Na sajmu Hannover Messe, mjestu gdje se tradicionalno mjere puls i smjer globalne industrije, stigla je poruka koja ne ostavlja prostor za optimizam.
Predsjednik BDI, Peter Leibinger, otvoreno je priznao:
njemačka industrija u 2026. neće rasti — u najboljem slučaju, stagnirat će.
To je značajan zaokret u odnosu na početak godine, kada su industrijalci još uvijek računali na skroman rast od oko jedan posto.
Četiri godine pada i još nema dna
Pad industrijske proizvodnje u Njemačka traje od 2022. godine. Ono što zabrinjava nije samo trajanje krize, već činjenica da oporavak i dalje nije na vidiku.
Iskorištenost industrijskih kapaciteta iznosi tek nešto više od 78 posto — razina koja jasno signalizira slabu potražnju i nedovoljnu investicijsku dinamiku.
U takvom okruženju, stagnacija više nije iznimka postaje nova realnost.
Geopolitika kao okidač, ne i uzrok
Aktualna kriza na Bliskom istoku dodatno povećava pritisak na industriju. Problemi u pomorskom prometu, potencijalni poremećaji u lancima opskrbe i rast troškova energije stvaraju dodatnu neizvjesnost.
No, kako naglašava Leibinger, to nije korijen problema.
„Razlozi su prije svega unutarnji.“
Drugim riječima, globalne krize samo razotkrivaju slabosti koje su već prisutne u njemačkom ekonomskom modelu.
Strukturni problemi: gdje Njemačka gubi prednost
Njemačka industrija godinama je bila sinonim za učinkovitost i konkurentnost. Danas se ta prednost topi pod pritiskom nekoliko ključnih faktora:
- visoki troškovi energije
- porezno opterećenje
- kompleksna birokracija
- spor tempo reformi
Rezultat je jasan: poslovno okruženje koje sve teže konkurira drugim industrijskim centrima.
Leibinger to sažima bez zadrške:
„Njemačka jednostavno više nije konkurentna poslovna lokacija.“
Rizik petog uzastopnog pada
Ako se poremećaji u globalnoj trgovini nastave, industrijalci upozoravaju na scenarij koji bi do prije nekoliko godina bio nezamisliv — petu uzastopnu godinu pada industrijske proizvodnje.
Takav kontinuitet slabosti imao bi šire posljedice:
- pritisak na zaposlenost
- smanjenje investicija
- usporavanje rasta u cijeloj eurozoni
Jer kada Njemačka usporava, Europa osjeća posljedice.
Reforme kao jedini izlaz
Poruka BDI-ja prema vladi je jasna i vremenski definirana:
do sredine godine potreban je sveobuhvatan paket reformi.
Cilj nije samo kratkoročno stabilizirati proizvodnju, već dugoročno vratiti konkurentnost.
To uključuje:
- rasterećenje industrije
- ubrzanje administrativnih procesa
- stvaranje povoljnijeg investicijskog okruženja
Bez toga, stagnacija bi mogla postati dugoročno stanje, a ne prolazna faza.
Vrijeme istječe, a prostor za pogreške je sve manji
Njemačka industrija više nije u fazi upozorenja već u fazi odluke. Četiri godine pada i stagnacija u 2026. jasno pokazuju da se model koji je desetljećima funkcionirao više ne može oslanjati na stare pretpostavke.
Ključno pitanje više nije hoće li doći do oporavka, nego pod kojim uvjetima i koliko brzo. Ako reformski paket izostane ili bude razvodnjen, industrija će se prilagoditi sama: kroz seljenje proizvodnje, smanjenje kapaciteta i odgodu investicija.
To je scenarij koji ne stvara dramatičan kolaps, ali dugoročno mijenja strukturu ekonomije — tiho, ali trajno.
