Smatra se da će vodik imati važnu ulogu u energetskoj tranziciji čiji je cilj ukidanje fosilnih goriva i prelazak na obnovljive izvore energije (OIE). Ipak, kako postoji više vrsta vodika, potrebno je uvidjeti je li svaka od njih pogodna za postizanje dekarbonizacije.
Ključna razlika između zelenog i plavog vodika treba se tražiti u načinu njihove proizvodnje, piše energetski portal.
Tijekom proizvodnje plavog vodika prirodni plin se dijeli na vodik i CO2, pri čemu se CO2 hvata i skladišti. Sa druge strane, za proizvodnju zelenog vodika potrebno je cijepanje molekula vode elektrolizom koja zahtjeva korištenje električne energije. Takva električna energija dobiva se obnovljivim izvorima energije, kao što su sunce ili vjetar. Također, za razliku od plavog vodika, tijekom čije proizvodnje nastaje CO2, kod zelenog vodika proizvode se samo vodik i kisik.
Prema tome, plavi vodik ublažava negativan utjecaj na životnu sredinu, ali zeleni vodik predstavlja najčistiji izbor.
Koje vrste vodika još postoje?
Osim zelenog i plavog, postoje sivi, ružičasti i žuti vodik.
Proces proizvodnje sivog vodika je isti kao kod plavog, ali je razlika u tome što se ovdje CO2 ne hvata i skladišti, već se ispušta u atmosferu. Kada je riječ o proizvodnji ružičastog vodika, on se također dobiva elektrolizom kao i zeleni vodik, ali se koristi nuklearna energija kao izvor energije. Na kraju, elektrolizom se dobiva i žuti vodik, ali za njegovu se proizvodnju može koristiti jedino solarna energija.
