ASML, jedna od najvažnijih europskih tehnoloških kompanija otvoreno je upozorila Bruxelles na rizik gubitka AI utrke.
Direktor ASML-a Christophe Fouquet smatra da Europa ozbiljno zaostaje u utrci umjetne inteligencije — i da bi vlastitom regulacijom mogla dodatno oslabiti industriju prije nego što je uopće uspjela postati konkurentna.
Njegove izjave za POLITICO nisu samo kritika jednog zakona.
One otkrivaju duboku frustraciju dijela europske industrije koja sve otvorenije smatra da Bruxelles pokušava regulirati tržište koje još nije ni izgradio.
Europa kontrolira ključnu tehnologiju, ali ne i tržište
ASML danas ima gotovo strateški status u globalnoj ekonomiji.
Kompanija vrijedi oko 515 milijardi eura, zapošljava više od 44.000 ljudi i jedina na svijetu proizvodi ekstremno ultraljubičaste litografske strojeve potrebne za izradu najnaprednijih čipova.
Bez ASML-a nema modernih Nvidia procesora, nema AI infrastrukture i nema tehnološke utrke između SAD-a i Kine.
To Europi teoretski daje ogromnu pregovaračku moć.
Ali problem je u tome što Europa kontrolira dio opskrbnog lanca — dok stvarnu AI ekonomiju trenutno grade Amerikanci i Kinezi.
I upravo tu Fouquet vidi najveći europski problem.
Prema njegovim riječima, čak 99 posto prodaje ASML-ovih strojeva dolazi izvan Europe.
To je možda najprecizniji pokazatelj europskog tehnološkog paradoksa.
Europa posjeduje jednu od najvažnijih kompanija u AI eri, ali nema dovoljno vlastitih AI kompanija koje bi tu infrastrukturu koristile u velikom opsegu.
Bruxelles regulira industriju koja još nije ni nastala
Najveći dio Fouquetove kritike usmjeren je prema europskom Zakonu o umjetnoj inteligenciji.
Riječ je o prvom velikom pokušaju stvaranja sveobuhvatnog regulatornog okvira za AI na globalnoj razini. Bruxelles ga predstavlja kao model “odgovorne umjetne inteligencije” koji bi mogao postati globalni standard.
No dio industrije smatra da Europa ponavlja obrazac koji ju je već koštao tehnološkog zaostajanja.
Previše regulacije prerano.
“Nismo počeli ni trčati, nismo pošteno ni prohodali, a već su pred nama postavljene sve prepreke da ne možemo napraviti ni prvi korak”, rekao je Fouquet.
Dodao je kako takav pristup “ne služi industriji”.
Te riječi posebno odjekuju jer dolaze od čovjeka koji vodi kompaniju ključnu za globalnu AI infrastrukturu — a ne od startupa koji pokušava izbjeći regulaciju.
Europski industrijski divovi sve otvorenije kritiziraju Bruxelles
ASML nije usamljen slučaj.
Kompanija se početkom svibnja pridružila zajedničkom pismu koje su potpisali Airbus, Ericsson, Mistral, Nokia, SAP i Siemens, upozoravajući Ursulu von der Leyen da bi europska pravila mogla oslabiti domaće kompanije prije nego što uopće postanu ozbiljni globalni igrači.
To pokazuje koliko se odnos između Bruxellesa i industrije promijenio posljednjih godina.
Europska unija dugo je vjerovala da regulacija može postati njezina najveća globalna prednost.
I djelomično jest.
Europa je kroz GDPR postavila globalne standarde privatnosti, dok su Digital Markets Act i Digital Services Act značajno povećali regulatorni pritisak na američke tehnološke gigante.
No umjetna inteligencija otvara potpuno drugačiju ekonomsku dinamiku.
Ovaj put više nije riječ samo o kontroli tržišta.
Riječ je o tome tko će kontrolirati buduću produktivnost gospodarstva.
Europa riskira odljev AI razvoja
Fouquetovo najvažnije upozorenje možda nije vezano uz regulaciju samu po sebi, nego uz posljedice koje ona može izazvati.
“Ako to ne mogu raditi ovdje, radit će negdje drugdje”, rekao je.
Ta rečenica zapravo sažima najveći europski strah.
Ne samo tehnološko zaostajanje — nego odljev inovacija, kapitala i razvoja prema SAD-u, Bliskom istoku ili Aziji.
Jer razvoj umjetne inteligencije danas nije samo pitanje talenta.
To je pitanje dostupnosti kapitala, podatkovne infrastrukture, energije, regulatorne fleksibilnosti i brzine tržišta.
A Europa trenutno zaostaje u gotovo svim tim područjima.
Američke kompanije dominiraju cloud infrastrukturom i AI modelima.
Kina agresivno subvencionira razvoj vlastite industrije.
Bliski istok ulaže desetke milijardi dolara u AI podatkovne centre i tehnološke fondove.
Europa za to vrijeme još uvijek pokušava definirati regulatorni okvir.
Problem Europe možda nije regulacija nego mentalitet
Fouquet je kritizirao i pokušaje Bruxellesa da naknadno pojednostavljuje vlastite propise kroz tzv. omnibus pakete.
“Ideja da nešto učinite vrlo složenim, zatim to pojednostavite i da na kraju dobijete nešto dobro… pomalo je čudna”, izjavio je.
Njegova poruka zapravo ide mnogo dalje od jednog zakona.
Riječ je o sudaru dviju filozofija razvoja. S jedne strane nalazi se europski model koji vjeruje da tržište prvo treba kontrolirati.
S druge strane je američki pristup u kojem se tržište prvo gradi, a regulacija dolazi kasnije.
Problem za Europu jest što AI utrka možda neće ostaviti dovoljno vremena za sporu birokratsku prilagodbu.
Jer umjetna inteligencija više nije samo tehnološka tema.
Ona postaje temelj nove industrijske ekonomije.
I upravo zato upozorenje šefa ASML-a Bruxellesu ima puno veću težinu nego klasično lobiranje industrije.
Kada kompanija bez koje nema modernih AI čipova kaže da Europa riskira izgubiti vlastite tehnološke kompanije, problem više nije teorijski.
Problem je već počeo.
