Dron iznad vojnog objekta, sabotaža energetske infrastrukture ili kibernetički napad mogu ozbiljno ugroziti državu. Ipak, takvi incidenti mogu ostati ispod praga oružane agresije. Europsko sigurnosno vijeće i novi sigurnosni protokol trebali bi Europi omogućiti da upravo u takvim situacijama brže koordinira odgovor.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen predložila je u srijedu u Europskom parlamentu sigurnosni mehanizam po uzoru na NATO-ov članak 4. Namijenjen je incidentima koji, kako je objasnila, ostaju ispod praga oružane agresije, ali jasno ugrožavaju sigurnost.
Komisija namjerava razraditi i ideju Europskog sigurnosnog vijeća. U njegov rad bili bi uključeni partneri poput Ujedinjenog Kraljevstva, Kanade, Norveške i Ukrajine. Kako bi vijeće izgledalo i odlučivalo, von der Leyen nije objasnila.
Europa zato zasad nema novu sigurnosnu instituciju. Ima prijedlog koji tek treba pretvoriti u model.
Problem počinje prije otvorenog napada
Von der Leyen je govorila o dronovima, sabotažama i kibernetičkim napadima – incidentima koji mogu ugroziti nacionalnu sigurnost bez prelaska praga oružane agresije.
Ideja se oslanja na logiku NATO-ova članka 4., ali ga ne treba miješati s poznatijim člankom 5.
NATO-ov članak 4. omogućuje članici da zatraži konzultacije kada smatra da su ugroženi njezin teritorijalni integritet, politička neovisnost ili sigurnost. Članak 5. ima drugu funkciju: odnosi se na oružani napad i kolektivnu obranu.
Novi europski protokol cilja na prostor prije toga – ozbiljan sigurnosni incident za koji Europa želi koordinirani odgovor, ali koji još nije oružana agresija.
EU već ima mehanizme za ozbiljnije krize
Novi protokol ne nastaje zato što EU nema odredbe o međusobnoj pomoći.
Članak 42(7) Ugovora o Europskoj uniji predviđa pomoć članici koja je žrtva oružane agresije na svom teritoriju. EU ima i klauzulu solidarnosti iz članka 222 Ugovora o funkcioniranju EU-a. Ona se odnosi na terorističke napade te prirodne ili katastrofe izazvane ljudskim djelovanjem.
Ono što von der Leyen sada pokušava dodati dolazi ranije u lancu: mogućnost koordiniranog odgovora kada je prijetnja ozbiljna, ali još nije dosegla prag otvorenog napada.
Zašto onda treba Europsko sigurnosno vijeće?
Sigurnosni protokol i Europsko sigurnosno vijeće rješavaju različite probleme.
Protokol bi trebao omogućiti koordinaciju članica EU-a kada se pojavi ozbiljna sigurnosna prijetnja. Vijeće rješava drugo pitanje. Za isti stol trebalo bi dovesti države važne za europsku sigurnost koje nisu članice Unije.
Za njim bi tako sjedile članice EU-a i partneri poput Ujedinjenog Kraljevstva, Norveške, Ukrajine i Kanade.
Sastav budućeg vijeća zato bi mogao biti važniji od njegova naziva. Europa pokušava pronaći format u kojem sigurnosne razgovore može voditi sa zemljama koje ne pripadaju svim istim institucijama.
Sigurnosne odluke već pomiču stotine milijardi eura
Ta institucionalna rasprava dolazi u trenutku kada Europa snažno povećava obrambenu potrošnju.
Prema najnovijim podacima Europske obrambene agencije, 27 članica EU-a u 2025. potrošilo je 418 milijardi eura na obranu. To je 20 posto više nego godinu ranije. Za 2026. projicira se rast na 454 milijarde eura, odnosno oko 2,4 posto njihova BDP-a.
Unutar tog iznosa raste novac namijenjen stvaranju novih kapaciteta. Obrambene investicije trebale bi u 2026. dosegnuti gotovo 163 milijarde eura, nakon 134 milijarde godinu ranije, dok bi izdvajanja za istraživanje i razvoj trebala porasti sa 17 na 20 milijardi eura.
EU istodobno kroz SAFE državama članicama stavlja na raspolaganje do 150 milijardi eura zajmova za povećanje obrambenih ulaganja kroz zajedničku nabavu. SAFE je dio šireg pokušaja Europe da poveća proizvodne kapacitete i smanji fragmentiranost obrambene nabave.
Financiranje pritom postaje zaseban dio europske obrambene slagalice. Financa.ba je u srpnju pisala o paralelnim inicijativama za mobiliziranje javnog i privatnog kapitala za obrambenu industriju, uključujući SAFE i modele zajedničke nabave.
Zato pitanje brzine sigurnosnog odlučivanja ima i gospodarsku težinu. Europsko sigurnosno vijeće neće raspolagati s 454 milijarde eura obrambene potrošnje, barem prema onome što danas znamo. Ali ako bude utjecalo na zajedničke sigurnosne prioritete, odluke država mogu se preliti na nabavu, tehnologiju, infrastrukturu i proizvodne kapacitete.
Ideja je starija od današnjeg govora
Europsko sigurnosno vijeće nije nova ideja. Emmanuel Macron i Angela Merkel razmatrali su sličan format još prije nekoliko godina, dijelom kako bi Ujedinjeno Kraljevstvo nakon Brexita ostalo uključeno u europske sigurnosne razgovore.
Posljednjih ju je godina ponovno otvorio europski povjerenik za obranu Andrius Kubilius.
Von der Leyen sada ideju prenosi na razinu Komisije, ali još nije odgovorila na pitanje koje će odrediti njezinu stvarnu vrijednost: tko odlučuje i kako?
Ako velik broj država za ključne odluke bude morao postići konsenzus, novi format mogao bi naslijediti sporost koju bi trebao smanjiti. Ako bi odlučivala uža skupina, trebalo bi odrediti tko u njoj sjedi i kakav odnos ima prema postojećim institucijama EU-a.
Dok Komisija ne predstavi model, prerano je zaključivati i bi li za njegovo uspostavljanje bile potrebne promjene europskih ugovora.
A što ostaje NATO-u?
Von der Leyen novi mehanizam nije predstavila kao zamjenu za NATO. Govorila je o mehanizmu koji bi pratio logiku članka 4. i odgovarao na prijetnje ispod praga oružane agresije.
Europsko sigurnosno vijeće otvorilo bi dodatni prostor za koordinaciju s državama koje ne pripadaju istim organizacijama – primjerice Ukrajinom, koja nije članica NATO-a, te Ujedinjenim Kraljevstvom, Norveškom i Kanadom, koje nisu članice EU-a.
Kako će se ti krugovi povezivati još nije poznato.
Komisija zato sljedećim prijedlogom mora odgovoriti na praktična pitanja: tko sjedi za stolom, tko ga saziva i kako se donosi odluka. Treba objasniti i što nakon te odluke slijedi.
Ako odgovor bude još jedan forum za konzultacije, Europa će dobiti novi stol. Ako novi format ubrza zajedničku nabavu, ulaganja u infrastrukturu ili odgovor na kibernetički napad, posljedice će biti konkretnije. Vidjet će se i u tome gdje završava europski obrambeni novac.
Autor: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
