Vječno je pitanje kada počinje pohlepa i kada se bogatstvo pretvara u pohlepu.
Kada počinje pohlepa?
Otkad postoji želja za napretkom, ne zaobilazi se tema ‘umjerenosti’. Tako i Johnny Thomson, suvremeni filozof iz garde mlađih i uglednijih Oxfordovaca piše:
„Poštuj mjeru’ je mudrost koja nalazi podršku u svim dobima, fazama i aspektima života“.
Pijenje vode je dobra stvar, ali pijenje previše je opasno. Čaša votke vas neće ubiti, ali galon vjerojatno hoće. Naporan rad je dobar, ali izgaranje nije. Biti pristojan je super, ali svako ulizivanje je jezivo. Budite umjereni u svemu.’
Nije lako odrediti gdje je granica umjerenosti. Kada počinje pretjerivanje u bilo čemu što radite? – pravo je pitanje. I tek kada se govori o imanju i bogatstvu, pažnja se pojačava i počinje propitivanje.
Posjed stvari
Stoljeća prije su stoljeća posjedovanja stvari i predmeta. Nitko neće poreći da posjed nije dobar ili barem pravo na posjed. U redu je kupiti telefon, posjedovati automobil ili odjeću. No istina je i da veliki broj ljudi negoduje zbog sveprisutne neravnoteže u svijetu. U kojem milijarderi žive u luksuznim vilama pored ljudi koji su još uvijek neuhranjeni.
Svemu tome Thomson dodaje:
“Pohlepa, sebeljublje, zavist i podmitljivost smatraju se porocima.” Biti opsesivno vođen materijalnim stvarima još uvijek se općenito smatra pogrešnim ili, u najmanju ruku, krajnje nemoralnim.”
Kada bogatstvo postaje pohlepa?” pitanje pokreće besmrtnu raspravu o gomilanju i pohlepi, ambiciji i bogaćenju radi bogaćenja, a ne radi preživljavanja.
Teško je precizno reći kada je netko nešto nazvao ‘svojim’, ali zato nije teško slijediti filozofske ideje i zakone vlasništva. Jedno od najvećih imena 17. stoljeća je John Locke, filozof za kojeg se smatra da je utjecao na ideje Francuske revolucije, Američku deklaraciju o neovisnosti i Velike reformske pokrete u Britaniji.
Što je Locke govorio o vlasništvu i što je ‘pošteno korištenje’ vlasništva koje je prihvaćao i propagirao?
Novac mijenja stvari
Prema Lockeu, netko može posjedovati neku imovinu koja ispunjava sljedeće kriterije:
- Sredstva se mogu koristiti prije nego što se pokvare (na primjer, neposjedovanje gomile trule hrane).
- Drugima ostavlja mogućnost da i oni posjeduju imovinu, ostavlja im “dobro i dovoljno” (jedna osoba ne može posjedovati svu zemlju u državi).
- Imanje mora biti proizvod vlastitog rada i truda (npr. ako obrađujete komad zemlje, sama zemlja i njeni plodovi postaju vaši).
“Ako bismo slijedili Lockeove upute na ovaj način, čini se da je teško zamisliti svijet pohlepe i nejednakosti. Svatko može dobiti i posjedovati ono što želi sve dok drugi mogu učiniti isto – dobiti ono što žele”, napisao je Johnny Thomson.
U ovoj raspodjeli novac prilično mijenja raspored snaga
Novac nije kvarljiva roba, pogotovo ako je u digitalnom obliku, na monitoru ili displeju.
Zahvaljujući obračunskim razgraničenjima modernog bankarstva, ne postoji ograničenje koliko novca netko može posjedovati. Nema ograničenja u stvaranju novca, iako postoje zemlje koje postavljaju ograničenja. Stoga, koliko god netko stvorio milijardi, uvijek će biti dovoljno za druge. U praksi to može dovesti do hiperinflacije i devalvacije valute. Iako, svaki sljedbenik Lockeove filozofije vjeruje da na svijetu ima dovoljno novca da se ravnomjerno rasporedi na sve ljude.
Dakle, novac se petljao s Lockeovim idejama i moglo bi se reći da podupire divlju kapitalističku akumulaciju bogatstva. Prema riječima Thomsonu i Locke je o novcu napisao da ‘zbog novca čovjek može imati…nerazmjeran i nejednak posjed zemlje…i posjedovati više zemlje nego što sam može koristiti’.
To je pohlepa.
O pohlepi i više pohlepe
Ako se Lockeove ideje prihvate kao razumne, postavlja se pitanje je li pohlepa bitan dio ljudskih potreba. Postoje i pretpostavke da osoba nosi taj ‘sebični gen’ koji je tjera da razmišlja ni o čemu drugom osim o povećanju materijalnih dobara i iskustava. Ako je to točno, pohlepa se može uzeti kao dominantni pokretač u ljudskom životu.
Uspjeh je relativan pojam, ali i tu se čovjek može suočiti s pohlepom ako previše inzistira na uspjehu.
Naporan rad na kojem se može inzistirati i obavljanje zadataka do kasno u noć također se može shvatiti kao pohlepa.
Uporna potraga za napredovanjem i rastom na ljestvici karijere dovodi do pohlepe.
Kada želja za ‘više’, posebice materijalnih stvari, postane središte života, svatko dođe do točke koja je pohlepa. Peter Singer napominje da danas većina ljudi živi sasvim udobno i ima više nego što im treba.
Prema riječima Singera, australskog etičara kojemu je ovo jedna od izazovnijih tema, svatko će moći prepoznati je li pohlepan ili ne i kada treba prestati s jurnjavom za gomilanjem:
“Nagon i uspjeh podmuklo se pretvaraju u pohlepu kada ne želite potrošiti svoj novac i posvetite cijeli svoj budni život zgrtanju i zgrtanju nauštrb ljudskih odnosa.”
To su one odluke kada je povećanje plaće važnije od toga da drugi bude otpušten.
Kada imovina, bogatstvo i brojnost postanu vrline koje se više cijene od milosrđa i solidarnosti s drugima.
Kada su brzi i udobni automobili važniji od ljudi koji se bore s okolnostima opasnim po život.
Izvor: bonitet
