Građani koji pokreću energetske zajednice obično su snažno motivirani za proizvodnju vlastite obnovljive energije. No entuzijazam često prati i frustracija.
Mnogi projekti nailaze na administrativne prepreke, nejasna pravila i sporu provedbu. Dodatne poteškoće stvaraju regulatorni postupci i interesi velikih energetskih proizvođača.
Na to upozorava Europski revizorski sud, koji je analizirao razvoj energetskih zajednica u Europskoj uniji.
Projekti rastu sporije nego što je planirano
Prema nalazima revizora, europski planovi za razvoj građanskih energetskih zajednica napreduju sporije nego što je najavljeno.
Model je zamišljen tako da uključi građane, lokalne vlasti i male tvrtke u proizvodnju energije iz obnovljivih izvora.
Europljani koji se uključuju u takve inicijative često se suočavaju s nejasnim procedurama. Poseban problem predstavljaju dozvole, složena administracija i nedostatak informacija o mogućnostima financiranja.
EU je 2019. otvorio vrata građanskoj energiji
Europska unija je 2019. omogućila građanima da sami proizvode električnu energiju i prodaju višak na tržištu. Taj potez trebao je potaknuti veću energetsku neovisnost i decentralizaciju sustava.
Mnogi su taj model nazvali korakom prema „energetskoj demokraciji“. Ipak, provedba se u praksi pokazala složenijom nego što se očekivalo.
U pojedinim državama članicama nacionalni regulatori i postojeća pravila dodatno otežavaju razvoj takvih projekata.
Cilj EU-a još nije ostvaren
Europske institucije postavile su ambiciozan cilj. Svaka općina u EU s više od 10 tisuća stanovnika trebala bi imati barem jednu energetsku zajednicu do 2025. godine.
Međutim, Europska komisija još nije objavila službeno izvješće o napretku.
Podaci koje su prikupili revizori pokazuju da je ostvarenje tog cilja u velikoj mjeri upitno.
“Dok EU juri u nastojanju da ostvari klimatske i energetske ciljeve, građanska energija ostaje vrlo privlačna ideja, u teoriji idealna, no u praksi vrlo izazovna. EU sada treba ukloniti zakonske i tehničke zapreke kako bi ideja doista zaživjela”, ustvrdio je član ECA nadležan za reviziju stanja s energetskim zajednicama Joao Leao.
Ambiciozne procjene za 2030. godinu
Europska unija očekivala je da bi do 2030. energetske zajednice mogle činiti oko 21 % kapaciteta proizvodnje energije iz vjetra i sunca u Europi.
No trenutačni tempo razvoja sugerira da će ostvarenje tog cilja biti znatno teže.
Građani zbunjeni pravilima
Izvješće revizora ističe političke i birokratske prepreke kao glavni problem.
Mnogi građani ne znaju što točno definira energetsku zajednicu. Nije uvijek jasno kako je osnovati, kako dobiti priključak na mrežu ili kako prodavati višak električne energije.
Takva neizvjesnost često obeshrabruje potencijalne sudionike projekata.
Tehnički izazovi dodatno usporavaju projekte
Osim administrativnih prepreka, problem predstavljaju i tehnički izazovi.
Zagušenje elektroenergetske mreže može odgoditi priključenje novih projekata. U nekim slučajevima to znači i potpuno zaustavljanje planiranih ulaganja.
Solarni paneli također ne proizvode energiju uvijek kada je potrošnja najveća.
“Dio problema je to što proizvodnja i potreba za potrošnjom ne idu uvijek ruku pod ruku. Solarni paneli većinu energije stvaraju preko dana, a potražnja kućanstava je na vrhuncu rano ujutro i navečer”, navodi se u izvješću revizorskog suda.
Pohrana energije kao propuštena prilika
Stručnjaci ističu da bi sustavi za pohranu energije mogli ublažiti takve probleme.
Međutim, Europska komisija nije postavila razvoj skladištenja energije kao prioritet za energetske zajednice. Revizori smatraju da je time propuštena važna prilika za ubrzanje razvoja tog modela.
Otpor velikih energetskih kompanija
Razvoj energetskih zajednica dodatno usporava i otpor velikih energetskih tvrtki.
Utjecaj se često ostvaruje kroz lobiranje, regulatorne pritiske ili kontrolu nad mrežnom infrastrukturom.
Jedan takav primjer dolazi iz Nizozemske. Tamošnja energetska zajednica platila je depozit kako bi se našla na listi čekanja za priključenje na elektroenergetsku mrežu.
Kada su pokušali spojiti solarnu elektranu kod grada Ede, operator mreže odbio je priključak uz obrazloženje da je kapacitet mreže već popunjen.
Pozitivni primjeri iz Belgije i Danske
Unatoč izazovima, postoje i uspješni projekti.
U Belgiji jedna energetska zajednica nedavno je proslavila godinu dana rada. Projekt okuplja oko 72 tisuće građana koji zajednički posjeduju vjetroturbinu, solarne panele i sustav grijanja.
Još poznatiji primjer dolazi s danskog otoka Samsø, koji se u potpunosti opskrbljuje energijom iz obnovljivih izvora zahvaljujući projektima lokalne zajednice.
BiH tek gradi temelje za energetske zajednice
U Bosnia and Herzegovina koncept energetskih zajednica tek je u ranoj fazi razvoja. Iako je u FBiH zakon formalno omogućio njihovo osnivanje, konkretni projekti još nisu zaživjeli jer nedostaju podzakonski akti i tehnički uvjeti za provedbu.
Drugim riječima, pravni okvir postoji, ali sustav još nije prilagođen da građani i lokalne zajednice u praksi proizvode i dijele energiju. Energetski sektor zemlje također kasni za europskim standardima, a iz Energy Community upozoravaju da je nužno ubrzati reforme i integraciju u europsko tržište električne energije kako bi se modernizirala infrastruktura i otvorio pristup europskim fondovima.
U pripremi je novi zakon o električnoj energiji koji bi trebao urediti tržište i omogućiti osnivanje nacionalne burze električne energije, što bi dugoročno moglo olakšati razvoj energetskih zajednica.
Ipak, tranziciju dodatno otežava činjenica da se energetika BiH i dalje snažno oslanja na termoelektrane na ugljen, što usporava širi razvoj decentraliziranih i građanskih energetskih projekata.
