Rad od kuće u Europi više nije samo pitanje fleksibilnosti zaposlenika. Postao je pokazatelj digitalne razvijenosti, strukture gospodarstva, razine povjerenja unutar organizacija i sposobnosti država da se prilagode novim oblicima rada.
Najnoviji podaci Eurostata pokazuju da između europskih zemalja postoje ogromne razlike u prihvaćanju rada na daljinu. Dok je u Finskoj više od petine zaposlenih radilo od kuće tijekom prošle godine, u pojedinim državama jugoistočne Europe taj je udio gotovo zanemariv.
Takvi podaci otvaraju mnogo važnije pitanje od same lokacije rada.
Zašto neke ekonomije uspješno koriste prednosti rada na daljinu, dok druge i dalje ostaju vezane uz tradicionalni model prisutnosti u uredu?
Finska i Irska postavljaju europske standarde
Prema podacima Eurostata, Finska predvodi Europu s 20,5 posto zaposlenih koji rade od kuće, dok je odmah iza nje Irska s 19,2 posto.
Obje zemlje značajno nadmašuju europski prosjek koji iznosi 8,8 posto.
U skupinu država s više od 10 posto zaposlenih na radu od kuće ulaze i Belgija, Njemačka te Malta.
Na prvi pogled moglo bi se zaključiti da je riječ o tehnološki naprednijim državama. Međutim, stvarnost je složenija.
Ove zemlje dijele nekoliko zajedničkih obilježja:
- snažan sektor informacijskih tehnologija
- razvijene financijske i profesionalne usluge
- visok stupanj digitalizacije poslovanja
- fleksibilnije upravljačke modele
- veće povjerenje između poslodavaca i zaposlenika
Drugim riječima, rad od kuće nije posljedica tehnološkog napretka nego rezultat šire transformacije poslovne kulture.
Zašto istočna Europa zaostaje?
Na dnu europske ljestvice nalaze se Rumunjska, Bugarska, Sjeverna Makedonija i Grčka.
Rumunjska bilježi svega 1,3 posto zaposlenih koji rade na daljinu, dok je u Bugarskoj taj udio 1,4 posto.
Bosna i Hercegovina s 4,9 posto nalazi se nešto iznad Hrvatske koja bilježi 4,7 posto, dok Slovenija prednjači među državama bivše Jugoslavije sa 7,2 posto.
Na prvi pogled razlike djeluju iznenađujuće.
No kada se promotri struktura gospodarstva, postaje jasno zašto postoje.
Velik dio zaposlenosti u zemljama jugoistočne Europe vezan je uz sektore poput:
- proizvodnje
- građevinarstva
- poljoprivrede
- turizma
- logistike
- trgovine
- ugostiteljstva
Riječ je o djelatnostima koje zahtijevaju fizičku prisutnost zaposlenika.
Tvornica, gradilište, skladište ili hotel ne mogu se preseliti u dnevni boravak zaposlenika.
Zbog toga je potencijal za rad na daljinu u takvim gospodarstvima prirodno ograničen.
Najveća razlika nije tehnologija nego povjerenje
Iako se često govori o tehnologiji, stručnjaci ističu da ona nije glavni razlog razlika među državama.
Analize EBRD-a pokazuju da zemlje koje zaposlenicima daju veću autonomiju i grade kulturu organizacijskog povjerenja bilježe znatno višu stopu rada na daljinu.
To otvara važnu poslovnu temu.
Mnoge kompanije i dalje produktivnost povezuju s fizičkom prisutnošću zaposlenika.
Takav pristup nastao je u industrijskoj ekonomiji gdje je nadzor bio ključan dio upravljanja.
Međutim, u ekonomiji znanja vrijednost se sve manje stvara kroz sate provedene za radnim stolom, a sve više kroz rezultate, kreativnost i brzinu donošenja odluka.
Kompanije koje mjere prisutnost često propuštaju mjeriti ono što je zaista važno – učinak.
Povratak u urede postaje jedna od najvećih poslovnih rasprava
Posljednje dvije godine obilježile su odluke brojnih globalnih kompanija koje su od zaposlenika zahtijevale povratak u urede.
Neki izvršni direktori otvoreno su poručili da zaposlenici moraju biti prisutni nekoliko dana tjedno ili riskiraju gubitak radnog mjesta.
Istodobno, raste broj organizacija koje smatraju da prisilni povratak nema poslovnog smisla ako zaposlenici postižu jednake ili bolje rezultate izvan ureda.
Zbog toga se tržište rada sve više dijeli na dva modela.
Prvi vjeruje da inovacije nastaju kroz svakodnevne osobne interakcije i timski rad u fizičkom prostoru.
Drugi smatra da tehnologija omogućava jednaku ili veću produktivnost bez svakodnevnog putovanja na posao.
Borba između ta dva pristupa obilježit će tržište rada tijekom cijelog desetljeća.
Digitalna infrastruktura postaje konkurentska prednost država
Treći važan faktor koji utječe na rad od kuće jest digitalna infrastruktura.
Brži internet, kvalitetnija mrežna povezanost i jasna zakonska regulativa izravno povećavaju mogućnost rada na daljinu.
Neke europske države otišle su i korak dalje.
Radnici u pojedinim članicama Europske unije imaju zakonsko pravo zatražiti fleksibilne oblike rada, uključujući rad od kuće.
Takve mjere ne povećavaju samo zadovoljstvo zaposlenika.
One povećavaju i konkurentnost gospodarstva jer tvrtkama omogućuju pristup širem bazenu talenata bez geografskih ograničenja.
Što ovi podaci znače za Bosnu i Hercegovinu?
Za Bosnu i Hercegovinu podaci Eurostata predstavljaju važan signal.
Iako je struktura domaćeg gospodarstva djelomično ograničavajući faktor, prostor za rast postoji u sektorima poput IT-a, financijskih usluga, marketinga, savjetovanja, administrativne podrške i kreativnih industrija.
Istodobno, domaće kompanije suočavaju se s rastućom konkurencijom za kvalificirane radnike.
U takvom okruženju fleksibilni modeli rada više nisu samo pogodnost za zaposlenike.
Postaju alat za privlačenje i zadržavanje talenata.
Tvrtke koje to prepoznaju mogle bi ostvariti značajnu prednost na tržištu rada koje je sve manje lokalno, a sve više globalno.
Rad od kuće postao je pokazatelj poslovne zrelosti
Podaci Eurostata pokazuju da rasprava o radu od kuće odavno više nije pitanje udobnosti zaposlenika.
Rad od kuće postao je pokazatelj digitalne razvijenosti, kvalitete upravljanja, razine povjerenja i sposobnosti gospodarstva da se prilagodi novim uvjetima poslovanja.
Zemlje koje prednjače ne razlikuju se samo po tehnologiji.
Razlikuju se po načinu na koji organiziraju rad, mjere rezultate i grade povjerenje između zaposlenika i poslodavaca.
Upravo zato razlika između Finske i Rumunjske nije samo statistički podatak.
To je pokazatelj koliko su europska gospodarstva danas različito pripremljena za budućnost rada.
