Najnoviji podaci OECD-a ponovno otvaraju staro pitanje: koliko je zapravo vrijedan jedan radni sat u različitim gospodarstvima svijeta. Razlike su dramatične. Na vrhu ljestvice nalazi se Irska, čiji radnici prema službenim statistikama stvaraju više od 50% veću ekonomsku vrijednost po satu u odnosu na većinu razvijenih zemalja.
No, kao i uvijek u ekonomiji, vrag je u detaljima.
Irska: prvak produktivnosti — ali uz važnu napomenu
S proizvodnjom od 151 USD po satu, izraženom u dolarima prilagođenim kupovnoj moći (PPP), Irska uvjerljivo prednjači. Međutim, taj rezultat nije isključivo odraz domaće produktivnosti.
Multinacionalne kompanije, posebno iz tehnološkog i farmaceutskog sektora, masovno preusmjeravaju profit kroz Irsku zbog poreznih pogodnosti. To umjetno napuhuje BDP i stvara sliku iznimno visoke produktivnosti.
Kada se umjesto BDP-a koristi bruto nacionalni dohodak (BND), irska produktivnost pada za čak 31%, na 115 USD po satu — i dalje visoko, ali znatno realnije.
Norveška i Luksemburg: snaga resursa i financija
Na drugom i trećem mjestu nalaze se Norveška (132 USD) i Luksemburg (125 USD), ali iz potpuno različitih razloga:
- Norveška profitira od snažnog energetskog sektora i visokog udjela kapitalno intenzivnih industrija.
- Luksemburg se oslanja na financijski sektor, koji generira iznimno visoku dodanu vrijednost.
I ovdje vrijedi ista logika kao kod Irske: kada se produktivnost mjeri BND-om, Luksemburg bilježi pad od čak 54%, što pokazuje koliko međunarodne korporacije utječu na statistiku.
Industrijska struktura određuje vrijednost radnog sata
Zemlje s većim udjelom tehnologije, financija, farmaceutike i drugih znanjem intenzivnih industrija prirodno ostvaruju višu produktivnost. Kapital, inovacije i specijalizirana radna snaga multipliciraju učinak svakog radnog sata.
Suprotno tome, gospodarstva koja se više oslanjaju na:
- poljoprivredu
- turizam
- usluge s nižom dodanom vrijednošću
obično ostvaruju niže razine produktivnosti.
SAD i Njemačka: stabilni iznad OECD prosjeka
Zahvaljujući snažnim industrijskim i inovacijskim sektorima, SAD (97 USD) i Njemačka (88 USD) nalaze se iznad prosjeka OECD-a, koji iznosi 71 USD po satu. Njihova produktivnost odražava kombinaciju tehnološkog razvoja, industrijske tradicije i velikih ulaganja u istraživanje i razvoj.
Podaci OECD-a jasno pokazuju da produktivnost nije samo rezultat radnog vremena, već i strukture gospodarstva, prisutnosti multinacionalnih kompanija, poreznih politika i tehnološke razvijenosti.
U svijetu u kojem se rad sve više temelji na znanju, razlike među državama samo će se produbljivati — a razumijevanje tih razlika ključno je za svaku ekonomsku strategiju, od porezne politike do industrijskog razvoja.
