Zadnje objave

Možda vam se sviđa

Milijarde uložene u poznate brendove, a zarada sve slabija: Zašto najveći svjetski brendovi gube svoju moć?

Desetljećima su globalni brendovi poput Guinnnessa, Hellmann’sa i Knorra bili sinonim za stabilnost, visoke marže i sigurnost ulaganja. Međutim, promjene potrošačkih navika, inflacija i skupe akvizicije otkrivaju da ni najpoznatija imena više nisu jamstvo poslovnog uspjeha.

U svijetu biznisa dugo je vrijedilo jednostavno pravilo: izgradite snažan brend i potrošači će biti spremni platiti više za vaš proizvod. Upravo na toj filozofiji Warren Buffett izgradio je dio svojeg investicijskog uspjeha. Njegova kompanija Berkshire Hathaway kupila je 1972. godine proizvođača slatkiša See’s Candies za svega 25 milijuna dolara. Zahvaljujući lojalnosti kupaca i prepoznatljivosti proizvoda, kompanija je desetljećima ostvarivala iznimne povrate na uloženi kapital.

No ono što je nekada predstavljalo konkurentsku prednost danas postaje sve teže održivo. Velike korporacije suočavaju se s usporavanjem rasta, rastućim troškovima i potrošačima koji sve češće biraju jeftinije alternative.

Unilever i Diageo: Velika imena, još veći izazovi

Jedan od najupečatljivijih primjera dolazi iz Unilevera, vlasnika poznatih brendova poput Knorra i Hellmann’sa. Kompanija je u ožujku 2026. najavila spajanje svojeg prehrambenog poslovanja s američkim McCormickom, u transakciji koja taj dio Unileverova poslovanja procjenjuje na približno 44,8 milijardi dolara. Riječ je o strateškom zaokretu kojim Unilever nastoji pojednostavniti poslovanje i usmjeriti kapital prema kategorijama s većim potencijalom rasta.

Slične izazove ima i Diageo, vlasnik Guinnness-a, Johnnie Walker-a i drugih poznatih alkoholnih brendova. Kompanija je u fiskalnoj 2026. zabilježila pad prihoda od 3%, a novi izvršni direktor Dave Lewis pokrenuo je program restrukturiranja s ciljem ostvarivanja milijarde dolara godišnjih ušteda.

Poruka je jasna: čak ni najpoznatiji brendovi ne mogu trajno opravdavati visoke cijene ako potrošači mijenjaju svoje navike.

Trgovačke marke mijenjaju pravila igre

Dodatni pritisak dolazi od trgovačkih lanaca, koji sve uspješnije razvijaju vlastite robne marke. Britanski Tesco i Sainsbury’s više se ne natječu isključivo niskim cijenama. Njihovi proizvodi postaju ozbiljna alternativa etabliranim proizvođačima, uključujući i premium kategorije.

Primjerice, Tescoa premium linija Finest ostvarila je rast prodaje od 8,9% na britanskom tržištu tijekom prve polovice financijske godine 2026./27. Za globalne proizvođače to predstavlja dvostruki problem: gubitak tržišnog udjela i pritisak na profitne marže.

Poseban izazov predstavljaju preuzimanja kompanija po visokim cijenama. Kada korporacija plati milijarde za poznato ime, značajan dio kupoprodajne cijene često se evidentira kroz goodwill i drugu nematerijalnu imovinu. Ako očekivani rast izostane, slijede vrijednosna usklađenja koja mogu ozbiljno pogoditi financijske rezultate.

Britanski Reckitt, vlasnik brendova Durex, Nurofen i Strepsils, suočio se upravo s takvim problemima nakon preuzimanja američkog Mead Johnsona. Takvi slučajevi pokazuju da kupnja prepoznatljivog brenda ne znači automatski i kupnju buduće profitabilnosti.

Za poduzetnike i financijske institucije pouka je posebno važna. Snaga brenda ostaje značajna konkurentska prednost, ali njegova stvarna vrijednost mora se potvrđivati kroz rast prodaje, operativnu učinkovitost, novčani tok i povrat na investirani kapital.

Za bankare i investitore to znači da reputacija kompanije ne može zamijeniti kvalitetnu analizu njezine zaduženosti, profitabilnosti i održivosti poslovnog modela.

U konačnici, snažan brend može opravdati višu cijenu proizvoda, ali ne može opravdati svaku cijenu koju investitor plati za kompaniju. A upravo ta razlika postaje jedna od najvažnijih lekcija suvremenog korporativnog poslovanja.

Prijavite se na naš Newsletter

Popularno