Prije gotovo 150 godina europski kapital financirao je američke željeznice. Nakon financijskog sloma 1873. dio tog kapitala nestao je, ali infrastruktura je ostala u SAD-u i nastavila stvarati ekonomsku vrijednost.
Christine Lagarde sada u umjetnoj inteligenciji vidi neugodnu paralelu.
Kućanstva eurozone drže oko 440 milijardi eura u američkim tehnološkim kompanijama, dok Europa pokušava financirati vlastitu AI infrastrukturu.
Problem nije kamo Europljani ulažu svoj novac. U američke tehnološke kompanije ulažu jer ondje vide prinosPrinos (engl. Yield) se odnosi na zaradu ostvarenu na ulagan.... Pitanje je zašto Europa još nema dovoljno kompanija i infrastrukturnih projekata koji se za taj kapital mogu ravnopravno natjecati.
Europske kompanije ulažu. Amerikanci ulažu brže
Kompanije eurozone ove će godine oko 10 posto ukupnih investicija usmjeriti u AI, prema podacima koje je Lagarde iznijela u Beču.
Promjena se već vidi u financiranju. Zaduživanje povezano s umjetnom inteligencijom činilo je oko četvrtine rasta kredita kompanijama u eurozoni u prvom tromjesečju 2026.
Ali američka digitalna ulaganja tijekom posljednje dvije godine rasla su približno dvostruko brže nego u eurozoni.
Razlika ima ekonomsku cijenu. ECB procjenjuje da bi dovoljno brza primjena AI-ja mogla povećati razinu europske produktivnosti za do 4 posto tijekom desetljeća.
Za takav učinak nije dovoljan pristup dobrom modelu. Europa mora imati računalni kapacitet na kojem će ga kompanije koristiti.
AI infrastruktura u Europi treba još 16 GW kapaciteta do 2030.
EU je 2025. imao približno 12 GW instaliranog kapaciteta podatkovnih centara. Do 2030. očekuje se oko 28 GW.
Europa bi tako u pet godina trebala dodati više data-centre kapaciteta nego što ga je ukupno imala prošle godine.
Podatkovni centri već troše oko 2,5 posto električne energije u EU. Pojedinačni novi projekti mogu tražiti priključnu snagu usporedivu s velikim industrijskim postrojenjima. Europska komisija upozorava da bi nekontroliran rast takve potražnje mogao povećati zagušenja mreže i pritisak na cijene električne energije.
Zato se AI investicija više ne može odvojiti od energetike.
Google uz najmanje 13 milijardi eura ulaganja u AI infrastrukturu u Finskoj osigurava i električnu energiju desetljećima unaprijed. Njegov ugovor s Fortumom od 2030. može obuhvatiti do polovice kapaciteta nuklearne elektrane Loviisa.
Za novu AI investiciju zato nije dovoljno pronaći zemljište za podatkovni centar. Potreban je priključak koji može podnijeti njegovu potrošnju i dovoljno pouzdane energije da skupi procesori mogu raditi bez prekida.
Europa za vlastiti compute stavlja na stol više od 30 milijardi eura
EU je krajem srpnja otvorio poziv za uspostavu do sedam AI gigatvornica.
Predviđeno je do 10 milijardi eura europskog i nacionalnog javnog financiranja. Plan je privući najmanje još 20 milijardi privatnog kapitala, pa ukupna investicijska ambicija prelazi 30 milijardi eura.
Gigatvornice bi europskim kompanijama, istraživačima i javnim institucijama trebale dati pristup računalnom kapacitetu za treniranje, korištenje i doradu naprednih AI modela. Nadovezuju se na mrežu od 19 AI Factories koju EU već razvija.
Trideset milijardi eura daje bolju sliku problema kada se usporedi s kapitalom kojim raspolažu najveće američke tehnološke kompanije. Njihova ulaganja u AI infrastrukturu već se mjere stotinama milijardi dolara.
Europa se zato natječe i za fizičke resurse. Napredni procesor prodan američkom hyperscaleru nije dostupan europskom projektu. Megavat rezerviran za jedan podatkovni centar ne može istodobno napajati drugi.
A oba treba platiti prije nego što infrastruktura počne donositi prihod.
Američki AI već posuđuje europski kapital
Investicijski ciklus sada ulazi i na tržište duga.
Veliki američki hyperscaleri prošle su godine izdali više od 100 milijardi dolara obveznica, uglavnom dugoročnih. Prema podacima koje je iznijela Lagarde, sada čine gotovo desetinu novih europskih izdanja korporativnih obveznica nefinancijskih kompanija.
To otvara još jedan kanal kroz koji američki AI boom utječe na Europu.
Velika potražnja za kapitalom već se povezuje s rastom američkih dugoročnih realnih prinosa. Budući da se dugoročne kamatne stopeKamate su trošak, odnosno cijena koju plaćate za pozajmlji... eurozone kreću zajedno s američkima, dio višeg troška financiranja može prijeći Atlantik.
Europa tako može osjetiti cijenu američkog AI investicijskog ciklusa kroz vlastite kamatne stope, bez jednakog udjela u produktivnosti koju će ta infrastruktura stvoriti.
Upravo zato Lagarde AI povezuje s potrebom da europska tržišta kapitala lakše pretvaraju domaću štednju u investicije. Banke mogu financirati dio ulaganja, ali podatkovni centri i tehnološke kompanije koje brzo rastu trebaju kapital u razmjeru i uz rizik koji bankovni kredit teško može sam pokriti.
Zašto Christine Lagarde vraća priču na europski kapital
Tih 440 milijardi eura nije fond iz kojeg bi Europa jednostavno mogla uzeti novac i izgraditi vlastite podatkovne centre. Europska kućanstva kupuju američke tehnološke dionice jer očekuju prinos, a likvidno američko tržište omogućuje im jednostavan ulazak i izlazak.
Ako europski infrastrukturni projekt ili tehnološka kompanija ne mogu ponuditi dovoljno dobar odnos prinosa i rizika, kapital neće ostati kod kuće samo zato što je projekt europski.
Tu je i srž argumenta Christine Lagarde: Europa nema problem s nedostatkom štednje, nego s pretvaranjem te štednje u kapital za vlastite investicije.
Financiranje AI infrastrukture u Europi zato postaje pitanje tržišta kapitala koliko i tehnološke politike.
Ovisnost počinje prije izbora clouda
Na Financa.ba već smo analizirali što se događa kada europske kompanije postanu ovisne o infrastrukturi iz koje teško mogu izaći. Kod AI-ja problem počinje korak ranije: netko tu infrastrukturu prvo mora izgraditi i financirati.
Europa ne mora proizvoditi svaki procesor niti zamijeniti svaku američku platformu domaćom alternativom. Ali ako želi dio ekonomskog učinka AI-ja zadržati u vlastitom gospodarstvu, mora imati projekte u koje privatni kapital želi ući.
Zato Lagardeina usporedba sa željeznicama vrijedi više od povijesne anegdote.
Europski kapital prije stoljeće i pol pomogao je izgraditi infrastrukturu koja je povećala produktivnost američkog gospodarstva. Danas europska štednjaU ponudama kreditnih institucija postoje različiti oblici i... ponovno sudjeluje u financiranju tehnologije koja bi mogla odrediti sljedeći ciklus produktivnosti.
Ovoga puta pitanje je može li dio infrastrukture ostati s ove strane Atlantika.
Autor: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
