Hotelska računica desetljećima je bila prilično jednostavna: gost dođe poslijepodne, prespava i ujutro ode. Hibridni rad počeo je mijenjati i tu logiku. Rad iz hotela otvara potpuno novu računicu: hoteli sada pokušavaju prodati ono što im je godinama ostajalo uglavnom neiskorišteno – radni dan.
U Londonu Marriott iznajmljuje sobe od 9 do 17 sati. YOTEL nudi dnevnu radnu propusnicu, a The Hoxton radni stol s bežičnim punjenjem i neograničenom kavom i čajem.
Za zaposlenika je računica jasna. Dobiva mir, privatnost, brzi internet i klimatiziran prostor bez odlaska u ured. Za hotel je možda još zanimljivija. Soba ili zajednički prostor koji bi tijekom dijela dana donosio malo ili nimalo prihoda dobiva novu namjenu i novog gosta.
Hotel tako više ne konkurira samo hotelu preko puta. Polako ulazi i na teren coworkinga.
Od 10 funti za stol do 119 za privatnu sobu
Marriott je mogućnost dnevnog korištenja sobe uveo u pet londonskih hotela. Gosti mogu rezervirati sobu od 9 do 17 sati, a cijene kreću od 119 funti.
Ponuda uključuje ono što biste očekivali od hotelske sobe, samo bez noćenja: radni stol, Wi-Fi, privatnu kupaonicu i klimatizaciju.
YOTEL London City krenuo je drugim putem. Umjesto da svakome prodaje cijelu sobu, hotel dio svojih prostora nudi kao mjesto za rad. Dnevna radna propusnica stoji 10 funti i uključuje neograničene tople napitke te 20 posto popusta na ostalu hranu i piće.
CEO YOTEL-a Phil Andreopoulos za The Standard je rekao da su posebno popularni ponedjeljak i petak, kao i da ponudu često koriste ljudi koji rade s kolegama i klijentima u drugim vremenskim zonama.
To nije beznačajan detalj. Upravo su početak i kraj radnog tjedna postali fleksibilniji dio rasporeda mnogih zaposlenika. Hotel tu pokušava zauzeti prostor između dvije krajnosti: odlaska u ured i ostanka za kuhinjskim stolom.
The Hoxton Southwark ide još bliže klasičnom coworking modelu. Za 45 funti dnevno može se dobiti radni stol s bežičnim punjenjem te neograničenom kavom i čajem. Tko želi potpunu privatnost, može uzeti hotelsku sobu od 10 do 17 sati, uz cijene od 154 funte.
Drugim riječima, hotel počinje prodavati različite razine privatnosti i komfora tijekom istog radnog dana.
Zašto platiti hotel ako možete raditi od kuće?
Na prvi pogled, odgovor nije očit.
Rad od kuće nema dodatnu cijenu. Hotelska soba u Londonu može koštati više od 100 funti dnevno.
Ali nakon nekoliko godina hibridnog rada pokazalo se da „od kuće“ ne znači svima isto. Netko ima zaseban ured. Netko laptop drži na blagovaonskom stolu. Tu su djeca, sustanari, građevinski radovi, ljetne vrućine ili jednostavno nedostatak prostora za nekoliko sati videopoziva.
Hotel prodaje upravo ono što takvom zaposleniku nedostaje: kontrolirano radno okruženje na nekoliko sati, bez dugoročnog ugovora.
To ga stavlja u zanimljivu poziciju između kućnog ureda i coworkinga.
Za razliku od većine zajedničkih radnih prostora, hotelska soba ima vrata koja se mogu zatvoriti. To može biti posebno vrijedno nekome tko ima povjerljive razgovore, važnu prezentaciju ili nekoliko sati sastanaka.
A kada rad završi, nema članarine ni obveze povratka sljedećeg dana.
Dayuse pokazuje da dnevna soba više nije niša
London je trenutačno zanimljiv primjer, ali dnevno korištenje hotela odavno nije ograničeno na nekoliko eksperimentalnih ponuda.
Platforma Dayuse tijekom 2025. zabilježila je 2,4 milijuna rezervacija i 250 milijuna dolara poslovnog volumena. Mreža danas obuhvaća više od 10.500 partnerskih hotela u 30 zemalja.
Ne dolaze svi ti gosti raditi. Dnevne hotelske sobe koriste i putnici između letova, lokalni gosti koji žele nekoliko sati odmora te korisnici wellnessa i drugih hotelskih sadržaja.
Ali upravo je u tome zanimljivost modela.
Hotel više ne mora prodavati samo noćenje. Može prodavati nekoliko sati.
A jednom kada gost uđe, potencijalni prihod ne završava cijenom sobe. Tu su ručak, kava, spa, teretana, parking, prostor za sastanke ili piće nakon završenog posla.
Prema podacima Dayusea, hoteli s dobro složenim dnevnim paketima tijekom 2025. ostvarivali su i do 30 do 40 posto dodatne potrošnje kroz takve usluge.
Vrijednost dnevnog gosta zato ne završava cijenom sobe.
Hotel otkriva ono što coworking odavno prodaje
Coworking je postojećoj infrastrukturi dao novi poslovni model. Hoteli sada mogu napraviti nešto slično.
Već imaju recepciju, internet, klimatizaciju, toalete, restorane, lounge prostore, sobe za sastanke, parking i osoblje. Često se nalaze upravo tamo gdje poslovni korisnici žele biti.
Ne moraju graditi novi proizvod od nule. Moraju drukčije upakirati ono što već imaju.
Tu je i važna razlika u odnosu na klasični coworking. Netko možda ne želi mjesečnu članarinu niti zajednički ured tri dana tjedno. Ali spreman je platiti jedan dan kada mora završiti važan projekt ili održati niz sastanaka.
Hotel tada ne prodaje ured.
Prodaje mir na osam sati.
Rad od kuće ne nestaje. Dobiva konkurenciju
Bilo bi pretjerano zaključiti da će rad iz hotela zamijeniti rad od kuće.
Za većinu zaposlenika svakodnevno plaćanje hotelske sobe nema ekonomskog smisla. Ni hotel vjerojatno ne očekuje da će isti gost dolaziti pet dana tjedno.
Vrijednost je upravo u povremenoj upotrebi.
Hotel postaje treće radno mjesto – između doma i tradicionalnog ureda.
To može odgovarati ljudima koji putuju, rade s drugim vremenskim zonama, trebaju privatnost nekoliko puta mjesečno ili jednostavno žele promijeniti okruženje bez obveze članstva u coworkingu.
Za hotel računica izgleda drukčije.
Svaki novi razlog zbog kojeg netko ulazi kroz njegova vrata potencijalno povećava prihod od imovine koju već posjeduje.
Hotel već ima proizvod koji još ne prodaje
U hotelskom poslovanju postoji jedna nezgodna činjenica: neprodani kapacitet ne može se spremiti za sutra.
Prazna soba u utorak prijepodne neće se u srijedu moći prodati dvaput kako bi nadoknadila izgubljeni prihod. Isto vrijedi za prazan lounge, restoran između doručka i ručka ili salu za sastanke bez rezervacije.
Upravo zato londonski eksperiment vrijedi promatrati izvan Londona.
Ne zato što svaki hotel treba pretvoriti sobe u urede. Niti zato što će svaki gost željeti raditi iz hotela.
Važnija je promjena načina razmišljanja.
Soba više ne mora čekati nekoga tko će u njoj prespavati. Predvorje ne mora biti samo mjesto kroz koje se prolazi. Restoran ne mora zarađivati samo kada je vrijeme ručka ili večere.
Wi-Fi već postoji. Klimatizacija radi. Recepcija je otvorena. Stolovi, parking i kava već su tu. Trošak velikog dijela infrastrukture postoji bez obzira sjedi li za tim stolom netko ili ne.
Ta računica postaje još zanimljivija ondje gdje hoteli žive između sezone i sezone, vikenda i vikenda, konferencije i konferencije.
Sljedeći izvor rasta zato ne mora uvijek biti još jedan kat, još deset soba ili još jedna velika investicija.
Možda je već izgrađen.
Jer jedan od najskupljih kvadrata u hotelu nije onaj koji tek treba izgraditi. To je kvadrat koji je već plaćen, grije se, hladi i održava – a dio dana ne zarađuje ništa.
