Treba li postaviti jasne granice između poslovnog i privatnog?

Gloria Chan Packer je govornica u području wellnessa, iskusna liderica u korporativnoj industriji i poduzetnica. U svojem je bogatom iskustvu vidjela različite načine funkcioniranja tvrtki, a posebno je intrigiraju tvrtke koje se hvale time da su poput obitelji i stres zbog posla koji izazivaju kod zaposlenika. O tome je progovorila u svojem TED govoru.

Naše su granice naša sposobnost da udovoljimo svojim potrebama.

Poslodavci žele da se boravak u tvrtki manje čini kao posao, a više kao ugodno provedeno vrijeme. Radnici se trebaju osjećati prisnima, sobe za odmor opremljene su stolovima za ping-pong i masažnim stolicama, a izgledaju moderno i ležerno. Kao obiteljski boravak.

Chan Parker smatra da to nije dobro. Tvrtke koje nude obiteljsku atmosferu zapravo ulaze u privatne granice svojih zaposlenika koji teže razlikuju posao i slobodno vrijeme.

Posao i obitelj su dvije različite stvari s različitim ciljevima, očekivanja i odgovornostima, stoga bi trebali biti odvojeni i ograničeni.“ Ono što dijelimo s obitelji, nećemo dijeliti s kolegama. Privatno je.

„Naše su granice naša sposobnost da identificiramo, komuniciramo i udovoljimo svojim potrebama,“ pojašnjava. Zato imamo vrijeme kad jedemo i kad odmaramo. Ako nemamo adekvatno postavljene granice, ne možemo planirati, a to nije zdravo za naš um.

Ako doista vjerujemo da je naš posao poput naše obitelji, to znači da ćemo sve učiniti za posao, bilo kad. Baš kao što bismo to učinili za svoju obitelj. Žrtvujemo svoje slobodno vrijeme za posao i doživljavamo stres zbog posla, a konačno i burnout.

Nezdravi obrasci ponašanja uzrokovat će burnout

Chan Packer navodi kako je i sama to doživjela radeći za jednu konzultantsku tvrtku. Radila je puno prekovremenih sati, davala sve od sebe, trudila se paralelno volontirati i održavati odnose s prijateljima. Doživjela je burnout. Fizički se razbolila. Stres zbog posla je bio prevelik. Morala je uzeti slobodno na poslu što ju je shrvalo jer je njezin posao postao njezino sve do te mjere da se identificirala s njim.

Danas shvaća da se neće dogoditi ništa loše ako na poslu ne daje apsolutno sve od sebe u svakom trenutku i u bilo koje doba dana.

Naše ponašanje na radnom mjestu reflektira naš odgoj. Od Chan Packer se uvijek tražilo savršenstvo, stoga je to prenijela na radno mjesto i, zbog perfekcionizma koji je uvijek bio u njenoj podvjesti, doživjela je burnout.

To može biti dobro jer nas održava sigurnima i efikasnima. No, može postati zastarjelo i nezdravo za nas, zato je važno da radimo na sebi. To ne znači da su ti obrasci ponašanja koje nosimo iz djetinjstva pogrešni ili loši. Ažuriramo sve u svojim životima. Naše domove, tehnologiju i obrazovanje. Zašto isto ne radimo sa svojim ponašanjem?

Ne budite obitelj, nego tim

Iako naše radno mjesto ima veliku ulogu u našem burnoutu, velik dio snosi i naše ponašanje. Ako smo tip osobe koji previše radi ili koji ne zna postaviti granice, imat ćemo problem bez obzira na tvrtku.

Chan Packer savjetuje da umjesto da tvrtke zovemo obiteljima i tako potičemo djelatnike na rad, postavimo konkretan cilj koji ćemo jasno iskomunicirati.

„Ako trebate nešto, budite jasni, recite: ‘Hej, znate, ovo trebamo dovršiti tjedan ranije. Kako to možemo napraviti?’ Ili ako želite iskomunicirati vrijednost svoje tvrtke, još jednom, jasno to recite i držite se granica. Recite: ‘Važno je da u timu osjećamo povjerenje.’“

Savjetuje i da postavljanje granica učimo polako, malim koracima. Primjerice, osoba koja vrlo lako pristaje na sve bi na sljedeći zahtjev trebala reći da će javiti do kraja dana jer ima drugih obveza. Osoba koju stišću rokovi treba tražiti pomoć još par ljudi jer će u protivnom kvaliteta rada biti lošija.

Konačno, ljudi kojima je rad na sebi težak uvijek mogu potražiti stručnu pomoć. Stručnjaci jako dobro znaju kako navoditi ljude, a vrijeme je da se s traženja pomoći psihologa ukloni stigma. Nema ništa loše u tome da nam netko pomogne da se osnažimo.

Izvor: Women in Adria