Pojmovi “Sistem 1” i “Sistem 2” su ključni koncepti iz knjige “Thinking, Fast and Slow” Daniela Kahnemana, koja se bavi ljudskim odlučivanjem i mišljenjem. Ova dva sistema predstavljaju dva različita načina na koji naš mozak obrađuje informacije i formira misli.
Sistem 1
Sistem 1 je brz, intuitivan i emocionalan. On je odgovoran za automatske i nesvjesne reakcije, kao što su prepoznavanje lica, čitanje izraza, završavanje fraza, vožnja automobila ili rješavanje jednostavnih zadataka. Sistem 1 se oslanja na heuristike i pristrasnosti, koje su mentalne prečice koje olakšavaju donošenje sudova. Ali koje mogu dovesti do grešaka i iluzija. Sistem 1 je sklon pretpostaviti da je ono što vidimo sve što postoji. I da je naša intuicija pouzdana.
Sistem 2
Sistem 2 je spor, namjeran i logičan. On je odgovoran za složene i svjesne aktivnosti, kao što su rješavanje matematičkih problema, učenje novih vještina, donošenje odluka, planiranje ili kritičko razmišljanje. Sistem 2 zahtijeva napor, pažnju i kontrolu, i može biti pod uticajem motivacije i raspoloženja. Sistem 2 je sklon tražiti nove ili nedostajuće informacije, i biti skeptičan i racionalan.
Zarobljeni Sistem 2
Ova dva sistema često su u sukobu i saradnji, i utiču na naše ponašanje i akcije. Kahneman pokazuje kako naš sistem 2 često služi kao rob našem sistemu 1, prihvatajući njegove sugestije i pretvarajući ih u uvjerenja. Knjiga je puna primjera i eksperimenata koji ilustruju kako naš sistem 1 može nasamariti naš sistem 2, i kako možemo poboljšati naše mišljenje i izbjeći zamke koje nam postavlja naš um.
Primjeri kako Sistem 1 može nadmudriti naš Sistem 2
Efekt sidrenja
Efekt sidrenja: kada nam je ponuđen neki broj kao referenca, naš Sistem 1 će ga prihvatiti kao relevantan i uticati na naš Sistem 2 da donese odluku koja je bliska tom broju. Čak i ako je broj proizvoljan ili nema veze sa pitanjem. Na primjer, ako nas neko pita da li je visina Mont Everesta veća ili manja od 9.000 metara, a zatim nas pita da procijenimo njegovu tačnu visinu, vjerovatno ćemo dati veću procjenu nego da nam je ponuđen broj od 5.000 metara.
Efekt okvira
Efekt okvira: način na koji je nešto predstavljeno ili formulirano može uticati stvaranje različitih impresija i emocija, koje će zatim uticati na naš Sistem 2 da donese odluku koja je u skladu sa tim impresijama i emocijama. Na primjer, ako nam je rečeno da je neki lijek efikasan u 90% slučajeva, to će nam se činiti boljim nego da nam je rečeno da je neefikasan u 10% slučajeva, iako je to ista informacija.
Efekt averzije prema gubitku
Efekt averzije prema gubitku: ljudi su skloniji izbjegavati gubitke nego težiti dobitcima. Jer gubici imaju veći emocionalni uticaj na naš Sistem 1 nego dobitci. To može dovesti do iracionalnih odluka, kao što je držanje dionica koje padaju u vrijednosti, umjesto da ih prodamo i kupimo neke druge koje rastu u vrijednosti, jer ne želimo priznati da smo pogriješili.
***
Sistem 1 razmišljanja je naš autopilot, i neophodan nam je za život. Procjene su da više 80% svih odluka donesemo automatski. Međutim, kod donošenja bitnih odluka, moramo osvjestiti zamke koje automatsko odučivanje nosi, i “uključiti” naš Sistem 2.
Autor: Financa.ba
