Liverpool je upravo procijenjen na više od sedam milijardi dolara. Istodobno su klubovi engleske Premier lige u samo jednoj sezoni zajedno zabilježili gotovo milijardu funti gubitka prije poreza.
Na prvi pogled, računica nema mnogo smisla. Ako većina klubova teško pretvara rekordne prihode u dobit, zašto milijarderi i veliki investitori žele njihov dio?
Odgovor je u tome što oni ne kupuju samo ono što klub zarađuje danas. Kupuju ono što bi mogao vrijediti sutra.
Najnoviji primjer ponovno je Liverpool. Fenway Sports Group dogovorio je prodaju manjinskog udjela konzorciju 1892 Holdings, u kojem sudjeluje kapital povezan s Jeffom Bezosom. Transakcija Liverpool vrednuje na više od sedam milijardi dolara, dok FSG zadržava većinsko vlasništvo i operativnu kontrolu.
No važnija priča od Bezosova imena krije se u ekonomiji koja stoji iza takve valuacije.
Rekordni prihodi, gotovo milijarda funti gubitka
Premier liga nikada nije bila veći biznis.
Prema Deloitteovu Annual Review of Football Finance 2026, njezini klubovi ostvarili su rekordnih 6,8 milijardi funti prihoda u sezoni 2024./25., osam posto više nego godinu prije.
Ali zajedno su zabilježili 948 milijuna funti gubitka prije poreza, nasuprot 135 milijuna sezonu ranije. Samo osam od 20 klubova ostvarilo je operativnu dobit.
Jedan od razloga je cijena utrke za rezultat. Troškovi plaća porasli su za 381 milijun funti i dosegnuli rekordnih 4,4 milijarde. Velik pritisak stvaraju i transferi igrača jer klubovi moraju kontinuirano ulagati kako bi ostali konkurentni.
Nogomet tako ima neobičnu poslovnu dinamiku. Što klubovi više zarađuju, veći je pritisak da još više potroše.
Liverpool najbolje pokazuje paradoks
Liverpool je u financijskoj godini zaključenoj u svibnju 2025. ostvario rekordnih 703 milijuna funti prihoda. Komercijalni prihodi iznosili su 323 milijuna, medijski 264 milijuna, a prihodi na dan utakmice 116 milijuna funti.
Ipak, dobit nakon poreza iznosila je samo osam milijuna funti.
Dakle, klub čija se vrijednost sada procjenjuje na više od pet milijardi funti ostvaruje dobit koja je tek mali djelić te valuacije.
Tu se mijenja klasična investicijska računica.
Fenway Sports Group Liverpool je 2010. kupio za oko 300 milijuna funti. Šesnaest godina poslije dio te investicije može monetiziratiIzraz "monetizacija" može poprimiti različita značenja ov... po višestruko većoj valuaciji, a pritom zadržati kontrolu nad klubom.
Vrijednost investicije, dakle, nije nastala samo iz godišnje dobiti. Nastala je iz rasta vrijednosti samog kluba.
Investitori kupuju nešto što se ne može ponovno stvoriti
Tvornicu je moguće izgraditi. Novi hotel može otvoriti konkurent. Tehnološki proizvod može biti kopiran.
Liverpool, Real Madrid ili Manchester United ne mogu.
Njihova vrijednost stvarala se desetljećima kroz trofeje, rivalstva, stadione, navijače i globalnu prepoznatljivost. Broj klubova koji imaju takvu kombinaciju povijesti i publike iznimno je ograničen.
Zbog toga elitni klubovi imaju karakteristike rijetke imovine. Kada broj potencijalnih kupaca raste, a broj takvih klubova ostaje praktički isti, raste i cijena ulaska.
Ali rast vrijednosti nije jedina računica. Investitori pokušavaju povećati i broj načina na koje klub može zarađivati.
Chelsea pokazuje i drugu stranu ulaganja
Rast vrijednosti sportskih klubova ipak ne znači da je svaka investicija jednostavna ili da završava poput Liverpoolove.
Američki financijeri Todd Boehly i Mark Walter pregovaraju o prodaji svojih udjela u Chelseaju većinskom vlasniku Clearlake Capitalu, nakon višegodišnjih napetosti oko strategije upravljanja klubom.
Konzorcij je Chelsea 2022. kupio za 2,5 milijardi funti, nakon što je Roman Abramovič zbog sankcija morao prodati klub.
Clearlake danas posjeduje više od 60 posto Chelseaja, ali s Boehlyjevom stranom dijeli kontrolu i ravnopravno upravljanje. Upravo je takva vlasnička struktura postala izvor neslaganja oko smjera u kojem bi se klub trebao razvijati.
Pregovori o mogućem izlasku dijela investitora zato pokazuju važnu granicu investicijske teze o elitnom sportu.
Klub može biti rijetka i sve vrjednija imovina, ali rezultat i dalje ovisi o upravljanju, vlasničkim odnosima i sposobnosti da se veliki prihodi pretvore u održiv poslovni model.
Chelsea zato ne ruši priču o rastu interesa kapitala za sport. Pokazuje koliko upravljanje takvom imovinom može biti složeno.
Stadion više ne smije zarađivati samo na dan utakmice
Istodobno se mijenja način na koji klubovi pokušavaju povećati prihode.
Stadion više nije samo mjesto na kojem se dvadesetak puta godišnje igra prvenstvena utakmica. Postaje cjelogodišnji biznis.
Tottenham je jedan od najboljih primjera. Njegov stadion otvoren 2019. prima utakmice NFL-a, koncerte i druge velike događaje. Uz njih dolaze hospitality, restorani, premium sadržaji i dodatni komercijalni prihodi.
Širi trend vidi se i u Deloitteovim analizama europskog nogometa. Klubovi sve više razvijaju prihode nad kojima imaju izravniju kontrolu kako bi smanjili tradicionalnu ovisnost o televizijskim pravima.
Manchester United planira otići još dalje s ambicijom izgradnje stadiona za 100.000 gledatelja kao središta mnogo šire regeneracije područja oko Old Trafforda.
Investitor tako više ne kupuje samo momčad. Kupuje stadion, brend, globalnu publiku, medijski sadržaj, sponzorski prostor, merchandising, iskustva i potencijal okolne infrastrukture.
Ono što je najteže izgraditi nije stadion
Stadion se, uz dovoljno kapitala, može izgraditi. Igrači se mogu kupiti. Trening-centar može se modernizirati.
Ono što se ne može izgraditi preko noći jesu desetljeća povijesti, globalna prepoznatljivost i odnos s milijunima ljudi koji će klub pratiti bez obzira na to tko je njegov vlasnik.
Upravo zato brojke koje na prvi pogled izgledaju nelogično počinju imati smisla.
Premier liga može izgubiti gotovo milijardu funti u jednoj sezoni, dok vrijednost njezinih najvećih klubova nastavlja rasti.
Chelsea pokazuje da takve investicije nisu bez rizika. Liverpool pokazuje koliko vrijednosti mogu stvoriti kada dugoročna strategija uspije.
Najbogatiji investitori svijeta zato ne ulažu milijarde samo u nogomet. Ulažu u rijetku globalnu imovinu koja već ima ono za što se gotovo svaka kompanija danas bori – pažnju, lojalnost i milijune ljudi koji joj se uvijek iznova vraćaju.
Autor: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
