Bosna i Hercegovina suočava se s paradoksom koji najbolje opisuje duboke društvene i ekonomske pukotine u zemlji: dok stotine tisuća građana žive na rubu siromaštva, godišnje se baci između 273.000 i 400.000 tona hrane. Riječ je o problemu koji nadilazi moralnu dimenziju i prerasta u ozbiljan gospodarski i ekološki izazov.
Šokantne brojke: 83 kilograma bačene hrane po stanovniku
Na društvenim mrežama posljednjih se dana dijeli karta Europe koja prikazuje prosječnu količinu bačene hrane po stanovniku. Prema tim podacima, u BiH se godišnje baci 83 kilograma hrane po osobi, što je manje od prosjeka Europske unije (132 kilograma), ali i dalje alarmantno s obzirom na ekonomske prilike.
Za usporedbu:
- Grčka baca čak 142 kg po stanovniku,
- Rusija i Slovenija su među najracionalnijima s 33–34 kg.
Stručnjaci upozoravaju da niža količina otpada u BiH ne znači racionalnije ponašanje, nego je često posljedica nižeg životnog standarda i ograničene kupovne moći.
Glad i otpad – dvije strane iste priče
Podaci Ujedinjenih naroda otkrivaju mračnu sliku:
- oko 700.000 ljudi u BiH živi na rubu siromaštva,
- 17 % stanovništva preživljava s tri do pet konvertibilnih maraka dnevno,
- više od 18.000 ljudi ovisi o javnim kuhinjama,
procjenjuje se da svaki šesti stanovnik BiH zaspi gladan.
Istodobno, prema UNDP-u, u BiH se dnevno baci oko 500 tona hrane, što čini više od 12 % ukupnog otpada na gradskim odlagalištima. Najčešće se bacaju kruh, mliječni proizvodi i svježe namirnice.
Ekonomski gubici: 126 milijuna KM godišnje
Samo hrana bačena u kućanstvima procjenjuje se na više od 126 milijuna KM godišnje. Kada se uključe trgovine, ugostiteljstvo i industrija, gubici postaju još veći.
Bacanje hrane generira i dodatne troškove:
- povećanje količine otpada,
- emisije stakleničkih plinova,
- nepotrebno trošenje vode, energije i poljoprivrednih resursa.
U zemlji u kojoj se borba za osnovnu egzistenciju vodi svakodnevno, ovakvi gubici predstavljaju i ekonomski i moralni problem.
Ukinut PDV na doniranu hranu – pomak, ali nedovoljan
Krajem 2023. godine BiH je ukinula PDV na doniranu hranu, što je bio jedan od ključnih zahtjeva humanitarnih organizacija i poslovne zajednice. Time se otvorila mogućnost da se hrana vrijedna oko 130 milijuna KM godišnje umjesto uništavanja — donira.
No rezultati su zasad skromni:
od 1. siječnja do 30. lipnja ove godine vrijednost donirane hrane bez PDV-a iznosila je tek 75.822 KM.
To je zanemarivo u odnosu na ranije procjene prema kojima su kompanije prije izmjena zakona uništavale hranu vrijednu više od 100 milijuna KM godišnje.
Gdje nastaje najveći otpad i što se može učiniti
Prema globalnim trendovima, koji vrijede i za BiH:
- 60 % otpada hrane nastaje u kućanstvima,
- ugostiteljski sektor i trgovine sudjeluju u manjoj mjeri, ali imaju najveći potencijal za organizirano doniranje.
Stručnjaci ističu nekoliko ključnih mjera:
- edukacija građana o planiranju kupnje i skladištenju hrane,
- razvoj sustava za redistribuciju viškova,
- poticanje trgovaca i ugostitelja na doniranje,
- jačanje zakonskog okvira i nadzora,
- digitalne platforme za doniranje hrane.
Problem otpada hrane u BiH nije samo brojka u izvješću. To je pitanje društvene odgovornosti, ekonomskog racionalnog ponašanja i moralne obveze prema onima koji žive u teškim uvjetima.
Dok se stotine tona hrane svakodnevno bacaju, tisuće ljudi nemaju osnovne uvjete za život. Rješenja postoje — ali zahtijevaju zajednički angažman institucija, gospodarstva i građana.
