje za AI čipovima postala jedno od najvrjednijih imena tehnološke industrije.
Intel je ostao u poziciji u kojoj istodobno mora sustizati konkurenciju i financirati vlastitu transformaciju.
Zato rast dionice veći od 100 posto ove godine za kompaniju vrijedi mnogo više od dobrog burzovnog rezultata. Otvorio joj je mogućnost da prikupi golem kapital bez oslanjanja isključivo na novi dug.
Burzovni optimizam sada treba pretvoriti u tvornice
Prodajom dionica Intel praktički monetizira povjerenje koje je stekao tijekom posljednjih mjeseci.
To je logičan potez. Što je cijena dionice viša, kompanija može prikupiti više novca izdavanjem manjeg broja novih dionica nego što bi mogla pri nižoj tržišnoj vrijednosti.
Ali potez nosi i jasnu poruku investitorima.
Oporavak Intela neće biti jeftin.
Kompanija može rezati troškove i popravljati učinkovitost, ali proizvodnja najnaprednijih čipova zahtijeva fizičku infrastrukturu koju nije moguće izgraditi samo boljim upravljanjem.
Tvornice se moraju platiti.
A vrijeme također ima cijenu.
U industriji u kojoj se tehnološka prednost mjeri generacijama proizvodnih procesa, nekoliko godina zaostatka može biti presudno. Dok Intel ulaže kako bi sustigao vodeće proizvođače, TSMC i ostali konkurenti ne stoje na mjestu.
Ovo više nije samo Intelova poslovna oklada
Intelova transformacija ima i šire značenje za američku industriju.
Sjedinjene Države godinama pokušavaju vratiti veći dio proizvodnje naprednih poluvodiča na domaće tlo. Pandemija, poremećaji u lancima opskrbe i rast geopolitičkih napetosti pokazali su koliko je koncentracija proizvodnje čipova u Aziji postala strateški rizik.
Intel je u tom kontekstu posebno važan.
Za razliku od mnogih američkih dizajnera čipova, kompanija još ima vlastite velike proizvodne kapacitete. Uspješan foundry mogao bi ponuditi dodatnu proizvodnu opciju kompanijama koje danas snažno ovise o TSMC-u.
Ali strateška važnost ne jamči poslovni uspjeh.
Intel još mora dokazati da može proizvoditi napredne čipove dovoljno kvalitetno, brzo i profitabilno da privuče velike vanjske kupce.
Upravo će to odlučiti je li sadašnjih 15 milijardi dolara ulaganje u povratak ili samo još jedan skup pokušaj sustizanja konkurencije.
Intel sada mora opravdati povjerenje tržišta
Dionice su se više nego udvostručile jer investitori vjeruju da se kompanija konačno kreće u dobrom smjeru.
Intel sada to povjerenje pretvara u kapital.
Ako banke iskoriste dodatnu opciju, kompanija može dobiti više od 17 milijardi dolara za nastavak transformacije. Kratkoročno će postojeći dioničari platiti cijenu kroz razvodnjavanje svojih udjela.
Dugoročno će biti važno samo jedno: što će Intel napraviti s tim novcem.
Jer 15 milijardi dolara može kupiti nove tvornice i tehnologiju. Ne može kupiti tehnološko vodstvo. Intel će ga morati ponovno zaslužiti.
