U posljednjih trideset godina zapadne ekonomije doživjele su tihu, ali duboku transformaciju. Dok su plaće stagnirale, vrijednost imovine – od stanova do dionica – eksplodirala je. Rezultat? Rad više nije glavni put prema financijskoj sigurnosti. Ušli smo u „svijet bogatstva“, gdje vlasništvo nad kapitalom određuje tko napreduje, a tko ostaje na dnu.
Podaci iz UK-a, SAD-a, Francuske i Njemačke pokazuju da je od 1995. godine medijan bogatstva porastao dvostruko brže od medijana plaća. To znači da se jaz između onih koji posjeduju imovinu i onih koji žive od prihoda širi, čak i ako se udio bogatstva najbogatijih nije promijenio.
Drugim riječima, nije se povećala nejednakost u postotcima, nego u stvarnosti, navodi se u analizi FInancial Tmes-a. Bogatstvo danas ima daleko veću težinu u životu pojedinca.
Dvostruko više godina do financijskog vrha
Prije jedne generacije, prosječan Britanac mogao je uštedjeti dovoljno da se iz donjeg kvartila bogatstva popne u gornji za oko 20 godina. Danas mu treba 40. Slični trendovi prisutni su i u SAD-u, Francuskoj i Njemačkoj. To znači da je ekonomska mobilnost usporena, a društvo sve više podsjeća na zatvoreni klub u kojem imovina, a ne trud, određuje članstvo.
Pasivno bogatstvo mijenja društvo
Rast cijena nekretnina i financijskih tržišta stvorio je novu klasu „slučajnih milijunaša“ – ljudi koji su bogati ne zbog rada, nego zbog vlasništva. Takva dinamika mijenja vrijednosti: uspjeh se sve manje mjeri sposobnošću, a sve više naslijeđem.
U tom kontekstu, pozivi na poreze na bogatstvo i reforme imovinskih sustava postaju neizbježni dio političkih rasprava.
Ako se trend nastavi, svijet rada postat će sekundaran u odnosu na svijet kapitala. Za mlade generacije to znači da će morati tražiti nove načine stvaranja vrijednosti – kroz inovacije, digitalna ulaganja i pametno upravljanje imovinom.
Jer u „svijetu bogatstva“, onaj tko ne ulaže – zaostaje.
Izvor: Financial Times / prijevod i prilagodba Financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak
