Europsko tržište kerozina rijetko privlači pažnju — sve dok cijene ne eksplodiraju, a opskrba ne postane pitanje sigurnosti.
To se događa upravo sada.
Rat na Bliskom istoku razotkrio je ključnu slabost: Europa proizvodi manje nego što troši i sve je ovisnija o uvozu.
Cijene koje prate geopolitiku
Prema podacima Međunarodna udruga za zračni prijevoz (IATA), prosječna cijena kerozina u Europi prošli je tjedan dosegnula 188 dolara po barelu.
Još krajem veljače bila je oko 100 dolara.
Cijena je gotovo udvostručena u nekoliko tjedana.
Iako su se u posljednjem tjednu blago stabilizirale, ostale su približno dvostruko više nego u istom razdoblju prošle godine.
Takav pomak nije rezultat tržišne dinamike nego geopolitičkog šoka.
Hormuški tjesnac kritična točka
Zatvaranje Hormuški tjesnac — jedne od najvažnijih svjetskih energetskih ruta — dramatično je promijenilo tokove opskrbe.
Prema informacijama koje prenosi Reuters, Iran je u ožujku preuzeo kontrolu nad prolazom i ograničio tranzit brodova povezanih sa SAD-om, Izraelom i njihovim saveznicima, dok ostali moraju koordinirati prolaz s iranskim vojnim strukturama.
Istodobno su oštećena energetska postrojenja u zemljama Perzijskog zaljeva, što dodatno smanjuje dostupne količine goriva.
Za Europu, koja je prije sukoba više od polovice kerozina uvozila iz te regije, to znači samo jedno — opskrba je postala neizvjesna.
Problem koji nije nastao jučer
Iako je rat bio okidač, temeljni problem je stariji.
Europa već godinama smanjuje rafinerijske kapacitete.
Razlozi su kombinacija:
- slabije potražnje za fosilnim gorivima
- strožih okolišnih propisa
- konkurencije modernijih rafinerija izvan Europe
Samo u 2025. zatvorene su četiri rafinerije, čime je kapacitet prerade smanjen za 400 tisuća barela dnevno.
Ukupni kapacitet već je pao na oko 13 milijuna barela dnevno — a projekcije S&P Global sugeriraju da bi do 2050. mogao pasti za više od pet milijuna barela dnevno.
Europa kao neto uvoznik
Ova struktura ima jasnu posljedicu:
Europa već sada oko 30% potreba za kerozinom pokriva uvozom.
To znači da svaka promjena u globalnim tokovima — bilo geopolitička ili logistička — ima direktan utjecaj na cijene i dostupnost goriva.
I upravo se to sada događa.
Infrastruktura kao linija obrane
Unatoč pritiscima, Europa nije homogena.
Neka tržišta imaju razvijenu infrastrukturu koja omogućuje bržu prilagodbu.
Ključni sustavi uključuju:
- ARA regiju (Amsterdam–Rotterdam–Antwerp), jedno od najvećih energetskih čvorišta
- NATO Central Europe Pipeline System (CEPS), koji opskrbljuje brojne europske zračne luke
Ovi sustavi omogućuju učinkovito preusmjeravanje opskrbe i ublažavanje šokova.
S druge strane, tržišta bez pristupa takvoj infrastrukturi suočavaju se s višim troškovima i većim rizikom nestašica.
Prvi signali ograničenja
Nizozemska je početkom tjedna objavila da se opskrba kerozinom nalazi na 78% uobičajene razine, uz značajno smanjen uvoz.
Procjene govore da bi kombinacija domaće proizvodnje i strateških rezervi mogla pokriti oko pet mjeseci potražnje.
Druge zemlje pokušavaju kompenzirati situaciju:
- Portugal se oslanja na preradu nafte iz Brazila
- Španjolska povećava kapacitete rafinerija i diverzificira uvoz iz Amerike i sjeverne Afrike
U nekim slučajevima prerada je povećana i do 60% kako bi se osigurale zalihe za ljetnu sezonu.
Što slijedi za tržište?
Pred početak najintenzivnijeg dijela turističke sezone, avioprijevoznici već upozoravaju na potencijalne nestašice.
Problem nije samo u cijeni.
Problem je u dostupnosti.
Ako se poremećaji u opskrbi nastave, Europa će se suočiti s:
- daljnjim rastom cijena
- pritiskom na avioprijevoznike
- mogućim ograničenjima u prometu
Energija kao strateški rizik
Kriza kerozina pokazuje nešto što je u energetici već postalo pravilo, sustavi koji ovise o uvozu nemaju luksuz stabilnosti
Europa se nalazi u tranziciji — ali istovremeno smanjuje kapacitete koji osiguravaju sigurnost opskrbe.
U takvom modelu, svaki vanjski šok postaje unutarnji problem.
A kerozin je samo prvi signal.


