Nakon invazije ruskih snaga na Ukrajinu, Europa je u opasnosti od klizanja u energetsku krizu pošto se većim dijelom oslanja na ruski plin, koji stiže plinovodima. Ukapljeni prirodni plin koji može prijeći velike udaljenosti na teretnim brodovima prije ponovnog rasplinjavanja mogao bi biti potencijalno rješenje ako dođe do takve krize, ali može ga biti teško nabaviti i implementirati. Glavni proizvođači su SAD, Katar i Nigerija.
Podaci Agencije Europske unije za suradnju energetskih regulatora pokazuju koje bi zemlje bile najviše ugrožene u slučaju zamrzavanja protoka ruskog plina ili embarga. Među glavnim europskim gospodarstvima, Njemačka uvozi oko polovicu plina iz Rusije, dok Francuska dobiva samo četvrtinu svoje isporuke iz te zemlje, prema posljednjim dostupnim podacima. Najveći izvor francuskog plina bila je Norveška, koja ju opskrbljuje sa 35 posto. Italija bi također bila među najugroženijim zbog 46-postotnog oslanjanja na ruski plin.
Velika Britanija je u drugačijem položaju, jer crpi polovicu svoje opskrbe plinom iz domaćih izvora i uvozi uglavnom iz Norveške i Katara. Španjolska također nije na popisu najvećih kupaca Rusije, a najveći trgovinski partneri zemlje su Alžir i SAD.
Neke manje europske zemlje oslanjaju se isključivo na ruski plin, a to su Sjeverna Makedonija, Bosna i Hercegovina i Moldavija. Ovisnost je također bila iznad 90 posto u Finskoj i Latviji, te 89 posto u Srbiji, prema posljednjim dostupnim podacima. Niska ovisnost može se vidjeti u Nizozemskoj, Rumunjskoj, a gotovo nikakva ovisnost o ruskom plinu ne postoji u Gruziji, Irskoj i Ukrajini (pošto Ukrajina kupuje prirodni plin od EU od 2015. i aneksije Krima).
Izvor: statista.com
