Prije samo nekoliko tjedana činilo se da su rafinerije jedan od rijetkih pobjednika energetske krize. Marže su rasle, cijene goriva bile su visoke, a tržište je nagrađivalo svakoga tko može preraditi više barela.
Danas je slika gotovo obrnuta.
Prema podacima Međunarodne agencije za energiju, marže europskih rafinerija posljednjih su dana naglo pale, a dio postrojenja već prodaje gorivo s gubitkom. Problem nije u cijeni krajnjeg proizvoda – ona je i dalje visoka – nego u brzini kojom su rasli ulazni troškovi.
Kada rast cijene sirove nafte izbriše profit
Glavni udar dolazi s tržišta sirove nafte.
Nakon poremećaja u opskrbi i praktičnog zaustavljanja tranzita kroz Hormuški tjesnac, cijene su eksplodirale. Barel Fortisa iz Sjevernog mora dosegnuo je gotovo 149 dolara, što je razina viša od vrhunca naftnog šoka 2008. godine.
U takvim uvjetima, matematika prerade više ne funkcionira.
Rafinerije u sjeverozapadnoj Europi koje prerađuju laku, slatku naftu bilježe gubitak od oko 6,45 dolara po barelu, dok su marže na srednje teškim sirovinama također u minusu. Čak i segmenti koji su još uvijek profitabilni rade s bitno tanjim marginama nego ranije.
Europa gubi utrku s Amerikom i Azijom
Ono što dodatno pogoršava situaciju jest činjenica da konkurencija ne osjeća isti pritisak.
Rafinerije u SAD-u i Aziji, posebno na obali Meksičkog zaljeva i u Singapuru, i dalje uspijevaju zadržati pozitivne marže. Razlozi su višestruki:
- agresivnije osiguravanje sirovine
- fleksibilniji proizvodni modeli
- niži operativni troškovi
Europa, s druge strane, ulazi u istu utakmicu s težim teretom.
Dvostruki pritisak: sirovina i energija
Problem europskih rafinerija nije samo skupa nafta.
Visoki troškovi električne energije i plina dodatno povećavaju cijenu prerade, što znači da se marže stišću s obje strane – i ulazne i operativne.
Drugim riječima, čak i kada prodajna cijena goriva raste, to više nije dovoljno da pokrije ukupne troškove.
Prijetnja smanjenja proizvodnje
Ako se trend nastavi, posljedice bi mogle biti ozbiljnije od samih gubitaka.
Analitičari upozoravaju da bi dio rafinerija – posebno onih s jednostavnijom tehnologijom i nižom dodanom vrijednošću proizvoda – mogao biti prisiljen smanjiti preradu.
Procjene iz trgovačkih krugova govore o mogućem padu proizvodnje od čak 500.000 barela dnevno.
To bi značilo:
- manju ponudu goriva
- dodatni pritisak na cijene
- veći teret za potrošače
Od rekordnih marži do gubitaka u nekoliko tjedana
Ironija situacije leži u brzini promjene.
U ožujku su marže u Europi dosegnule i 15,20 dolara po barelu, što je bilo višestruko više nego mjesec ranije. Neke rafinerije su čak odgađale redovno održavanje kako bi maksimalno iskoristile povoljne uvjete.
No energetske krize često imaju isti obrazac.
Prvo rastu cijene i marže izgledaju privlačno. Zatim dolazi drugi val – rast cijene sirovine, poremećaji u opskrbi i rast troškova – koji vrlo brzo izbriše dobit.
Upravo se taj drugi val sada prelijeva preko Europe.
Europske rafinerije bez prostora za manevar
Marže europskih rafinerija danas ne padaju samo zbog jednog faktora, nego zbog kombinacije tržišnih i strukturnih slabosti.
Skupa sirovina, visoki operativni troškovi i slabija konkurentska pozicija stvaraju situaciju u kojoj industrija ima sve manje prostora za prilagodbu.
Ako se geopolitička napetost nastavi, Europa bi se uskoro mogla suočiti s dvostrukim udarom – skupljom preradom i manjom ponudom goriva.
A to je scenarij koji se više ne tiče samo industrije, nego cijelog gospodarstva.
