U mnogim timovima postoji “Jennifer” — zaposlenik koji uvijek isporučuje vrhunske rezultate. No umjesto da poželimo sedam klonova takvog talenta, možemo razviti proaktivnu odgovornost kod cijelog tima. To je skup navika koje potiču jasnoću, rast i dosljednost.
Što je proaktivna odgovornost?
Proaktivna odgovornost znači da zaposlenici traže jasnoću, djeluju namjerno i uče iz svakog rezultata. Ona je suprotnost kaznenoj odgovornosti u kojoj vlada strah te permisivnoj odgovornosti u kojoj se problemi ignoriraju.
Ljudi koji prakticiraju proaktivnu odgovornost vide rad kao priliku za rast, učenje i razvoj. Ne izbjegavaju pogreške nego iz njih izvlače vrijedne lekcije.
1. Sinkronizacija očekivanja kao temelj proaktivne odgovornosti
Niska razina odgovornosti najčešće proizlazi iz neusklađenih očekivanja. Voditelj očekuje jedno, a zaposlenik drugo.
Rezultat su frustracija i gubitak povjerenja.
U mozgu se neispunjena očekivanja doživljavaju kao signali pogreške. Pada razina dopamina i javlja se osjećaj razočaranja. Kada se očekivanja ispune, povjerenje raste.
Sinkronizacija očekivanja znači da obje strane jasno definiraju što treba učiniti. Ta usklađenost stvara mentalnu “neuronsku sinkroniju”. Ljudi tada obrađuju informacije na sličan način i djeluju u istom smjeru.
Taktika: Potaknite tim na SSG komunikaciju — sažetu, specifičnu i velikodušnu. Umjesto “Pošalji izvješće do 17 h”, recite:
“Pošalji mi izvješće e-poštom do 17 h po istočnom vremenu i priloži ga kao PDF.”
Takva jasnoća gradi povjerenje i uklanja nesporazume.
2. Vođenje sa svrhom potiče proaktivnu odgovornost
Nakon što su očekivanja jasna, ljudi trebaju raditi s namjerom i svrhom.
Motivacija je snažnija kada razumijemo zašto nešto radimo.
Unutarnje nagrade — poput osjećaja napretka ili ovladavanja vještinom — trajnije su i jače od vanjskih nagrada. Zato uspješni zaposlenici povezuju zadatke s dubljom svrhom i djeluju promišljeno.
Postupaju bez žurbe, provjeravaju pretpostavke i paze na kognitivne pristranosti koje mogu narušiti kvalitetu rada.
Taktika: Pomozite zaposlenicima da otkriju koji utjecaj njihov rad ima na tim ili organizaciju. Postavljajte pitanja koja jačaju njihov osjećaj svrhe i vlasništva nad zadatkom.
3. Preuzimanje odgovornosti za utjecaj gradi kulturu rasta
Proaktivna odgovornost uključuje preuzimanje odgovornosti i za očekivane i za neočekivane ishode.
Čak i najbolje odluke mogu dovesti do iznenađenja.
Ljudi koji razmišljaju razvojno vide pogreške kao prilike za učenje, a ne kao osobni neuspjeh. Ne zadržavaju se na pogreškama i ne opuštaju se predugo u uspjehu. Usmjereni su na sljedeći korak.
Taktika: Najbolje vrijeme za preuzimanje odgovornosti je kada stvari pođu po zlu.
Korisna metoda isprike uključuje tri koraka:
- Preuzmi odgovornost.
- Ponudi rješenje.
- Zatraži povratnu informaciju.
Takav pristup čuva povjerenje i potiče napredak.
Proaktivna odgovornost nije talent, nego navika
Proaktivna odgovornost nije rezervirana za “zvijezde tima”. To je skup navika koje se mogu naučiti i razvijati.
Marcus je uz ove tri navike osnažen da svoj tim vodi prema većoj jasnoći, učinkovitosti i povjerenju.
Kada zaposlenici usvoje ove navike i primjenjuju ih svakodnevno, počinju ispunjavati ili nadmašivati očekivanja, ne zato što su “posebni”, nego zato što koriste provjerene principe funkcioniranja mozga.
Izvor: INC; prijevod i prilagodba: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
