Identitet i uspjeh često doživljavamo kao proces neprestanog razvoja i otvaranja novih mogućnosti. No s vremenom mnogi shvate da svaki važan životni izbor istodobno znači i odustajanje od nekih drugih verzija sebe.
U mladosti većina ljudi zamišlja više mogućih budućnosti. Netko se vidi u akademskoj karijeri, drugi u poduzetništvu, umjetnosti ili sasvim drukčijem načinu života. Tada se čini da su sve mogućnosti još otvorene.
S godinama dolazi drukčija stvarnost. Donosimo odluke o poslu, partnerstvu, mjestu stanovanja i obiteljskim obvezama. Upravo tada identitet postaje stabilniji, ali i određeniji.
Svaki izbor zatvara neka druga vrata
Razvojni psiholozi već dugo ističu da se identitet ne oblikuje samo istraživanjem različitih mogućnosti, nego i posvećivanjem određenom životnom putu. Problem je u tome što se uspjeh u društvu najčešće prikazuje kroz postignuća i rezultate.
Naglasak se stavlja na obrazovanje, karijeru, financijsku sigurnost i društveni položaj, dok se mnogo rjeđe govori o onome čega se pritom odričemo.
Svaka ozbiljna odluka podrazumijeva odustajanje od nekih drugih mogućnosti.
Ljudi koji izgrade uspješnu karijeru često stvore kvalitetan i stabilan život. Ipak, kod mnogih se s vremenom pojavi osjećaj da su pojedini dijelovi njihove osobnosti ostali u drugom planu.
Dijelovi sebe koje smo zanemarili
Takav osjećaj rijetko dolazi u obliku velikog žaljenja. Češće se javlja u svakodnevnim, naizgled nevažnim trenucima.
Netko ponovno uzme u ruke instrument koji godinama nije svirao. Druga osoba shvati da dugo nije učinila nešto samo iz zadovoljstva, bez jasnog cilja ili koristi. Ponekad nas iznenadi koliko snažne emocije može izazvati razmišljanje o životu kakav smo nekada zamišljali.
Takvi trenuci podsjećaju da usmjerenost na učinkovitost i postignuća može potisnuti druge važne dijelove identiteta.
Mnogi uspješni ljudi s vremenom postanu toliko usmjereni na rezultate da izgube dodir sa znatiželjom, kreativnošću ili spontanošću. Te osobine ne nestaju, ali svakodnevni život više im ne ostavlja mnogo prostora.
Srednja životna dob donosi nova pitanja
Srednja životna dob često potiče upravo takva preispitivanja. Karijera postaje stabilnija, djeca odrastaju, a životni ritam ostavlja više prostora za razmišljanje.
Tada mnogi shvate da ih profesionalna postignuća nisu oslobodila unutarnjih dvojbi. I dalje postoje neostvarene želje, pitanja i razmišljanja o tome kako bi život izgledao da su nekada donijeli drukčije odluke.
To, međutim, ne znači da bi trebalo iz temelja promijeniti svoj život.
Nije potrebno postati netko drugi
Velike životne promjene često zvuče privlačno, ali rijetko su jedini odgovor. Mnogo je važnije ponovno uspostaviti kontakt s dijelovima sebe koji su godinama bili zanemareni.
To može značiti povratak kreativnim aktivnostima, hobijima ili interesima koji nemaju poslovnu svrhu. Za neke ljude to znači i postupno udaljavanje od identiteta koji im je nekoć donosio osjećaj sigurnosti ili društvenog priznanja.
Najvažnije je prihvatiti jednostavnu činjenicu: svaki ispunjen život uključuje i mogućnosti koje nikada neće biti ostvarene.
Mnogi uspješni ljudi upravo u zrelijoj životnoj dobi počinju razmišljati o verzijama sebe koje nikada nisu razvili.
Zahvalnost i znatiželja mogu postojati zajedno
Zrelost ne znači da nestaju sva pitanja ili dvojbe. Ona prije svega znači sposobnost prihvaćanja dviju istina u isto vrijeme.
Moguće je biti zahvalan za život koji smo izgradili, a istodobno osjećati znatiželju prema putevima kojima nikada nismo krenuli.
Upravo zato identitet i uspjeh nisu samo priča o postignućima. Oni su i priča o izborima, odricanjima te odnosu prema svim onim verzijama sebe koje su ostale neostvarene.
Izvor: Fast Company; prijevod i prilagodba: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
