Ako kratko popričate s ljudima koji su nedavno iskusili neku značajnu pozitivnu promjenu, a koju su sami pokrenuli, velika je vjerojatnost da će svi ispričati sličnu priču. Na ovaj ili na onaj način, jasno će vam dati do znanja da je takvoj promjeni prethodio poprilično dugo razdoblje patnje, frustracije te nezadovoljstva. Korake koji su najviše utjecali na njihovu promjenu poduzeli su tek onda kada više nisu imali drugog izbora.
Moramo li, međutim, zaista prolaziti kroz svu tu patnju i frustraciju da bismo u životu promijenili neke stvari nabolje ili postoji neki drukčiji pristup?
Mozak u službi preživljavanja
Prije svega važno je shvatiti da naš mozak ne voli promjenu te svaku značajniju promjenu. Neovisno o tome je li riječ o nečem pozitivnom ili negativnom. Doživljava je kao potencijalnu opasnost. Naš nas mozak želi sačuvati i omogućiti nam da preživimo. Pa će se svaki naš svjesni izbor koji nosi potencijal značajne promjene neupitno suočiti sa snažnom “vojskom” našeg unutarnjeg otpora.
Koliko vidim iz prakse s klijentima raznih profila, najčešće oružje koje mozak pritom koristi su iznimno logični i visoko sofisticirani izgovori. Oni nam djeluju toliko poznato i razumno da smo rijetko kada sposobni prepoznati da je to samo misao i otpor, a ne činjenica.
Intuicija je naša snaga
Druga stvar koju smatram važnim shvatiti kada govorimo o ovoj temi jest činjenica da smo svi izrazito intuitivni. Svi imamo oči, imamo usta, imamo nos, imamo mozak… “imamo” i intuiciju koja je neprekidno aktivna u našoj svijesti i uvijek znamo što nam govori. Pitanje je jedino koliko pozornosti želimo posvetiti takvim porukama i koliko si zaista želimo priznati da to čujemo ili osjetimo na neki svoj način.
Upravo zbog toga što smo svi intuitivni – bez iznimke – duboko u sebi unaprijed možemo naslutiti nove potencijalne probleme i izazove koje će nam donijeti konkretna pozitivna promjena.
Budimo realni…
Žena koju suprug godinama zlostavlja u sebi zna da, ako poduzme neku značajnu promjenu. To može dovesti do razvoda braka i svega što razvod sa sobom nosi. Osoba koja godinama radi kao zaposlenik u nekoj tvrtki u sebi zna da bi, ako se odluči na značajnu promjenu, ako pokrene svoj biznis, mogla izgubiti krug prijatelja i poznanika jer će se njihovi putovi i pogledi na život početi sve više razlikovati.
Ukratko, u sebi jasno znamo što moramo žrtvovati da bismo si u životu stvorili “prostor” za nešto novo. O tome često izbjegavamo razmišljati. Nastavljamo živjeti u iluziji vjerujući da ćemo ipak pronaći scenarij u kojem će “vuk biti sit, a koza čitava”. Što dulje čekamo, to čekanje postaje bolnije.
Kad se to sve skupa zbroji i oduzme, promjena je izgleda nemoguća bez patnje. Jer izbore koji će nas dovesti do značajnije promjene uglavnom ćemo donijeti onda kada iscrpimo sve druge mogućnosti i dosadimo sami sebi sa svojim izgovorima i pričama.
Što želimo?
Ako se, međutim, odvažimo istražiti novu paradigmu, način našeg razmišljanja postupno će se započeti mijenjati. Postat ćemo proaktivniji te ćemo više vremena razmišljati o pitanju što zaista želimo izraziti. Što se više vremena bavimo pitanjem što zaista želimo izraziti, postat će nam jasnije što zaista duboko u sebi želimo.
Naš će nas mozak i dalje pokušavati zaštititi i stvarati otpor promjeni. No nova razina motivacije koju ćemo osjećati ipak će uzrokovati da se pokrenemo onda kada osjetimo da je vrijeme za promjenu. Nemoguće je zaobići sve naše životne drame. Jer su neke od njih jednostavno dio “plana naše duše”.
Međutim, ovim pristupom definitivno ćemo zaobići one “jeftine” i nepotrebne koje nam bespotrebno uzimaju vrijeme i energiju i onemogućavaju nas da si život ispunimo aktivnostima koje nam bude radost i polet.
Izvor: poduzetnik.biz
