Sveučilišta u regiji prolaze kroz razdoblje intenzivnih promjena. Od institucija koje su desetljećima bile percipirane kao mjesta stjecanja diplome, danas se očekuje mnogo više — da budu pokretači inovacija, inkubatori novih tvrtki i partneri gospodarstvu u stvaranju održivih poslovnih modela. U Bosni i Hercegovini taj proces tek dobiva zamah, a Ekonomski fakultet Sveučilišta u Mostaru jedna je od institucija koje aktivno rade na približavanju akademskog znanja tržištu, studentima i poslovnoj zajednici.
Upravo zato je sudjelovanje dekanice prof.dr.sc. Anele Čolak na MoBizz konferenciji posebno važno. Panel „Od ideje do tržišta: Mogu li sveučilišta stvarati nove kompanije?“ otvara pitanja koja se tiču budućnosti obrazovanja, poduzetništva i inovacijskog ekosustava u regiji — a Financa.ba, kao suorganizator konferencije, želi kroz ovaj intervju dodatno rasvijetliti ključne izazove i prilike.
Sve se češće govori da sveučilišta više ne bi trebala biti samo mjesta na kojima se stječe diploma, nego mjesta na kojima nastaju nove kompanije i inovacije. Koliko smo u Bosni i Hercegovini danas doista blizu tom modelu?
Od ideje do tržišta – gdje zapinje?
Tema panela na kojem sudjelujete glasi „Od ideje do tržišta“. Što je, prema Vašem mišljenju, danas najslabija karika tog procesa – nastanak ideje, njezin razvoj ili sposobnost da postane održiv poslovni projekt?
Postavljena tema „Od ideje do tržišta?“ nije samo tema nego i pitanje upućeno svima. Počevši od kreatora visokih politika i strategija razvoja društva, države i lokalne zajednica, preko gospodarstva, njihovih zahtjeva i potreba pa sve do obrazovnih institucija. Svima je nama u sinergiji tražiti odgovor na pitanje kako optimalno prijeći put od ideje do tržišta. Pokušat ću odgovoriti na pitanje iz perspektive nastavnice.
Na tom putu puno je karika i varijabli koje utječu na oblikovanje mlade osobe, njeni intelektualni rast i razvoj, njenu istraživačku radoznalost i kritičnost u analizi, razmišljanju i traženju novih ideja i rješenja. Razvoj ideja za tržište općenito vežemo za visoko obrazovanje. Da, one se zaista počinju rađati u procesu visokog i u nastavku cjeloživotnog obrazovanja. Međutim, ne bih u potpunosti ignorirala ni ulogu nižeg obrazovanja pa sve do predškolske, odnosno vrtićke dobi djeteta.
Kao nastavnica u visokom obrazovanju naglasak stavljam na mlade, prvenstveno studente, no moji odgovori ne isključuju ni one malo starije niti malo mlađe. Od ranih dana odrastanja započinje kognitivni razvoj. Kroz osnovno i srednje obrazovanje nastavlja svoj rast i razvoj na višoj razini kako bi na fakultetu, odnosno u visokom obrazovanju dosegnuo razinu kada mlada osoba postaje spremna kritički razmišljati, rješavati probleme i služeći se analizom i sintezom donositi prave odluke. Međutim, živimo u digitalnom svijet što znači da smo konstantno digitalno aktivni. To je također jedan od razloga zašto postavljamo pitanje kako od ideje do tržišta. Psiholozi nas upozoravaju da je mozgu potreban odmor te da upravo razdoblja bez podražaja potiču kreativnost i nastanak novih ideja.
Nema egzaktnog odgovora kada su u pitanju etape: od nastanaka i razvoja ideje do realizacije u realnom poslovnom projektu. Naši mladi imaju ideje i nerijetko ih dovode do realizacije kroz poslovne projekte. Brzo živimo i pred nama su svakodnevno visoko postavljeni ciljevi kako privatni tako i poslovni. No, da bi se rodila ideja, razvila se, postala realizirana i donijela rezultate treba određeno vrijeme. Novi svijet, nove generacije ne žele čekati, traže da sve bude brzo i instant.
Konačno, rekla bih da ipak nema slabe karike u procesu uključivanja u tržište rada naših mladih. Ono što moramo osvijestiti je da su prilagodbe jednih drugima neminovne i to će nam jamčiti rađanje novih ideja i njihovu realizaciju na tržištu.
Najuspješniji svjetski startupi često su nastali na sveučilištima. Zašto je u našoj regiji još uvijek više iznimka nego pravilo da akademsko znanje preraste u uspješnu kompaniju?
Ne bih se složila s vama da naše akademsko znanje ne rezultira uspješnim tvrtkama. Zapitamo li se ima li uspješnih tvrtki u našoj regiji, odgovor je itekako da ima i to ne mali broj i ne lokalno uspješnih nego i globalno prepoznatljivih. Na pitanje tko vodi i usmjerava te iste tvrtke odgovor je ljudi koji su izrasli u našoj regiji i školovali se na našim sveučilištima i nose naše akademsko znanje.
Svjetski trendovi stvaranja start-upova unutar sveučilišta i fakulteta, imam dojam da žele zasjeniti onu iskonsku, stvarnu, pravu i osnovnu zadaću sveučilišta. Osnovna zadaća sveučilišta i akademskog obrazovanja je razvoj kognitivnih sposobnosti u najširem smislu riječi kako bi nakon toga tako obrazovani mogli kreirati i voditi uspješne tvrtke i ne samo tvrtke nego i cjelokupno društvo. Naravno da se Sveučilišta kroz svoje Nastavne planove i programe trebaju i moraju prilagođavati novim zahtjevima tržišta i potrebama društva u cjelini. No, ne smijemo dopustiti da Sveučilišta izgube svoju temeljnu zadaću, a to je obrazovanje. Cilj svakog Sveučilišta je kroz obrazovne procese oblikovati i kognitivno razviti mlade ljude kako bi se nakon školovanja znali i mogli, bez straha, uključiti na tržište rada i svoje ideje pretakati u projekte za dobrobit osobnu i opću društvenu.
Kao profesorica kvantitativne ekonomije navikli ste poslovne odluke promatrati kroz podatke. Govore li podaci da regija ima problem s nedostatkom ideja ili s nedostatkom sustava koji te ideje zna prepoznati, razviti i dovesti do tržišta?
Matematika i kvantitativna ekonomija imaju zajednički nazivnik, a to je egzaktan podatak. U životu nije moguće uvijek doći do egzaktnog podatka. Tako moj odgovor na vaše pitanje nije u potpunosti egzaktan i podatkovan. Ne bih se upuštala u podatkovno uspoređivanje broja ideja koje su zaživjele kroz projekte i realizirale se u aktivnim tvrtkama na tržištu i broja onih ideja koje se nisu realizirale. Činjenica je da postoje različiti oblici podrške inovacijama kroz start-up inkubatore, istraživačke laboratorije i slično.
Uspješni inovacijski centri i znanstveno tehnološki parkovi u regiju kao dobar primjer prakse su primjerice INTERA Tehnološki park u Mostaru, aktivno razvija poduzetnički ekosustav u regiji Hercegovina, a i šire. Kroz svoje edukacije uspješno povezuje lokalne talente s globalnim tržištem.
Zatim Inovacijski centar Banja Luka (ICBL) usmjeren je na razvoj inovativnog poduzetništva zasnovanog na znanju, podršku start-up projektima i poticanje digitalne transformacije unutra poslovnog sektora.
Spomenula bih i Inovacijski centar „Nikola Tesla“ (ICENT), neprofitna je ustanova u vlasništvu Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER-a) Sveučilišta u Zagrebu koja uključuje niz razvojno-istraživačkih instituta fokusiranih na područja ključna za razvoj hrvatskog gospodarstva.
Najveći start-up hub u Republici Hrvatskoj, Zagrebački inovacijski centar (ZICER) okuplja više stotina poduzetnika, nudi vrhunske laboratorije i provodi napredne programe. Kažu za sebe da grade poduzetništvo temeljeno na znanju.
Ovo su samo neki od inovacijskih centara koji govore da u našoj regiji ima inovativnih ideja, one bivaju prepoznate i nalaze svoj put do tržišta.
Danas se mnogo govori o umjetnoj inteligenciji, analitici podataka i digitalnim tehnologijama. Mijenjaju li one način na koji bi sveučilišta trebala obrazovati buduće ekonomiste, menadžere i poduzetnike?
Umjetna inteligencija nije više u perspektivi niti je znanstvena teorija nego je tu s nama i mi živimo s umjetnom inteligencijom. Htjeli mi to ili ne umjetna inteligencija utječe na naše svakodnevne aktivnosti i u svim sferama života i rada. Zadnjih decenija intenzivno se stavlja naglasak na analitiku podataka i brzo rastuću digitalnu tehnologiju. Neminovno je da moramo prihvaćati i pratiti razvoj digitalne tehnologije, ali ne smijemo dopustiti da nas zaslijepi.
Digitalnu tehnologiju i umjetnu inteligenciju trebamo gledati i koristiti kao dobre alate. Da bismo znali koristiti se alatima trebamo biti „izvrsni majstori“. Biti „izvrstan majstor“ znači usvojiti znanja i sposobnosti kako bismo ih uz napredne alate znali pretočiti u željene rezultate. Sveučilišta, odnosno fakulteti su instituti u kojima se stječu osnovna znanja i sposobnosti analize, logičkog i kritičkog razmišljanja kako bismo uz pomoć umjetne inteligencije i podršku digitalne tehnologije ideje pretvarali u stvarne projekte. U tom kontekstu Sveučilišta se prilagođavaju novim generacijama studenata kroz nove metodologije i oblike prijenosa znanja i povezivanja istog s potrebama tržišta.
Nove generacije studenata su srasli s umjetnom inteligencijom i ne možemo i ne trebamo ih udaljavati od digitalnih tehnologija i umjetne inteligencije, čak naprotiv. Međutim, slijepo korištenje umjetne inteligencije stvara od nas osobu koja ne razmišlja, koja bez truda i u vrlo kratkom vremenu nudi rješenje. Ako ne znamo kritički i analitički preuzeti ponuđeno rješenje od umjetne inteligencije nismo na dobrom putu.
No, jedno ne smijemo zaboraviti. Za razvoj digitalne tehnologije i programiranje umjetne inteligencije zaslužne su generacije izvrsnih bivših studenata koji su se školovali i razvijali upravo na sveučilištima o kojima upravo govorimo.
Kao dekanica Ekonomskog fakulteta svakodnevno razgovarate sa studentima. Što današnje generacije očekuju od sveučilišta – znanje, sigurnu karijeru ili priliku da jednog dana pokrenu vlastiti posao? Primjećujete li promjenu u njihovom načinu razmišljanja?
Današnje generacije ili kako ih zovemo Z generacija od sveučilišta primarno očekuju praktične i odmah primjenjive vještine, digitalnu integraciju na visokoj razini te fleksibilnost u učenju. Generacija Z je rođena u vremenu brzog razvoja digitalnih tehnologija i navikli su da brzo dolaze do odgovora i žele ih brzo testirati u praksi. Prilagodba nastavnih metoda poučavanja i nastavnih planova i programa teško prati prioritete današnjih generacija koji su usmjereni prema fleksibilnim i autentičnim vještinama koje su instant primjenjive. Ipak nove generacije znaju da je obrazovanje važno, samo traže nove metode i alate učenja. Traže znanja koja se mogu odmah integrirati u život i pretvoriti u zaradu. Fascinantno je kod generacije Z da biraju sadržaje koji su im jasni, koncizni i prema njihovom tempu. Zamjenu za predavanja od 45 ili 90 minuta traže u kratkim web lekcijama koje mogu pogledati i poslušati dok putuju ili sjede uz kavu.
Živimo u svijetu koji ne nagrađuje samo znanje nego autentičnost i originalnost. Uz formalne diplome se traži karakter osobe, komunikativnost, razvijena emocionalna inteligencija, timski rad i kreativnost u pronalaženju rješenja. Međutim zaboravljamo da sve navedeno, a i šire ne dolazi samo od sebe niti se lako nauči iz kratkih web lekcija nego iz aktivnog učenja i intelektualne kondicije i razvijenog logičkog razmišljanja.
Ako su nam mišići u kondiciji možemo brzo trčati, a brzo misliti, oblikovati nove ideje i kreirati rješenja znači biti u mentalnoj kondiciji, a zato treba vježbati mozak i mentalni sklop.
Današnje generacije, naša mladost nije lijena, nije izgubljena niti nestrpljiva kako im se često spotiče. Oni su samo rođeni u vremenu koje je drastično drugačije od vremena njihovih roditelja i onih koji ih danas još uvijek poučavaju. Tražeći alternativne meke vještine (Soft Skills) ne ignoriraju vrijednosti formalnog obrazovanja. Generacija Z traži promijene u formalnom obrazovanju kroz koje treba prepoznati potrebe tržišta, dinamiku života, promjenu u komunikaciji i važnost autentičnosti.
Naši mladi znaju da je obrazovanje važno i zato nam je vrijeme da učimo od njih, odnosno da učimo zajedno u sinergiji.
Odljev mozgova – uzrok ili posljedica?
Često govorimo o odlasku mladih i „odljevu mozgova“. Mislite li da je veći problem to što talent odlazi ili to što regija još uvijek ne stvara dovoljno prilika da ga zadrži?
Sintagma „odljev mozgova“ može se analizirati i unatrag više desetljeća, a ne smo u sadašnjem trenutku. Ljudi naše regije su odlazili ranije iz puke potrebe osiguranja egzistencije sebi i obitelji, što je i danas prisutno u određenoj mjeri. Međutim, u stoljeću u koje smo zakoračili prije dva desetljeća granice su se otvorile, svijet se promatra i živi globalno. Ljudi su postali jako mobilni, migracije su intenzivnije i to iz različitih razloga i nerijetko i životnih potreba.
Moj odgovor na vaše pitanja nije egzaktan niti jednoznačan. Odlazak talenata je nešto što ne želimo, nove prilike za posao, uključenje na tržište rada, veći životni standard, kvaliteta života je nešto što priželjkuju ne samo mladi nego svi mi zajedno.
Ne bih isticala ne ostvarenje jedne ili druge želje kao problem. Novi trendovi u visokom obrazovanju stavljaju naglasak na međunarodnu suradnju među studentima, mladim istraživačima i nastavnicima. Ta suradnja se realizira kroz odlazak studenata i mladih istraživača na inozemna sveučilišta gdje provode po cijeli semestar ili akademsku godinu. Neki od njih će ostati neko vrijeme u inozemstvu, neki ostati i duže ali mnogi se i vraćaju. Odlasci radi školovanja i stjecanja iskustva su poželjni jer nakon povratka ti mladi ljudi nose nova primjenjiva znanja, iskustva i ideje. Brojke nam govore kako se zadnjih nekoliko godina mladi talenti vraćaju na svoja ognjišta što me ohrabruje. To ne znači da u regiji kojoj pripadamo nema prostora i potrebe za poboljšanjem uvjeta života i stvaranje bolje životne klime za povratak mladih, čak naprotiv.
Ono što želim naglasiti je to da moramo svi zajedno raditi na podizanju svijesti da je najbolje životno okruženje ono u kojem si rođen, odrastao, školovao se i oblikovan ljubavlju svoje obitelji i cijele zajednice.
Naši mladi su toga svjesni. Nakon svakog odlasku u projektu međunarodne razmjene studenata ili kroz projekt „work and travel“ kada se naši studenti vrate nerijetko mi kažu profesorice tek sada vidim koliko je lijepo i dobro kod kuće, u Mostaru na našem fakultetu.
Ako biste morali dokazati da sveučilišta mogu stvarati nove kompanije, ne teorijom nego jednim konkretnim primjerom iz vlastitog iskustva ili prakse koju poznajete, koji biste primjer izdvojili i zašto?
Ne trebam puno razmišljati prvo što mi na um pada je SUMIT – Sveučilišni IT centar. Zašto? SUMIT je formalno organiziran kao centar unutar Sveučilišta u Mostaru, a funkcionira po principu prave samostalne tehnološke tvrtke, odnosno hi-tech softverske tvrtke. Nastao je okupljanjem nastavnika, IT stručnjaka i studenata informatike i računarstva s prioritetnim ciljem digitalizacije obrazovnog sustava. Naš SUMIT je razvio cjelokupni sustav e-Matice elektroničkih dnevnika i digitalnih platformi koje se danas koriste u većini osnovnih i srednjih škola koje nastavu izvode na hrvatskom jeziku u Bosni i Hercegovini.
Primjer SUMIT-a pokazuje kako sveučilište može iz svojih vlastitih ljudskih potencijala stvoriti softversku tvrtku koja uz pružanje usluga Sveučilištu u Mostaru, kao svojoj matičnoj ustanovi postaje i postala je ključni pružatelj IT rješenja za širu društvenu i obrazovnu zajednicu.
Kada biste danas mogli promijeniti samo jednu stvar u odnosu između sveučilišta i gospodarstva, što bi to bilo i kakav bi učinak, po Vašem mišljenju, imalo na razvoj poduzetništva i inovacija u regiji?
Ne postoji čarobni štapić koji bi jednim klikom mogao zadovoljiti očekivanja i potrebe gospodarstva, s jedne strane i zadovoljstvo sveučilišta da obrazuje i oblikuje mlade ljude koji su u potpunosti i odmah spremni preuzeti aktivnu ulogu u gospodarstvu i polučiti instant rezultate mjerljive kroz brzo rastući prihod.
Ono što bih htjela naglasiti to je da moramo zajednički razmišljati i sinergijski djelovati tako da Sveučilište obogati gospodarstvo svake godine dovoljnim brojem mladih obrazovanih studenata, koji će biti pokretači razvoja poduzetništva pretvarajući nove inovativne ideje i u inovacije.
Bez obzira na to što brzo živimo i radimo imajmo razumijevanja, vremena i strpljenja s mladima, učimo od njih i prilagodimo se zajedno i sveučilište i gospodarstvo novom okruženju.
Na konferenciji MoBizz sudjelovat ćete na panelu „Od ideje do tržišta: Mogu li sveučilišta stvarati nove kompanije?“. Koje biste pitanje ili temu posebno voljeli otvoriti tijekom rasprave i što biste željeli da sudionici ponesu sa sobom nakon ovog panela?
Da, sveučilišta su bila i ostala kolijevka u kojoj su rasli i razvijali se mladi obrazovani ljudi, znanstvenici, istraživači, budući liječnici, nastavnici i praktičari spremni preuzeti odgovornost za i u društvenoj zajednici. To su pokazali bezbroj puta kroz povijest. Ti isti čine, razvijaju i nastavljaju čuvati sveučilišta. Ta naša mladost u sebi krije ideje koje nerijetko ožive kroz nove sveučilišne ili druge tvrtke, kao što je to primjerice spomenuti SUMIT.
Nije samo SUMIT dobar primjer koji povezuje ideju i tržište. Tehnološki park INTERA nije u izravnom vlasništvu sveučilišta, ali je osnovan u uskoj suradnji s fakultetima i profesorima Sveučilišta u Mostaru s osnovom zadaćom i ciljem osnaživanja veze između akademske zajednice i gospodarstva.
Tema koja je svakodnevno aktivna je pitanje kvalitetnih i kompetentnih ljudskih potencijala, odnosno na dnevnoj bazi prisutna je tema kako u gospodarstvu fali radne snage. Zašto? Ne bih tražila krivca u obrazovnom sustavu, niti u odljevu mozgova niti pak u gospodarstvu izolirano. Tema je složena, a problem je rješiv ako se zajedno počnemo prilagođavati novim generacijama i vremenu u kojem jesmo sada.
Sveučilište treba i mora mijenjati i prilagođavati metodologije prijenosa znanja kao i nastavne planove i programe, toga sam svjesna kao dio sveučilišne zajednice. S druge strane neka naše gospodarstvo bude strpljivo s našim mladima jer za njihovu potpunu afirmaciju u poslovnom svijetu treba malo vremena, a oni imaju potencijala. Pokušajmo svi zajedno potaknuti mlade da ostanu na našem tržištu i grade svoju budućnost kako u našoj Hercegovini tako i u cijeloj našoj Bosni i Hercegovini.
Autor: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
