Komunikacija je umijeće razumijevanja nesporazuma. A gdje ima više nesporazuma nego među muškarcima i ženama? Shvatili smo već do sad, što na svojim pogreškama, što kroz tuđe primjere, da bez razumijevanja emocija i aktivnog slušanja ne može biti kvalitetnih odnosa.
Kao i u puno drugih stvari, postoji sloj značenja koji se krije ispod površine. Često naša frustracija dolazi kad se naša očekivanja ne poklope s onim što vidimo u realnosti. Neiscrpna tema za frustracije i neispunjena očekivanja, ali i za radosti i divljenje, su ljubavni odnosi.
Puno se može naučiti promatrajući odnose. Na primjer, može se naučiti kako lakše zapamtiti stvari. Najbolji način da zapamtiš kad vam je godišnjica je da je jednom zaboraviš. Provjereno.
No, kako smo zaključili, postoji prostor i za frustraciju. Može se reći kako se muškarci žene s nadom da se ona nikad neće promijeniti. Žene se udaju s nadom da će se on jednom promijeniti. Oboje se razočaraju tu i tamo.
Velika razlika između muškaraca i žena je u tome što se muškarci brinu oko onoga što ne vide, a žene oko onoga što vide. Pa se onda muškarce često karakterizira kao rezervirane stoike, pa nije iznenađujuće što češće izražavamo emocije kroz djela nego kroz riječi. U ovom kontekstu stoicizam nije izostanak emocije već sklonost izražavanju emocija kroz djela, bilo da se radi o nekoj utješnoj gesti, činu podrške ili rješavanju problema. Da, drage naše, znamo da vama ne treba da vam se daju rješenja već da vas se sasluša. Sad ćemo mi to riješiti.
S druge strane, žene češće naginju verbalnom izražavanju, otvoreno dijele svoje osjećaje, traže emocionalnu podršku i koriste suptilne, neverbalne elemente komunikacije poput izraza lica kako bi komunicirale svoje emocionalno stanje.
Ako hoćete još primjera kako smo različiti, pogledajmo samo kako koristimo riječi. Muškarci koriste riječi kao alat, a žene koriste riječi kao kist. Nije ni čudo da često zaglavimo na URADI SAM projektima.
Druga slika nam također može pomoći da si predočimo tu različitost: Muškarci su kao Bluetooth, taman kad mislite da ste se spojili, odu izvan dosega. Žene su kao Wi-Fi, znaju za svaku moguću vezu. Drugačije rečeno, muškarci komuniciraju u naslovima, a žene u romanima. I oboje je jednako zbunjujuće.
No, nije sve do nas i naših različitosti, ima tu i društva i okoline. Kulturološki utjecaji igraju značajnu ulogu u oblikovanju ovih obrazaca. Kod nekih kultura se emocionalna suzdržanost gleda kao vrlina i to dosta utječe na način na koji muškarci pokazuju ranjivost. Neke kulture potiču emocionalnu otvorenost i u takvim kulturama žene imaju širu lepezu emocionalnih reakcija. Prihvaćanje i uvažavanje ovakvih razlika pomaže razumijevanju emocionalnih dinamika u odnosima.
Za muškarce ta očekivanja često dolaze u paketu s muževnošću, odnosno taj stoički stav postaje sinonim za snagu. Pritisak da se prilagodimo takvim očekivanjima može voditi do emocionalnih blokada te ponekad i do potiskivanja vlastitih autentičnih osjećaja.
Žene, također, nailaze na izazove društvenih očekivanja koje oblikuju njihovo emocionalno izražavanje. Stereotipi koji povezuju ženstvenost s povećanom emocionalnom osjetljivošću mogu utjecati na žene tako da se prilagođavaju idealiziranoj slici. Do izazova dolazi kad se partneri drže ovih različitih “programa” te tako potencijalno stvaraju komunikacijsku dinamiku koja traži pažljivo gaženje po minskom polju.
Utjecaj ovih društvenih očekivanja može biti osjetan. Muškarac može oklijevati da pokaže ranjivost, a to se može sudariti s očekivanjem žene za emocionalnom otvorenošću, pa to u čas dovede do nerazumijevanja. Oslobađanje od ovih kalupa zahtijeva ulaganje svjesnog napora da se razumije utjecaj društvenih očekivanja i uloge koja ona imaju na oblikovanje emocionalnog izražavanja u odnosima.
Kako bismo se kretali ovim labirintom izražavanja emocija, važno je da si osvijestimo potrebu za poticanjem boljeg razumijevanja. Ono počinje s aktivnim slušanjem, vještinom koja nadilazi sve dobne, spolne i ostale granice. Kad slušamo bez predrasude i osuđivanja, kad prihvaćamo sve suptilne nijanse emocionalnog jezika našeg partnera, mi polažemo temelj za međusobno razumijevanje.
Empatija postaje nit vodilja u građenju mostova preko emocionalnih provalija koje se znaju pojaviti. Prepoznavanje i uvažavanje osjećaja one druge osobe stvara okruženje u kojem se oboje možemo autentično povezati na emocionalnoj razini. U ovom dijeljenom prostoru empatije, istinske empatije u kojoj razumijem i prihvaćam poziciju druge strane, ruše se sve one barijere koje su postavila društvena očekivanja i omogućuje se iskreno izražavanje autentičnih emocija.
Otvorena komunikacija temelj je boljeg razumijevanja. Poticanje partnera da izrazi svoje emocionalne potrebe, strahove i želje iskreno i, ponekad, ranjivo, potiče odnos pun povjerenja. Ako se i jedno i drugo osjećaju sigurno izraziti sebe, svoje autentično “ja”, onda taj put razumijevanja razlika u stilovima izražavanja emocija postaje zajednički put.
