Nije ni tajna ni vijest da je glupost posvuda. Ili kako KUD Idioti kažu, glupost je “neuništiva”.
Glupost ili odsutnost razuma, inteligencije, mudrosti, razumijevanja. Ona postoji i neće biti iskorijenjena. Tako je bilo i bit će.
Takve izjave mogu biti potkrijepljene razmišljanjima analitičara i filozofa davno prije nego što je čovjek počeo mjeriti vrijeme, a danas opstanku gluposti značajno pomažu mediji, podržavajući je ako treba, samo da bude prisutna.
Carlo M. Cipola bio je ekonomist druge polovice prošlog stoljeća, Talijan koji je svoju nastavnu karijeru završio na Berkeleyju. Bio je, kako pišu kritičari, stručnjak za povijest ekonomije, ali prije svega omiljen među kolegama i studentima. Od svega napisanog zanimljiva su dva kratka eseja koja već nekoliko godina kruže stručnim krugovima, od kojih je jedan privukao posebnu pozornost i zaslužio veliko zanimanje, uključujući i izdanje iz 1976. godine. Tema je ljudska glupost.
Izdvajamo dijelove ovog eseja koje je Cipolla nazvao Osnovnim zakonom ljudske gluposti. Autorova ideja bila je skrenuti pozornost na glupost kao veliku opasnost i upozoriti: “Glupa osoba je najopasnija vrsta osobe koja postoji.” Kako bi izbjegao svaku vrstu subjektivnosti, mjernih instrumenata i koeficijenata, pokušao je što objektivnije definirati glupu osobu i napisao:
“Glupa osoba je osoba koja nanosi štetu drugoj osobi ili grupi ljudi, a pritom sebi ne ostvaruje dobit.”
Kad zavlada glupost
I upravo tu je problem kada je glupost u pitanju. Nije to što postoji problem, nego to da čini štetu. Nije neobično da ljudi s velikim egom, te tankim znanjem i sposobnostima, dođu do pozicije moći i s te pozicije donose strašne odluke i veliku štetu.
Cipola tvrdi da oni koji su racionalni i inteligentni podcjenjuju štetan utjecaj glupih ljudi. “Glupi ljudi su opasni i pogubni, između ostalog, a budući da racionalni ljudi teško razumiju i zamišljaju glupo ponašanje, oni ga ne razumiju.” “Napad ih iznenadi i kada se očekuje i nije moguće organizirati obranu“, objašnjava Cipola.
Glupo ponašanje ne slijedi racionalnu logiku i to otežava svako predviđanje. Racionalnoj osobi je teško predvidjeti što će glupa osoba učiniti, kada i kako. “I zato”, kaže Cipola, “nije rijetko da mnogi upadnu u razornu spiralu gluposti”. I tome nema kraja, piše bonitet
Zakoni gluposti
Prema Cipoliju, prvi zakon je:
Svi uvijek i neizbježno podcjenjuju broj budala u opticaju.
(Zvuči nemilosrdno i možda trivijalno, ali često se događa da se neki ljudi u početku ocijene inteligentnima, a onda se pokaže da nisu. ).
Drugi zakon kaže:
Vjerojatnost da će određena osoba biti glupa neovisna je o bilo kojoj osobini te osobe.
(Moje čvrsto uvjerenje, potkrijepljeno godinama promatranja i eksperimentiranja, je da ljudi nisu jednaki, jedni su glupi, drugi nisu, te da je razlika određena prirodom, a ne kulturnim čimbenicima. Neki ljudi su glupi kao što su drugi crvenokosi. Pripadati grupi glupih je isto što i pripadati određenoj krvnoj grupi, kaže Cipola)
Treći zakon:
Glupa osoba je osoba koja nanosi gubitke drugoj osobi ili skupini, ne stječe nikakvu korist za sebe, pa čak i sama trpi gubitke.
(Kada se prvi put suoče s ovim zakonom, razumni ljudi instinktivno reagiraju skepticizmom i nevjericom. Inteligentna osoba može razumjeti postupke razbojnika koji nanosi štetu. Želi plus na svom računu, ali budući da nije dovoljno inteligentna da smisli plus modele i doprinosi tvom plusu on svojim plusom proizvodi tvoj minus. Sve je to loše, ali je racionalno i predvidljivo. U slucaju glupe osobe sve navedeno nije moguće. Glupa osoba će te maltretirati bez razloga, plana ili koristi.)
Četvrti zakon:
Oni koji nisu glupi stalno zaboravljaju da se suradnja s glupima, u bilo koje vrijeme, na bilo kojem mjestu i pod bilo kojim okolnostima, uvijek pokaže kao skupa greška.
Peti zakon:
Glupa osoba je najopasnija, opasnija je od razbojnika.
I za kraj, sunovrat
Obratite posebnu pozornost na zaključak eseja ovog povjesničara ekonomista dvadesetog stoljeća s naglašenim analitičkim duhom:
„U društvu koje se kreće nizbrdo, udio glupih ljudi i dalje je jednak broju (σ). Međutim, u preostalom stanovništvu broj razbojnika s elementima gluposti alarmantno raste među vladajućima, uz zabrinjavajući porast bespomoćnih osoba među onima koji nisu na vlasti. Takva promjena sastava stanovništva koje nije glupo neminovno jača razornu moć udjela glupih i povećava neizvjesnost, a zemlja klizi u sunovrat.“
