UBS i Švicarska nalaze se usred jednog od najvažnijih regulatornih sukoba u europskom bankarstvu. Nakon propasti Credit Suissea 2023. godine i njegova preuzimanja od strane UBS-a, švicarske vlasti žele dodatno povećati sigurnost financijskog sustava.
Ključ spora su kapitalni zahtjevi. Švicarska vlada želi da sistemski važne banke ulaganja u svoje inozemne podružnice značajno snažnije pokrivaju najkvalitetnijim CET1 kapitalom. Prema odluci parlamenta od 23. rujna, model s 90-postotnim CET1 pokrićem mogao bi UBS-u donijeti potrebu za približno 16 milijardi dolara dodatnog CET1 kapitala, uz još oko dvije milijarde dolara povezanih s drugim regulatornim mjerama.
Za regulatora je cilj jasan – smanjiti mogućnost da eventualnu novu bankarsku krizu ponovno plaćaju porezni obveznici. Za UBS, međutim, dodatni kapital znači skuplje poslovanje, niži povrat na kapital i potencijalno slabiju konkurentsku poziciju u odnosu na globalne banke iz SAD-a i Velike Britanije.
Zbog toga je predsjednik UBS-a Colm Kelleher javno upozorio da bi banka, ako konačna pravila budu previše restriktivna, mogla preispitati ima li smisla zadržati svoju centralu u Švicarskoj.
Što zapravo znači „preseliti UBS“?
Takav potez ne bi značio zatvaranje poslovnica u Zürichu niti nestanak UBS-a iz Švicarske. UBS Group AG danas je švicarski holding sa sjedištem u Zürichu i vlasnik je UBS AG, matične banke cijele grupacije. Ispod nje već postoji čitava mreža zasebnih pravnih društava – UBS Switzerland AG, UBS Europe SE, američke kompanije te druge međunarodne podružnice.
Preseljenje bi stoga prvenstveno značilo promjenu države domicila matičnog holdinga ili centrale bankarske grupacije, primjerice prema Londonu ili SAD-u, te posljedično prelazak pod drukčiji regulatorni okvir.
Švicarsko poslovanje moglo bi nastaviti gotovo kao i danas kroz UBS Switzerland AG, banku koja već ima vlastitu švicarsku licencu. Klijenti bi i dalje mogli imati račune, kredite i investicijske proizvode kod UBS-a, samo što bi krajnji vlasnik grupacije bio registriran izvan Švicarske.
Slično vrijedi i za međunarodne podružnice. UBS Europe SE, američke kompanije ili azijske operacije ne bi morale „seliti“ zajedno sa centralom. One su već organizirane kao zasebni pravni subjekti i pod nadzorom lokalnih regulatora.
Najveći gubitak možda bi bio za Švicarsku
Za UBS bi potencijalno preseljenje bilo prvenstveno pitanje kapitalne učinkovitosti i međunarodne konkurentnosti. Za Švicarsku bi posljedice bile šire. Odlazak centrale globalne banke značio bi mogući gubitak dijela visoko plaćenih radnih mjesta, poreznih prihoda, financijskih stručnjaka i dijela strateškog odlučivanja koje se danas odvija u Zürichu.
Još važnije, imao bi snažan simbolički efekt. Nakon nestanka Credit Suissea, UBS je ostao jedina švicarska banka u samom vrhu globalnog bankarstva.
Zato današnja rasprava nije samo spor oko nekoliko milijardi dolara kapitala. To je rasprava o tome može li Švicarska istodobno imati jednu od najvećih svjetskih banaka i regulatorni sustav koji želi praktično eliminirati rizik da porezni obveznici ponovno spašavaju takvu instituciju. Konačna odluka još nije donesena. Parlamentarni proces se nastavlja, a završni regulatorni okvir očekuje se tek nakon daljnje rasprave.
Izvor: Financa.ba / Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
