Mnogi od nas žive s visokim razinama svakodnevnog stresa. To može postati navika – pa čak i trajati cijeli život. Ali ne moramo tako živjeti.
Postoji mnogo načina da imamo pozitivan odnos sa stresom i da dodamo amortizere stresu u tkivo našeg svakodnevnog načina života. Jedan od načina na koji možete postati otporniji jeste prihvaćanjem pozitivnog načina razmišljanja o stresu. Probajte!
Zamislite lava kako lovi gazelu, nemilosrdno je jureći.
Gazela je prestravljena i u „bori se ili bježi“ stavu juri spašavajući svoj život. Lav je uzbuđen, i iščekuje svoj teško izboreni obrok.
Koja životinja doživljava stres – lav ili gazela?
Odgovor je … obje.
Oba živčana sustava su visoko aktivirana i prolaze kroz fiziološke promjene koje ne mogu kontrolirati. Ipak, oni doživljavaju stresno uzbuđenje na dva vrlo različita načina.
Gazeli je stres odgovor na prijetnju.
Puna je straha, puna adrenalina. Njezin je protok krvi sužen jer su joj se žile suzile (vazokonstrikcija) kako bi se spriječilo prekomjerno krvarenje. Manje kisika dolazi do mozga jer su fiziološki resursi usmjereni na udove. Njezino je tijelo postalo stroj sa samo jednom svrhom: pobjeći predatoru.
U međuvremenu, lavu je stres odgovor na izazov.
Njegovo srce učinkovito pumpa količine krvi, dopuštajući mu maksimalnu brzinu i predviđajući obrok koji će pojesti. Usredotočen je i motiviran. Čini se da ima neograničene zalihe energije.
To su dva vrlo različita fiziološka profila, ali stres je konstanta. Razlika između lava i gazele? Gazela je uočila prijetnju: život joj je u opasnosti. Lav je uočio izazov: svoj sljedeći obrok.
Ovdje postoji lekcija za nas ljude. Većinu nas redovito ne proganjaju lavovi opasni po život, ali naša se tijela ponašaju kao da jesu.
Prečesto reagiramo na stresore koji se pojavljuju tijekom dana kao da su prijetnja opstanku protiv koje se treba boriti ili od koje treba bježati, a ne kao da je obrok koji treba uzeti. Naša tijela prelaze u način borbe ili bijega. Izbacuju kortizol i adrenalin u naše krvotoke, tjerajući naš živčani sustav u stanje straha i budnosti. A kada se ta reakcija dogodi, puna ili čak polovična, sa svakim stresnim ili neočekivanim događajem koji dolazi, naša tijela više ne znaju kako se “osloboditi” od stresa.
Zašto su neki ljudi „hodajući stres“ i pretjerano reagiraju na male stvari, dok drugi dopuštaju velikim, prijetećim događajima da se odbijaju od njih kao da imaju štit oko sebe?
Pa, naš mozak neprestano obrađuje senzorske podatke iz našeg tijela i okoline i uspoređuje te podatke s našim sjećanjima iz prošlosti kako bi najbolje predvidio budućnost. Ljudski mozak je prediktivni stroj; koristi našu osobnu prošlost kao podatke. Budući da imamo više “mozak koji predviđa” nego “mozak stvarnosti”, to znači da možda reagiramo na nešto što predviđamo ili vjerujemo da će se dogoditi, a ne na ono što se zapravo događa.
Stres utječe na ponašanje i apetit
Nekontrolirani kronični stres troši telomere – “kapice” na krajevima naših kromosoma koji su važni biološki markeri zdravlja i starenja – i ubrzava starenje stanica. To nas može prerano uvesti u “razdoblje bolesti”, tj. razdoblje u našim životima kada počinjemo razvijati bolesti starenja.
Kronični stres također mijenja naše ponašanje i apetit. Tjera nas prema „hrani za udobnost“ (onoj s visokim udjelom šećera i masti). Vjerujući da treba sačuvati resurse za preživljavanje, tijelo usporava metabolizam i pohranjuje masnoću u unutarnjem dijelu trbuha. Visoko uzbuđenje zbog stresa sprječava nas da dobro spavamo, pa smo stalno iscrpljeni. Potiče ovisnost. “Stresni mozak” uključuje moždane putove koji žude za zadovoljstvom i olakšanjem, čineći hranu bogatu kalorijama korisnijom i potičući inzulinsku rezistenciju, upale i pretilost.
Ipak, u isto vrijeme, naš akutni odgovor na stres – kratkoročni odgovor koji uključujemo kada smo pod pritiskom – nevjerojatna je sposobnost koju imamo. Naša su tijela izgrađena da se nose s tom vrstom prolaznog stresa. Kada se dogodi nešto negativno ili izazovno, ili kada očekujemo da će se dogoditi, postavljamo ovaj prekrasan, izoštren, vrhunski odgovor.
U tren oka krvni tlak raste, živčani sustav postaje oprezniji, a kortizol i adrenalin, primarni hormoni stresa, refleksno se oslobađaju u krvotok. Simpatički živčani sustav (bori se ili bježi) pojačava glasnoću dok parasimpatički živčani sustav (odmor i probava) smanjuje glasnoću. Što nam omogućuje intenzivan odgovor na stres koji daje energiju. Ovaj brzi, snažni biološki domino efekt pomaže nam da se usredotočimo na opasnost, imamo više energije i brzo reagiramo.
Moguće je brzo se “vratit”
Naša reakcija na akutni stres velika je prednost i nikada ne bismo željeli ostati bez nje. Ali trebamo “brzo isključivanje”. Potrebno nam je da ta reakcija na stres prestane kad i incident koji uzrokuje stres.
Zaustavimo se ovdje zbog dobrih vijesti: to je moguće učiniti. Kada možemo očekivati neočekivano i ostati mentalno otvoreni i fleksibilni za niz mogućnosti, to nas oslobađa od neočekivanih problema koji se pojave – nemate onaj odgovor “gazele” u pokretu. A kada imamo jasnu predodžbu o tome što možemo, a što ne možemo kontrolirati, manja je vjerojatnost da ćemo trošiti vrijeme na planiranje nečega što se ne može planirati.
Obje ove strategije mogu vam pomoći da se prebacite na zdravije, uravnoteženije iskustvo stresa. Ali postoji ključni sljedeći korak: biti u stanju vidjeti svakodnevne stresne događaje kao izazove, a ne prijetnje.
Kontroliranje reakcije na stres
Jedan od načina da to učinite: promijenite način razmišljanja o svojoj reakciji na stres.
Kako bi proučila razliku između stresa prijetnje i stresa izazova, dr. Wendy Mendes manipulira reakcijama ljudi na stres u laboratoriju. Daje im situacije kojima se mogu suočiti i nad kojima mogu osjetiti kontrolu, nasuprot stvaranju stvarno neugodnih, novih situacija koje potiču emocionalne i fiziološke reakcije na prijetnje.
Otkrila je da što se više osjećamo da stvari imamo pod kontrolom i da smo opremljeni resursima – ono što nazivamo izazovnim načinom razmišljanja – to više imamo pozitivan odgovor na stres. Reakcije na izazov karakterizira osjećaj pozitivnije emocije i više pumpanja krvi iz srca (minutni volumen srca). Umjesto vazokonstrikcije (sužavanja krvnih žila) koju doživljavamo kao odgovor na prijetnju.
Osjećaj izazova prije nego prijetnje pred stresorom čak je povezan s duljim telomerima, koji su, kao što znamo, povezani s dugovječnošću i vitalnošću. Mnogi od nas se osjećaju ugroženo samim odgovorom na stres. Ali znanost pokazuje da uz nešto prakse možemo manipulirati vlastitim odgovorom na stres. Poučavanje ljudi da svoju reakciju na stres promatraju kao snagu dovodi do izazovnog načina razmišljanja i fiziologije te lakšeg suočavanja.
Postići ovo može biti jednostavno poput reći sebi da nam naša reakcija na stres pomaže. U jednoj klasičnoj studiji, Mendes i njezini kolege poučavali su studente da na svoju reakciju na stres gledaju kao na pomoć pri dobrom polaganju važnog ispita, a njihov uspjeh je zapravo bio bolji – suprotno od osjećaja anksioznosti na ispitu.
Dr. Alia Crum, istraživačica na Stanfordu, također je otkrila da je naš način razmišljanja o stresu upravljiv. Ako ljudima prezentirate informacije o štetnosti stresa, prođu još gore. Ako im kažete prednosti stresa, obično će biti bolje.
Tako je jednostavno.
Kada se usredotočimo na dobrobiti stresa, osjećamo manje stresa zbog stresa. Obraćamo pažnju na pozitivne znakove umjesto na one prijeteće. Situacijama pristupamo s više samopouzdanja umjesto da ih izbjegavamo. Uz pozitivna uvjerenja o stresu, ljudi se osjećaju više angažirani u svom poslu, s više pozitivnih emocija i s manje fiziološke reaktivnosti. Važno je ono što sami sebi govorite.
Dakle, kada osjetite da se vaša reakcija na stres pokreće – paljenje alarma, ubrzano lupanje srca, vlažni dlanovi, visoka energija ili nervoza – sjetite se da je sposobnost odgovora na stres na tešku situaciju snaga, a ne slabost.
Tijelo je programirano za brz oporavak
Zamislite to na ovaj način. Traženje podrške kada se borite je snaga. To je vaše tijelo koje traži pomoć koja mu je potrebna u tom stresnom trenutku kako bi moglo biti jače.
Vaše tijelo je izgrađeno da se brzo oporavi od stresa. Ljudski živčani sustav može se vratiti na početnu vrijednost za nekoliko minuta. Već imate tu sposobnost – samo se trebate sami sebi maknuti s puta i pustiti svoje tijelo da radi ono za što je programirano.
A našim je tijelima puno lakše “ohladiti se” na pravovremen i zdrav način nakon iskustva izazova umjesto iskustva prijetnje. Biološki i mentalni talog iskustva prijetnje ostaje oko nas – razmišljamo i proživljavamo. Izazovi su različiti. Poput penjanja na planinu: dolazimo do vrha i onda se spuštamo s druge strane.
Sljedeći put kad osjetite poznate znakove stresa, neka vam na pameti budu ove dvije važne stvari:
- Moja reakcija na stres je prednost – pomaže mi da prihvatim izazov.
- Mogu se brzo oporaviti od stresa – moje je tijelo stvoreno za to.
Govoriti sebi jednostavno da je nešto uzbudljivo, a ne prijeteće, može vam pomoći da se pomaknete prema iskustvu pozitivnog stresa. Ovo se može činiti prejednostavnim da bi bilo stvarno. Ali reći stvari koje mijenjaju vaše gledište o stresu ili davati izjave preispitivanja testirano je u najmanje 36 studija. Drugim riječima, vaša uvjerenja o stresu mogu značajno ublažiti negativni stres koji osjećate i osnažiti vas da budete bolji.
Vizualizirajte što vaše tijelo radi kada odgovori na izazov. Šalje više krvi i kisika u vaše srce i vaš mozak. Povećava vašu energiju čineći dostupnom dodatnu glukozu. Gradi način razmišljanja pozitivne i kreativne energije. To je postavljanje uvjeta da se usredotočite i učinite ono što je potrebno za uspjeh. Ovo je regenerativna energija, a ne iscrpljujuća energija izgaranja.
Podsjetite se: ovaj stres je moćan izvor energije koji će mi pomoći da budem dobro. Moje tijelo je uzbuđeno. Postajem lav.
Izvor: Ted / Prijevod i prilagodba: Financa.ba
