Draghijeve reforme i dalje napreduju sporo. Dvije godine nakon što je Mario Draghi predstavio plan za jačanje europskog gospodarstva, Europska unija u potpunosti je provela samo 60 od ukupno 383 preporuke, odnosno 15,7 posto predloženih reformi. Dok predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen poručuje da je Europa “ozbiljna”, brojke pokazuju da provedba i dalje ozbiljno zaostaje.
Na sastanku s bivšim predsjednikom Europska središnja banka Marijem Draghijem u Bruxellesu, von der Leyen ponovno je istaknula da je jačanje europskog gospodarstva jedan od glavnih prioriteta Komisije.
Na društvenoj mreži X poručila je kako plan “Jedna Europa, jedno tržište” donosi konkretne mjere i jasan vremenski okvir za uklanjanje prepreka jedinstvenom tržištu, poticanje umjetne inteligencije, čistih tehnologija i novih partnerstava.
“Europa je ozbiljna”, poručila je predsjednica Komisije.
Ipak, podaci pokazuju da politička odlučnost još uvijek ne prati brzina provedbe.
Kako piše EUalive, pozivajući se na srpanjsko ažuriranje DraghiWatcha, koje je izradilo Europsko vijeće za inovacije, djelomično je provedeno još 98 preporuka. Time je određeni zakonodavni napredak ostvaren kod 158 mjera, odnosno 41,3 posto ukupnih preporuka. Istodobno, čak 225 preporuka još uvijek nije pretočeno u konkretne politike.
Napredak pritom usporava. U odnosu na početak godine udio potpuno provedenih preporuka povećan je sa 15,1 na 15,7 posto. Od siječnja su u potpunosti provedene samo dvije nove mjere.
Obrana prednjači, digitalizacija i energetika zaostaju
Raspored provedenih reformi jasno pokazuje gdje Europa danas vidi svoje najveće prioritete.
Najveći pomaci ostvareni su u područjima koja su posljednjih godina postala pitanje sigurnosti i geopolitičke otpornosti.
Obrana prednjači sa stopom potpune ili djelomične provedbe od 78,6 posto. Slijede energetski intenzivne industrije, čiste tehnologije, promet i automobilski sektor.
S druge strane, upravo područja koja bi dugoročno trebala povećati produktivnost europskog gospodarstva i dalje ozbiljno zaostaju. Energetika je ostvarila tek 21,7 posto provedbe preporuka, farmaceutska industrija 27,8 posto, a digitalizacija i napredne tehnologije 29,8 posto.
Među važnijim pomacima izdvajaju se plan postupnog ukidanja uvoza ruskog plina, pojednostavljenje pravila izvještavanja o održivosti, Europski fond talenata te jačanje financijskih instrumenata u okviru inicijative Global Gateway.
Istodobno, reforme koje bi mogle najviše promijeniti europsko gospodarstvo i dalje čekaju ozbiljniji zamah. To se ponajprije odnosi na integraciju tržišta kapitala, smanjenje troškova energije za industriju, brže izdavanje dozvola za strateške projekte, konsolidaciju telekomunikacijskog sektora i mobilizaciju privatnih ulaganja.
Bruxelles prihvatio dijagnozu, ali ne i tempo
Autori izvješća upozoravaju da je Europska unija uspješnija u donošenju regulatornih okvira nego u postizanju konkretnih tržišnih rezultata.
Antonios Nestoras, osnivač organizacije EPIC, smatra da je Mario Draghi već ostvario važnu političku pobjedu.
“Draghi je dobio bitku u Bruxellesu. Cijeli sustav prihvatio je njegov jezik konkurentnosti.”
No, upozorava da provedba i dalje zaostaje za političkim ambicijama.
Prema njegovim riječima, glavna prepreka ostaju države članice koje i dalje prvenstveno štite vlastite nacionalne interese. Zbog toga se zajedničke reforme provode znatno sporije nego što europsko gospodarstvo zahtijeva.
Europa ima plan. Vrijeme postaje najveći izazov.
Autori izvješća zato predlažu donošenje Zakona o europskoj konkurentnosti, svojevrsnog krovnog paketa po uzoru na klimatski program Fit for 55. Cilj nije jedan novi propis, nego koordinirani skup reformi s jasnim rokovima, mjerljivim ciljevima i sustavom javnog praćenja njihove provedbe.
Mario Draghi još je u svom izvješću upozorio da Europa više nema luksuz sporih odluka.
Gotovo dvije godine poslije pokazuje se da najveći izazov više nije prepoznati probleme europskog gospodarstva, nego dovoljno brzo provesti rješenja. Dok Sjedinjene Države i Kina ubrzavaju ulaganja u tehnologiju, energetiku i industriju, Europa još uvijek pokušava politički konsenzus pretvoriti u konkretne reforme. Upravo će brzina tih promjena odrediti može li europsko gospodarstvo zadržati konkurentnost u desetljeću koje dolazi.
