Više od 100 metara čvrste stijene, dvadesetak privatnih trezora i gotovo milijun švicarskih franaka za ulazak. Duboko ispod švicarskih Alpa nastaje Brünig Mega Safe, skladište za zlato, umjetnine, automobile i drugu imovinu najbogatijih klijenata. U vremenu rastuće globalne neizvjesnosti sigurnost postaje posao za sebe.
Na površini je gotovo razglednica.
Jezero Lungern, planine i mali švicarski gradić između Luzerna i Interlakena.
Više od stotinu metara ispod stijene nastaje nešto sasvim drugo.
U masivu Brünig gradi se kompleks privatnih visokosigurnosnih trezora namijenjenih ljudima koji svoje najvrjednije stvari više ne žele čuvati samo iza bankarskih vrata.
Projekt vodi švicarski poduzetnik Thomas Gasser, predsjednik upravnog odbora kompanije Brünig Mega Safe. Kompanija je osnovana 2019., a obitelj Gasser iza projekta ima desetljeća iskustva u gradnji unutar alpskih stijena.
Gradnja trezora počela je u siječnju ove godine, a projekt je sada već u poodmakloj fazi.
Sto metara stijene umjesto bankarskog sefa
Ideja je jednostavna, izvedba nije.
Planirano je dvadesetak visokosigurnosnih prostora ukopanih ispod više od 100 metara čvrste stijene.
Prije ulaska klijenti će prolaziti kroz posebnu kontrolnu točku, napustiti vozilo i proći nekoliko sigurnosnih provjera. Detalji tih procedura namjerno neće biti javni.
Tijekom snimanja kompleksa novinarskim ekipama dopušten je pristup tunelima, ali ne i ulazu u prostor u kojem će se nalaziti sami trezori.
Investitori tvrde da će razina zaštite biti usporediva s onom Švicarske nacionalne banke.
A iza tih vrata neće se nužno nalaziti samo zlato.
Umjetnine, plemeniti metali, kolekcije automobila i vrhunska vina samo su neke od stvari za koje postoji interes.
Još 2025. Gasser je za švicarski SRF govorio o potencijalnom klijentu koji je želio smjestiti dvadesetak automobila te drugom koji je tražio prostor za čak 100.000 boca vina.
Drugim riječima, Brünig Mega Safe nije klasičan sef.
To je privatna nekretnina unutar planine.
Gotovo milijun franaka za ulazak
A takva sigurnost ima cijenu.
Prema aktualnim informacijama koje prenosi Swissinfo, minimalni ulaz približava se milijunu švicarskih franaka.
Model je također neuobičajen.
Kaverne se ustupaju kroz pravo građenja na razdoblje do 99 godina, a klijent dobiva zaseban broj parcele u zemljišnim knjigama. Prema Gasserovim riječima, takvo se pravo može čak koristiti kao osiguranje za hipoteku.
To mijenja ekonomsku logiku proizvoda.
Klijent ne plaća samo čuvanje umjetnine, zlata ili automobila. Dobiva dugoročno pravo nad fizičkim prostorom u kojem se ta imovina nalazi.
Za superbogate to stvara zanimljivu kombinaciju: nekretnina, privatnost i sigurnosna infrastruktura u jednom proizvodu.
Prema riječima investitora, prvi klijenti već su se prijavili.
Zašto baš sada?
Najzanimljivije pitanje ipak nije kako se trezor gradi.
Nego zašto za njim postoji potražnja.
Gasser tvrdi da tržište sigurnog skladištenja snažno raste zbog globalne nestabilnosti. Još prošle godine govorio je da su upiti, koji su ranije dolazili otprilike jednom mjesečno, počeli stizati gotovo svaki tjedan. Interes je dolazio iz Švicarske, Njemačke, Švedske i Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Sada kao primjer navodi i Dubai.
Mjesto koje je dugo smatrano sigurnim utočištem za međunarodni kapital više se, prema njegovim riječima, ne doživljava jednako bezbrižno.
Bogati zato ne traže samo veći povrat na imovinu. Sve više plaćaju i za njezinu fizičku sigurnost.
Geopolitički sukobi, politička neizvjesnost i rast potražnje za sigurnom imovinom dodatno hrane takav način razmišljanja.
Švicarsko udruženje banaka ove je godine također upozorilo da geopolitičke i gospodarske napetosti povećavaju potražnju za tradicionalnim sigurnim utočištima poput zlata.
Ako vrijednost fizičke imovine raste, raste i posao njezina čuvanja.
Švicarska već ima infrastrukturu za svijet koji se boji
Brünig Mega Safe možda izgleda kao projekt iz filma, ali sama ideja u Švicarskoj nije neobična.
Zemlja ima golemo nasljeđe podzemne infrastrukture iz Hladnog rata.
Prema švicarskom javnom servisu SRF, vojska je tijekom Hladnog rata raspolagala s približno 8.000 bunkera, a procjenjuje se da ih je nakon završetka tog razdoblja oko tisuću prodano privatnim vlasnicima.
Neki su postali skladišta sira, muzeji ili farme gljiva.
Drugi su dobili puno unosniju novu namjenu – visokosigurnosne podatkovne centre.
Jedna švicarska kompanija danas, primjerice, u bivšim vojnim zapovjednim bunkerima duboko u Alpama čuva poslovne podatke, plemenite metale, dijamante, nakit, umjetnine i vrijedne automobile.
Stara obrambena infrastruktura tako dobiva novu ekonomsku vrijednost.
Nekada je trebala zaštititi državu i stanovništvo.
Danas može štititi kapital.
Nova ekonomija sigurnosti
Brünig je zanimljiv upravo zato što pokazuje koliko se široko može protegnuti tržište koje nastaje oko osjećaja nesigurnosti.
Na jednom kraju tog tržišta nalaze se zlato i drugi tradicionalni oblici zaštite kapitala.
Na drugom su podatkovni centri, privatni bunkeri, osiguranje, cyber sigurnost i visokosigurnosna skladišta.
Zajednička im je ista stvar.
Klijent ne plaća za veći prinosPrinos (engl. Yield) se odnosi na zaradu ostvarenu na ulagan.... Plaća da smanji mogućnost gubitka.
To može biti posebno privlačno ljudima čija imovina više nije samo broj na bankovnom računu.
Kolekcija automobila, umjetničko djelo, fizičko zlato ili rijetko vino imaju tržišnu vrijednost, ali istodobno zahtijevaju prostor, odgovarajuće uvjete i zaštitu.
A kada vrijednost takve imovine doseže desetke ili stotine milijuna, milijun franaka za mjesto na kojem će biti spremljena više ne izgleda jednako skupo.
Najskuplji proizvod možda je osjećaj sigurnosti
Švicarska desetljećima prodaje svijetu upravo ono što Brünig Mega Safe sada pokušava pretvoriti u fizički proizvod: stabilnost, diskreciju i sigurnost.
Samo se oblik promijenio.
Nekada je simbol tog modela bio račun u švicarskoj banci.
Danas to može biti komad stijene s vlastitim brojem u zemljišnim knjigama.
I tu se krije poslovna logika projekta.
Superbogati ne kupuju samo prostor ispod Alpa. Ne kupuju ni stotinu metara stijene iznad glave.
Kupuju uvjerenje da će ono što posjeduju ostati njihovo bez obzira na to koliko svijet izvan planine postane nepredvidiv.
A za taj osjećaj, pokazuje Brünig, tržište je spremno platiti gotovo milijun franaka.
