Električni zrakoplovi više nisu samo vizija budućnosti. Europske kompanije i startupi ubrzano razvijaju letjelice na električni i hibridni pogon koje bi već početkom idućeg desetljeća mogle prevoziti putnike na rutama do 500 kilometara.
Na prvi pogled riječ je o još jednom zelenom projektu Europske unije. Međutim, iza razvoja električnih aviona krije se mnogo šira poslovna priča. Europa želi istodobno smanjiti emisije, ovisnost o uvoznom zrakoplovnom gorivu i troškove regionalnog zračnog prometa, pritom stvarajući potpuno novu industriju.
Zašto upravo letovi do 500 kilometara?
Električni zrakoplovi nisu zamišljeni kao zamjena za Airbus A320 ili Boeing 737 na europskim i međunarodnim linijama.
Barem ne još.
Najveća prilika nalazi se na kratkim rutama. Analiza Europske agencije za sigurnost zračnog prometa (EASA) pokazuje da bi električni zrakoplovi s dometom do 500 kilometara mogli pokrivati gotovo četvrtinu europskih letova.
Riječ je o brojnim regionalnim i otočnim linijama koje je teško ili nemoguće zamijeniti željeznicom. Među njima su i rute poput Londona i Dublina, Atene i Santorinija, Barcelone i Ibize te Rima i Sardinije.
To je razlog zbog kojeg Europa upravo na tom dijelu tržišta vidi najveći potencijal za elektrifikaciju zračnog prometa.
Europa traži alternativu kerozinu
Elektrifikacija zrakoplovstva nije samo klimatski projekt.
Posljednjih godina Europska unija nastoji smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima i povećati energetsku sigurnost. Zrakoplovstvo je pritom jedan od rijetkih sektora koji se i dalje gotovo u potpunosti oslanja na kerozin.
Električni zrakoplovi mogli bi dugoročno smanjiti dio te ovisnosti, posebno na regionalnim linijama gdje su letovi kratki, a potrošnja goriva po putniku relativno visoka.
Zbog toga je Europska komisija predložila proširenje financiranja dekarbonizacije zrakoplovstva kako bi dio sredstava bio usmjeren i na razvoj električnih zrakoplova.
Startupi žele stvoriti novu industriju
Zanimljivo je da razvoj električnih zrakoplova zasad ne predvode najveći proizvođači poput Airbusa.
U središtu nove utrke nalaze se europski startupi.
Njemački Vaeridion razvija električni zrakoplov s devet sjedala koji bi mogao dobiti certifikat za komercijalni prijevoz putnika do 2030. godine. Tvrtka već ima narudžbe za stotinu letjelica i procjenjuje da bi trošak prijevoza mogao biti usporediv s cijenom putovanja željezničkim prvim razredom.
Francuski Aura Aero razvija hibridni avion za 19 putnika s dometom do 1.500 kilometara.
Istodobno, nizozemski Elysian Aircraft, u suradnji s KLM-om, radi na električnom zrakoplovu za čak 90 putnika koji bi mogao letjeti do tisuću kilometara.
Sve to pokazuje da Europa pokušava izgraditi potpuno novu industriju prije nego što tržište preuzmu američki ili kineski proizvođači.
Najveći izazov i dalje su baterije
Razlog zbog kojeg se električni zrakoplov zasad razvijaju za manji broj putnika nije nedostatak interesa nego ograničenja današnje tehnologije.
Baterije su i dalje znatno teže od količine kerozina potrebne za isti domet leta. Svaki dodatni putnik povećava masu zrakoplova, a time i potrebnu količinu energije.
Zato prva generacija električnih aviona ima devet ili devetnaest sjedala. Tek se sredinom idućeg desetljeća očekuju modeli koji će moći prevoziti znatno veći broj putnika na regionalnim linijama.
Napredak u razvoju baterija zato će biti jednako važan kao i razvoj samih letjelica.
Male zračne luke ponovno dobivaju priliku
Električni regionalni zrakoplovi mogli bi promijeniti i način na koji Europa koristi svoju mrežu manjih zračnih luka.
Kontinent raspolaže stotinama regionalnih aerodroma koji danas imaju ograničen broj letova ili ovise o subvencijama.
Jeftiniji i tiši električni zrakoplovi mogli bi omogućiti češće letove prema manjim gradovima i otocima te poboljšati povezanost područja koja danas imaju ograničene prometne veze.
Takav razvoj koristio bi ne samo putnicima nego i lokalnom gospodarstvu, turizmu i regionalnom razvoju.
Promjena je veća od same tehnologije
Električni zrakoplovi vjerojatno neće zamijeniti velike putničke zrakoplove na dugim letovima.
Ali mogli bi promijeniti način na koji Europa povezuje svoje regije, otoke i manje gradove.
Upravo zato utrka za električnim avionima nije samo tehnološka inovacija. Ona je dio šire strategije kojom Europa pokušava istodobno povećati energetsku sigurnost, smanjiti emisije i stvoriti novu visokotehnološku industriju.
Prve velike promjene zato se možda neće dogoditi na interkontinentalnim letovima, nego upravo na rutama kraćim od 500 kilometara. To je tržište na kojem električni zrakoplovi imaju najveću priliku dokazati da budućnost zrakoplovstva neće ovisiti samo o tome koliko brzo ili koliko daleko mogu letjeti, nego i koliko učinkovito mogu povezati europske regije.
