Svi bismo vjerojatno trebali pronaći načine da tijekom radnog dana budemo više u dodiru s prirodom, pa makar i samo putem zvukova. Brojna istraživanja pokazuju kako šetnja parkom tijekom pauze za ručak ili čak samo biljka na radnom stolu može ojačati naš fokus, poboljšati raspoloženje i povećati produktivnost. Tȋ su učinci uglavnom rezultat vizualne stimulacije.
Što znanost kaže o uključivanju zvukova prirode u radno okružje?
Dr. Erin Largo-Wight i njezini kolege sa Sveučilišta u Floridi proučavali su kako zvuci prirode utječu na fiziologiju i psihologiju ljudi. Njihovo istraživanje The Efficacy of a Brief Nature Sound Intervention on Muscle Tension, Pulse Rate, and Self-Reported Stress: Nature Contact Micro-Break in an Office or Waiting Room objavljeno je 2016. godine u časopisu SAGE Journals. Sudionici istraživanja su tijekom 15 minuta slušali jedan od tri zvuka: tišinu, Mozarta i zvuk oceana. A prije i nakon toga bila im je izmjerena brzina pulsa, napetost mišića i zabilježen samoprijavljeni stres.
Rezultati istraživanja pokazali su da tišina i klasična glazba nisu uzrokovale promjene u parametrima. Ali zvukovi valova oceana jesu. Kod ispitanika koji su slušali zvuke prirode smanjila se napetost mišića, pao je broj otkucaja srca, a i razina samoprijavljenog stresa bila je manja. Ukratko, bili su manje psihofizički napeti. Osim toga, tim istraživača utvrdio je da se tê pozitivne promjene događaju relativno brzo – u roku od pet do sedam minuta.
Zvučni dizajn u uredskom okružju
Iako se istraživači nisu posebno fokusirali na učinke zvukova prirode u radnim prostorima, njihovi zaključci sugeriraju da bi se zvučni dizajn ovoga tipa mogao koristiti za revitalizaciju radnika i u uredskom okružju.
Naporan rad uzrokuje kognitivni stres. Naše istraživanje temelji se na ideji da nas priroda može kognitivno regenerirati.
Largo-Wight, profesorica javnog zdravstva.
Sljedeće istraživanje Tuning the cognitive environment: Sound masking with ‘natural’ sounds in open-plan offices (Alana G. DeLoach, Jeff P. Carter, Jonas Braasch, 2015.) Politehničkog instituta Rensselaer, fokusiralo se na utjecaj prirodnih zvukova u uredima. Istraživače je interesiralo pomažu li zvukovi prirode zaposlenicima da se bolje koncentriraju (ili im odmažu) te kakav je općenito njihov učinak u usporedbi s konvencionalnim sustavima bijele buke koji se danas koriste u otvorenim uredima.
Akustičar Jonas Braasch i njegova suradnica Alana DeLoach su, za potrebe svog istraživanja, okupili ljude koji su za vrijeme rješavanja zahtjevnog kognitivnog zadatka slušali različite zvukove: bijeli šum, zvuk protoka vode, uobičajen uredski šum i tišinu. Sudionici su tijekom rješavanja zadatka ‘isprobali’ sva četiri zvuka – svaki u trajanju od šest minuta. Braasch i DeLoach su nakon svake sesije mjerili njihove performanse, a zatim su ih pitali koji zvuk preferiraju i koji im je najviše pomogao da se fokusiraju. Nisu našli razlike u razini performansi s obzirom na vrstu zvuka (osim što je potpuna tišina negativno utjecala na izvršavanje zadatka), a većina ljudi izjavila je da su se najbolje koncentrirali uz zvuk protoka vode.
Koncentracija najbolja uz zvuk vode
Braasch kaže kako ima smisla da nije bilo razlike u učincima zvuka protoka vode i uobičajene bijele buke jer ljudi u vrijeme rješavanja zahtjevnih kognitivnih zadataka ne mogu obraćati dovoljno pažnje na zvuk prirode da bi od njega imali koristi. No, u odvojenom eksperimentu, Braasch i suradnici pokazali su kako slušanje zvukova prirode tijekom pauze pozitivno utječe na performanse zaposlenikâ. Kaže kako se ove dvije studije međusobno nadopunjavaju, no da je njihove rezultate ipak potrebno testirati na većem broju ljudi. Ukrako, njihovi rezultati sugeriraju kako bi zvukovi prirode u uredu mogli pomoći zaposlenicima da se tijekom pauze uspješnije regeneriraju te da tȋ zvukovi ne ometaju koncentraciju u vrijeme rješavanja zahtjevnih zadataka.
Braaschova istraživanja polaze od općeprihvaćene ideje kako priroda ima regenerativnu snagu. On smatra kako isto vrijedi i za zvukove prirode jer stvaraju sjajnu radnu atmosferu.
Pokazalo se da ljudi nisu nervozno žurili riješiti zadatak i da su se bolje fokusirali. Ova ideja mogla bi se primijeniti i u drugim stresnim okružjima poput, primjerice, bolnicâ.
Ne djeluju svi zvuci prirode isto
Naravno, ne djeluju svi zvuci prirode isto – kakofonija zvukova iz zoološkog vrta ili stalni cvrkut ptica bi, u većini slučajeva, ometali ljude u radu. Isto vrijedi i za stalno ponavljanje kratkih blokova različitih zvukova. “Trebamo biti sposobni održati iluziju prirodnog prostora”, kaže Braasch.
Ovaj zvučni dizajn mogao bi čak ići tako daleko da oponaša dnevni bioritam nekog ekosustava, poput šume i inkorporira podatke o vremenu kako bi zvukovi u uredu fluktuirali tijekom dana kao što to čine u prirodi. Načas bismo zaista mogli zaboraviti da smo u četiri zida i pomisliti da smo ‘preneseni’ u prirodu.
Izvor: Poduzetnik
