Francusku se prije često nazivalo „bolesnikom Europe“. Razlozi su bili manjkava spremnost te zemlje za provođenjem reformi, a jako dugo i relativno visoka stopa nezaposlenosti. U ovom trenutku ta titula ipak ne bi bila nikako primjerena. Dok u sjevernoeuropskim zemljama poput Njemačke ili Švedske gospodarstvo u ovoj godini bilježi pad, u Francuskoj raste. U drugom kvartalu 2023. BDP je rastao, skromno, ali je ipak zabilježio rast od 0,5%. Ekonomisti tvrde da razlog za to leži između ostaloga u strukturi francuskoga gospodarstva. Odnosno, da su za to zaslužne strukturne reforme provedene proteklih godina. No, to je samo jedna strana medalje. Druga strana medalje je ipak malo mračnija.
Francuske tvrtke su u ovoj godini zaradile milijarde eura prodajom kruzera i zrakoplova. To se odražava na podacima o našem rastu. Francuska prije svega ima veliki uslužni sektor koji je ostvario dobre rezultate poslovanja, pogotovo u području turizma. I upravo je to ono što Francusku povezuje sa Španjolskom, naime i ta zemlje se aktualno može pohvaliti pozitivnim privrednim rastom.
Philippe Crevel, ekonomist i šef pariškog think-tanka Cercle de l’Epargne
Sjever u problemima
Rastom se trenutno ne mogu pohvaliti sjevernoeuropske zemlje poput Njemačke. „Njemačka ekonomija počiva na jakom industrijskom sektoru, koji je tradicionalno uvijek izvozio puno robe“, napominje Crevel. „A sad ta zemlja trpi posljedice činjenice da međunarodna trgovina stagnira. Kinesko gospodarstvo bilježi slabije stope rasta. A SAD i Europa se nalaze u trgovinskom sporu s Kinezima. Tako da sve strane zapravo podižu trgovinske barijere. Problem su i visoke cijene energenata, a industrijska poduzeća troše jako puno struje.“
Njemačka se u prošlosti, napominje Crevel, znatno oslanjala na uvoz plina iz Rusije, koji sad, nakon ruske invazije na Ukrajinu, više ne „teče“ prema zapadu, piše DW. Francuska je pak profitirala od svoje relativno jeftine struje dobivene u nuklearkama. One su zaslužne za oko 70% proizvedene struje u toj zemlji. A osim toga problem Njemačke su i klimatske promjene zbog kojih se prelazi s motora s unutarnjim izgaranjem na električne automobile: „Njemačka je tradicionalno bila veliki proizvođač automobila, ali baterije koje su zaslužne za najveći dio dodane vrijednosti kod e-auta, za sada dolaze uglavnom iz Kine“, kaže Crevel.
Stabilna domaća potražnja
Francuski rast se prije svega temelji na domaćoj potražnji. Iako je kupovna moć francuskih potrošača opala zbog raznih kriza proteklih godina, ona nije kolabirala. Do krize je, dodaje ona, došlo zbog rata u Ukrajini, ali i globalne pandemije koronavirusa, čije se posljedice kriznog menadžmenta počelo osjećati od 2020.
Anne-Sophie Alsif, glavna ekonomistica pariškog revizorskog društva BDO
Razlog za to da je zemlja tako dobro navigirala kroz ta teška vremena leži prije svega u činjenici da je država brzo reagirala, kaže Christopher Dembik, investicijski bankar koji radi u pariškoj filijali švicarskog društva za upravljanje investicijama Pictet Asset Management. „Francuska nije samo velikodušno dijelila pomoć i kredite tijekom covid-krize, kako bi kućanstva i poduzeća mogli održati kupovnu moć i investicijsku sposobnost“, naglašava on za DW. Te dodaje: „Zemlja je ekstremno brzo pružanjem financijske pomoći zaštitila gospodarstvo od rastućih cijena energije, i to godinu dana prije nego što je Njemačka poduzela takve mjere. To je bila ta razlika, iako je Njemačka, ako gledamo po udjelu u BDP-u, za tu pomoć izdvojila nešto više novca.“
Spora reakcija je ono što kritizira i Armin Steinbach, njemački profesor prava i ekonomije na pariškom sveučilištu HEC i član briselskog think-tanka Bruegel.
Trebali bismo se ugledati na francuski predsjednički sustav i način donošenja odluka, kako bi u kriznim vremenima mogli učinkovitije reagirati. Dok se u Njemačkoj mjere teže donose zbog federalnog uređenja zemlje, koje počiva na konsensualnom donošenju odluka, Francuska je već odavno provela mjere. No, francuski dobar performans ima i dublje razloge. Predsjednik Macron ubire plodove svojih odlučnih gospodarskih reformi, koje je počeo provoditi tijekom svog prvog mandata od 2017. On je smanjio porezno opterećenje za firme, liberalizirao tržište rada, reformirao osiguranje za nezaposlene, a nedavno je progurao i bolnu reformu mirovinskog sustava. Sve to se odražava na stopi nezaposlenosti, koja trenutno iznosi oko sedam posto. Tako niska nije bila u posljednjih 20 godina.
Njemačko-francuski motor u krizi?
Francuski dobri gospodarski pokazatelji rezultirali su i neskladom u njemačko-francuskom odnosu, u kojem već neko vrijeme ima trzavica. Dvije zemlje su na glasu kao „motor“ Europske unije. „Njemačka je uvijek gospodarski bila ispred Francuske. Moguće je da se taj poredak trajno promijeni, što izaziva veliku nervozu na njemačkoj strani – pa i zbog toga što Francuska samouvjereno nastupa zbog dobrih ekonomskih pokazatelja“, kaže Steinbach. On je deset godina radio za njemačku vladu, između ostaloga u Ministarstvu financija u Berlinu.
Analiza Catherine Mathieu, ekonomistice s pariškog sveučilišta Sciences Po neće baš umanjiti brige Nijemaca:
Kada pogledamo podatke iz 2019., dakle prije korona-krize, i kad ih usporedimo s 2023., Francuska nije uzoran učenik, već je Njemačka prije svega posebno loša. U prosjeku je BDP eurozone od konca 2019. godine porastao za 3,1%, u Francuskoj za 1,7%. Ali njemačko je gospodarstvo praktički stagniralo, s minimalnom stopom rasta od 0,2%.
Preveliki dugovi?
No, francuska uspješna priča ima i mračnu stranu – a druga strane medalje je ogroman porast državnog zaduženja. Dug u međuvremenu iznosi više od 3.000 milijardi eura, što je 112,5% BDP-a. U 2019. je on bio manji od 100% BDP-a. Osim toga se francuski proračunski deficit popeo na pet posto. Što je znatno više od granice od 3% koja je definirana za članice eurozone.
Ekonomisti su doduše uvjereni da čak ni aktualni podaci u bližoj budućnosti neće rezultirati bankrotom Francuske. Ali ipak vide jedan veliki problem u dugovima, kaže Steinbach.
Kada neka zemlja mora servisirati visoko zaduženje, onda ona ima manje novca za druge, važne izdatke. Tako se stvara pritisak štednje u zemlji, koji može imati politički destabilizirajući efekt. A jednoga dana možda neće ni biti više dovoljno novca za velikodušne državne programe pomoći.
