Odmah nakon pada Sovjetskog saveza 1991., velike zapadne kompanije su požurile u Rusiju. Ikone kapitalizma – uključujući Apple, McDonalds’s i Adidas – odlučile su izgraditi profitabilne poslove na želji ruskih potrošača da okuse zapadnjački način života. Danas, u samo nekoliko tjedana, te dugoročne veze su se raspale – piše Bloomberg Businessweek.
Putinova invazija na Ukrajinu potaknula je masovni korporativni egzodus, koji je počeo sa British Petroleumom (BP), a nastavio sa desecima drugih kompanija. Kaotičan razvoj situacije ostavio je kompanijama brojne brige, od toga kako će platiti radnike u Rusiji, do toga da li će uopće i kako kompenzirati gubitak imovine koja ostaje u toj zemlji.
Rusija je najavila da bi mogla nacionalizirati imovinu stranih kompanija, što pravno predstavlja vrlo dvojbenu situaciju i čini povratak “na staro” upitnim, a možda čak i nemogućim. Svaki daljnji potez je pun nepoznanica, uključujući pitanja koliko dugo će sankcije trajati, kako financijski i logistički ponovo uspostaviti normalne poslovne operacije u situaciji u kojoj je percepcija da je nastavak poslovanja u Rusiji pomoć “ratnoj mašini”. A tu je i percepcija dijela ruskih potrošača da su ih strani brandovi napustili, koja također otežava potencijalni povratak na tržište.
Neke kompanije pokušavaju dati drugačiji pogled na situaciju, npr. francuski Danone SA koji zapošljava 9.000 radnika u Rusiji, koji je nastavio s radom, uz obrazloženje da želi da ruskim roditeljima želi i dalje omogućiti da kupuje njihove proizvode za novorođenčad. Slično je postupio i francuski Leroy Merlin koji se bavi prodajom kućanskih proizvoda i zapošljava 45.000 radnika, i koji je također nastavio s radom.
Azijske kompanije su ispočetka bile sporije, a onda su se pridružile onima koji odlaze (Japan Tobbaco, vodeći proizvođač cigareta u Rusiji također je ugasio svoje poslovanje).
Težak izlazak
Međutim, odlazak nije lagan za kompanije koje su uspostavile duboke veze u Rusiji. Renault, koji je u djelomičnom vlasništvu francuske države, jedini je veliki proizvođač automobila koji se nije povukao ni iz trgovine s Rusijom, ni iz tvornica koje ima u toj zemlji. Renault je vlasnik 68% AvtoVaza, proizvođača automobila Lada, i u ukupnim prihodima rusko tržište mu utječe sa 10%. Renault se može nazvati izuzetkom, budući da se od 15 ožujka Michelin (francuski proizvođač guma) pridružio Fordu, General Motorsu i Toyoti u prekidu barem dijela poslovnih operacija.
I dok je nakon aneksije Krima tek nekoliko kompanija napustilo Rusiju, ovaj je put pitanje da li su akcije Kremlja nepovratno zagadile poslovnu klimu i učinilo povratak gotovo nemogućim.
Napuštanje Rusije bit će teško za mnoge globalne kompanije. BP, koji je najavio da će prodati udjele ruskoj državnoj naftnoj kompaniji Rosneftu, mogao bi u tom procesu izgubiti vrtoglavih 25 milijardi dolara.
Kompanije koje su zatvorila svoja prodajna mjesta i tvornice, a zadržale radnike u nadi da će nastaviti operacije, uskoro će doći u problem kako te radnike plaćati. Oko 6,5% ukupne ruske radne snage zaposleno je u kompanijama koje su u punom ili djelomičnom stranom vlasništvu. Trenutno je oko 150.000 ruskih radnika direktno pogođeno odlukom svojih stranih poslodavaca da ukinu ili smanje poslovanje, a to je samo procjena i broj je vjerojatno mnogo veći, posebno kada se uzme u obzir indirektni utjecaj.
Gašenje biznisa je jako skupo – McDonald’s je zatvorio 850 radnji, i najavio da će nastaviti plaćati svojih 62.000 radnika. To će kompaniju koštati 50 milijuna dolara mjesečno.
Upitan povratak
Adidas ima 7.000 radnika u Rusiji i susjednim državama, i na početku krize je prebacio određena sredstva u Rusiju, ali je upitno koliko će te rezerve trajati. Direktori Adidasa se nadaju da će se situacija smiriti, ali “kada će se situacija smiriti ni vi ni ja ne znamo”, rekao je CEO Adidasa.
Kompanije čijim se dionicama trguje na burzi brže su djelovale i odlučile izaći iz Rusije, bojeći se reputacijskog rizika i osude javnosti i tržišta ako tamo nastave poslovati. Jedan analitičar konzultantske kompanije Apperio Intelligence kaže da direktori kompanija privatno jedni drugima govore da bi najradije nastavili poslovanje, ali s obzirom na pritisak koji je napravljen na njih i na njihove brandove, to je jako teško.
U ovoj fazi, čini se nezamislivo da će zapadne kompanije početi vraćati prije kraja rata. S obzirom na to da je nejasno kada će doći do primirja, slika o Rusiji kao o mjestu poslovanja je jako narušena, i to dugoročno.
