Razlika između plaća muškaraca i žena ne završava posljednjom plaćom. Jaz u mirovinama između muškaraca i žena pokazuje koliko cijeli radni vijek može biti skup. Prema analizi Euronewsa, koja se temelji na podacima Eurostata, žene u Europskoj uniji u prosjeku zarađuju 11,1 posto manje od muškaraca, ali nakon umirovljenja primaju čak 24,5 posto manje mirovine.
To nije samo statistika. Svaka niža plaća, sporije napredovanje, rad na nepuno radno vrijeme ili prekid karijere zbog skrbi o djeci i obitelji ostavljaju trag na budućim primanjima. Kada se takve razlike gomilaju desetljećima, mirovina postaje konačni račun cijelog radnog vijeka.
Posljedice osjećaju i gospodarstva. Niže mirovine znače slabiju kupovnu moć, veći rizik od siromaštva u starijoj dobi i dodatni pritisak na javne financije. U društvima koja ubrzano stare to postaje pitanje gospodarske održivosti, a ne samo ravnopravnosti spolova.
Jedna Europa, potpuno različite brojke
Iako prosječni rodni jaz u plaćama u Europskoj uniji iznosi 11,1 posto, razlike među državama znatno su veće.
Luksemburg je jedina članica EU u kojoj žene u prosjeku ostvaruju nešto veće plaće od muškaraca. Na suprotnom kraju nalazi se Estonija, gdje muškarci zarađuju 18,8 posto više. Slijede Češka s 18,5 posto, Austrija sa 17,6 posto i Mađarska sa 16,9 posto, dok u Njemačkoj razlika doseže 15,6 posto.
Najmanje razlike bilježe Belgija (0,7 posto), Rumunjska (3,7 posto) i Poljska (4 posto). Hrvatska ima rodni jaz u plaćama od 6,6 posto, a Slovenija osam posto.
Na prvi pogled moglo bi se zaključiti da zemlje s manjim razlikama u plaćama automatski imaju i ravnopravnije mirovine. Međutim, podaci pokazuju da to često nije slučaj.
Zašto je jaz u mirovinama između muškaraca i žena toliko veći?
Plaća pokazuje koliko netko zarađuje danas, dok mirovina odražava cijeli radni vijek.
Profesorica Alexandra Niessen-Ruenzi sa Sveučilišta u Mannheimu objašnjava da se razlika u plaćama računa prema trenutačnim prihodima, dok se kod mirovina uzimaju u obzir ukupni doprinosi, kontinuitet zaposlenja i godine provedene izvan tržišta rada. Kako je izjavila za Euronews, presudni su upravo prekidi karijere i razdoblja u kojima osobe nisu bile u plaćenom radnom odnosu.
Zato jaz u mirovinama između muškaraca i žena otkriva mnogo više od razlike u plaćama. On pokazuje kako se tijekom desetljeća zbrajaju sporije napredovanje, rad na skraćeno radno vrijeme i češće preuzimanje obiteljskih obveza.
Stručnjakinja Ariane Agunsoye sa Sveučilišta Goldsmith u Londonu smatra da je upravo zato mirovina najbolji pokazatelj dugoročnih nejednakosti na tržištu rada. Ona nije odraz posljednje plaće, nego financijska biografija cijele karijere.
Najveći jaz nastaje tek nakon odlaska u mirovinu
Podaci pokazuju da razlike među državama postaju još izraženije kada se promatraju mirovine.
Najmanji rodni jaz u mirovinama bilježi Estonija, gdje žene u prosjeku primaju 5,6 posto manje mirovine od muškaraca. Na drugom kraju ljestvice nalazi se Malta s čak 38,2 posto, dok je u Nizozemskoj razlika 36,3 posto. Iznad 30 posto su i Austrija, Luksemburg, Belgija te Irska.
U velikim europskim gospodarstvima razlike također ostaju velike. U Njemačkoj žene u prosjeku primaju 25,8 posto niže mirovine od muškaraca, u Španjolskoj 29,2 posto, dok je u Ujedinjenom Kraljevstvu jaz u mirovinama između muškaraca i žena oko 37 posto.
Hrvatska je ispod prosjeka Europske unije, ali razlika je i dalje značajna. Prosječna mirovina žena manja je za 19,3 posto u odnosu na muškarce.
Luksemburški paradoks
Najzanimljiviji primjer dolazi iz Luksemburga.
To je jedina članica Europske unije u kojoj žene u prosjeku zarađuju nešto više od muškaraca. Ipak, kada dođe vrijeme za mirovinu, situacija se potpuno mijenja. Prosječna mirovina žena niža je za čak 32,7 posto.
Taj paradoks pokazuje da današnje plaće ne mogu izbrisati posljedice ranijih prekida karijere, sporijeg napredovanja i manjih uplata doprinosa. Zanimljivo je i da je razlika između jaza u plaćama i jaza u mirovinama najveća upravo u Luksemburgu, dok su među državama s najvećim odstupanjem još Malta, Belgija i Nizozemska.
S druge strane, Slovenija pokazuje koliko javne politike i organizacija tržišta rada mogu utjecati na ishod. Razlika između jaza u plaćama i jaza u mirovinama ondje iznosi samo 1,7 postotnih bodova, znatno manje od europskog prosjeka od 13,4 boda.
Što to znači za poslodavce i gospodarstvo?
Ovi podaci nisu važni samo vladama i mirovinskim fondovima. Sve više kompanija shvaća da su jednake mogućnosti napredovanja, fleksibilni oblici rada i zadržavanje žena na tržištu rada dio dugoročne poslovne strategije, a ne samo pitanje korporativne odgovornosti.
Istodobno, starenje europskog stanovništva povećava pritisak na javne financije. Ako velik broj žena u mirovinu ulazi s osjetno nižim primanjima, raste potreba za dodatnim socijalnim izdacima, dok se smanjuju potrošnja i porezni prihodi. Posljedice se osjećaju u cijelom gospodarstvu.
Zbog toga se sve češće raspravlja o mjerama koje nadilaze načelo jednake plaće za isti posao. U fokusu su dostupnija skrb za djecu, ravnomjernija podjela roditeljskog dopusta, veća zastupljenost žena na rukovodećim pozicijama i modeli rada koji omogućuju kontinuitet karijere.
Što pokazuju podaci za Bosnu i Hercegovinu?
Za Bosnu i Hercegovinu zasad ne postoje službeni, međunarodno usporedivi podaci o jazu u mirovinama između muškaraca i žena poput onih koje objavljuje Eurostat za države članice Europske unije.
Ipak, dostupna istraživanja pokazuju da žene u BiH imaju nižu stopu zaposlenosti, češće prekidaju radni vijek zbog skrbi o obitelji te ostvaruju niže prosječne plaće. To upućuje na mogućnost da razlike postoje i u mirovinama, iako još nisu sustavno izmjerene.
Upravo zato stručnjaci upozoravaju da su potrebne kvalitetnije statistike kako bi se dugoročni učinci položaja žena na tržištu rada mogli preciznije pratiti i uključiti u oblikovanje javnih politika.
Nejednakost koja traje desetljećima
Jaz u mirovinama između muškaraca i žena ne nastaje odlaskom u mirovinu. On se stvara godinama, kroz razlike u plaćama, napredovanju, prekidima karijere i mogućnostima zaposlenja.
Zato pitanje jednakih prilika više nije samo tema socijalne politike. Ono izravno utječe na potrošnju, održivost mirovinskih sustava i dugoročni gospodarski rast. Europske brojke jasno pokazuju da se stvarna cijena nejednakosti često vidi tek nakon završetka radnog vijeka.
