Nakon godina zastoja i neizvjesnosti, projekt koji se u energetskim krugovima dugo smatrao nužnim sada konačno dobiva operativni okvir.
Parlament Federacije BiH usvojio je izmjene Zakona o gasovodu Južna interkonekcija BiH, i to po hitnom postupku, čime je otvoren put za realizaciju jednog od najvažnijih infrastrukturnih projekata u sektoru energije.
Odluka nije bila bez kontroverzi, ali signal je jasan: energetska sigurnost postaje prioritet.
Od državne kompanije do privatnog investitora
Jedna od ključnih promjena odnosi se na model realizacije projekta.
U ranijim planovima, državna kompanija BH Gas trebala je biti nositelj investicije i operater sistema. No, novi zakon donosi zaokret – tu ulogu preuzima privatni investitor.
Riječ je o kompaniji AAFS Infrastructure and Energy, registriranoj u Sarajevu, u vlasništvu američke firme AAFS Infrastructure and Energy LLC.
Ova promjena izazvala je otpor dijela političkih aktera, koji su upozoravali na nedostatak iskustva privatnog partnera i odustajanje od državnog modela upravljanja.
Argument Vlade: vrijeme više nije na našoj strani
Federalni ministar energije, rudarstva i industrije Vedran Lakić jasno je obrazložio razloge za promjenu pristupa:
„U tekst novopredloženog akta unesen je i naziv investitora, američke kompanije. U važećoj legislativi domaća kompanija BH Gas bila je predviđena kao investitor i transporter plina, međutim na terenu do sada nije došlo do realizacije projekta Južne interkonekcije, a riječ je o nasušnoj potrebi.“
Drugim riječima, problem nije bio u planu nego u njegovoj realizaciji.
Novi pravci i širenje mreže
Projekt Južne interkonekcije sada dobiva konkretniji oblik.
Planirana je izgradnja gasovoda na pravcima:
- Tomislavgrad – Šuica – Kupres – Bugojno – Novi Travnik/Travnik
- Posušje – Grude – Široki Brijeg – Mostar
Uz to, predviđeni su i dodatni odvojci prema:
- Livnu
- Gornjem i Donjem Vakufu
- Jajcu
- Čapljini
Posebno je značajan novi pravac Kladanj – Tuzla, koji otvara mogućnost šire gasifikacije industrijskog dijela Federacije, uključujući i povezivanje s Termoelektranom Tuzla.
Energetska sigurnost u novom kontekstu
Ovaj projekt treba promatrati u širem geopolitičkom i energetskom kontekstu.
Kako je naglasio ministar Lakić, Europska unija planira prekid isporuke ruskog plina od 2028. godine. To znači da zemlje regije moraju ubrzano tražiti alternativne izvore.
Južna interkonekcija upravo to omogućuje:
- diverzifikaciju izvora plina
- povezivanje s tržištima zapadne Europe
- smanjenje ovisnosti o jednom dobavljaču
Plin bi u BiH ulazio s juga, preko Hrvatske, što dodatno naglašava regionalnu dimenziju projekta.
Američki kapital i strateški interes
Ulazak američkog investitora nije slučajan.
Prema riječima Lakića, partneri iz SAD-a izrazili su kroz pismo namjere ne samo interes, nego i financijsku spremnost za realizaciju projekta.
To mijenja dinamiku:
- projekt više nije samo plan
- postaje investicijska prilika
- dobiva međunarodnu dimenziju
Istovremeno, Vlada FBiH priprema ugovor s investitorom, uz naglasak na zaštiti javnog interesa.
Političke podjele ostaju
Unatoč usvajanju zakona, konsenzus nije postignut.
Dio zastupnika, posebno iz Stranke za BiH, upozoravao je na:
- napuštanje državnog modela
- rizik prepuštanja strateške infrastrukture privatnom subjektu
Ove dileme vjerojatno će pratiti projekt i u fazi implementacije.
Strateški projekt između između potrebe i kompromisa
Južna interkonekcija BIH nije samo infrastrukturni projekt – to je test sposobnosti sustava da odgovori na energetske izazove.
Odluka o uključivanju privatnog investitora pokazuje pragmatičan zaokret: kada država ne uspije realizirati projekt, traži se alternativni model.
No taj model dolazi uz cijenu – potrebu za balansiranjem između brzine realizacije i dugoročne kontrole nad strateškim resursima.
U konačnici, uspjeh ovog projekta neće se mjeriti samo izgrađenim kilometrima cijevi, nego i time koliko će stvarno povećati energetsku sigurnost zemlje.
