Nova EU pravila za stare automobile mijenjaju način na koji će se vozila dizajnirati, proizvoditi, popravljati i reciklirati. Cilj je jasan – što manje otpada, a što više vrijednih materijala vratiti u proizvodnju.
Automobil koji je odradio posljednji kilometar za Europsku uniju više ne bi trebao biti samo problem za otpad.
Trebao bi postati izvor sirovina za sljedeći automobil.
Upravo na toj ideji počiva nova europska Uredba o cirkularnosti vozila, koja stupa na snagu 13. kolovoza. Nova EU pravila za stare automobile zahvaćaju gotovo cijeli životni ciklus vozila. Od načina na koji se automobil projektira do trenutka kada završava u postrojenju za obradu.
Promjena zato nije važna samo za vlasnike starih automobila. Pred proizvođače, dobavljače dijelova, trgovce rabljenim vozilima i reciklažnu industriju stavlja potpuno nove zahtjeve.
Iza svega je i vrlo konkretan ekonomski interes.
Europa želi vrijedne materijale što dulje zadržati unutar vlastitog gospodarstva i smanjiti ovisnost o uvozu sirovina.
Automobil se mora lakše rastaviti
Jedna od najvećih promjena počinje mnogo prije nego što automobil postane otpad.
Počinje za crtaćim stolom.
Nova pravila od proizvođača traže da o recikliranju razmišljaju već pri dizajniranju vozila. Dijelovi i komponente trebali bi se moći jednostavnije ukloniti, zamijeniti, ponovno koristiti i reciklirati.
To mijenja dosadašnju logiku automobilske industrije.
Vrijednost vozila više se ne promatra samo kroz njegovu prodaju i godine provedene na cesti. Važno postaje i koliko se vrijednosti iz njega može sačuvati nakon posljednje vožnje.
Proizvođači će morati osiguravati i više informacija o dijelovima, komponentama i materijalima. Time bi servisi, demontažeri i recikleri trebali lakše utvrditi što se može ponovno koristiti, a što kvalitetno reciklirati.
Razlog za takav pristup lako je pronaći u brojkama. Prema podacima Vijeća Europske unije, u EU-u svake godine nastaje više od šest milijuna vozila na kraju životnog vijeka.
Automobilska industrija istodobno troši goleme količine materijala. Riječ je o milijunima tona čelika, aluminija i plastike.
Stari automobil zato nije samo hrpa metala. On je svojevrsno skladište materijala koji imaju novu ekonomsku vrijednost.
Nova vozila morat će sadržavati više reciklirane plastike
EU sada ide i korak dalje.
Nije dovoljno omogućiti recikliranje materijala. Dio tih materijala mora se vratiti u nove automobile.
Prema konačnom tekstu uredbe, plastika u svakom novom tipu vozila homologiranom od 1. rujna 2032. morat će sadržavati najmanje 15 posto reciklirane plastike iz potrošačkog otpada.
Od 1. rujna 2036. taj udio raste na 25 posto.
Najmanje petina propisanog recikliranog sadržaja morat će potjecati iz vozila na kraju životnog vijeka ili iz dijelova i komponenti uklonjenih tijekom uporabe vozila.
To je važna promjena i za tržište recikliranih materijala.
Ako proizvođači imaju propisanu potražnju, reciklirana plastika prestaje biti samo ekološka alternativa. Postaje industrijska sirovina za koju postoji dugoročno tržište.
Europska komisija trebala bi procijeniti i mogućnost postavljanja ciljeva za druge materijale. Među njima su reciklirani čelik, aluminij, magnezij i određene kritične sirovine.
Cirkularnost tako iz ekološke politike sve više prelazi u industrijsku politiku.
Milijuni automobila nestaju iz sustava
Europa pritom ima još jedan problem.
Milijuni automobila svake godine jednostavno nestanu iz službenih evidencija.
Dio završi u izvozu, dio se rastavlja izvan službenih tokova, a dio nikada ne dođe do ovlaštenih postrojenja za obradu.
Zbog toga nova EU pravila za stare automobile znatno više pažnje posvećuju sljedivosti.
Ključno će biti jasnije razlikovati rabljeni automobil koji se još može voziti od vozila koje je došlo do kraja životnog vijeka.
Kada vozilo službeno postane otpad, mora završiti u odgovarajućem sustavu obrade. Registracija vozila na kraju životnog vijeka moći će se poništiti nakon izdavanja potvrde o uništenju.
To bi trebalo zatvoriti dio prostora za ilegalno rastavljanje i trgovinu vozilima koja se formalno vode kao rabljena, iako realno predstavljaju otpad.
Iz EU-a više neće moći izaći svaki rabljeni automobil
Jedna od najzanimljivijih promjena za tržišta izvan Europske unije dolazi 2031. godine.
Od 1. rujna te godine za izvoz rabljenih vozila iz EU-a vrijedit će stroža pravila.
Rabljeni automobil moći će se izvesti samo ako nije klasificiran kao vozilo na kraju životnog vijeka i ako je sposoban za promet u trenutku podnošenja izvozne deklaracije.
Carinske službe dobivat će identifikacijski broj vozila, odnosno VIN, podatak o državi posljednje registracije te potvrdu da vozilo zadovoljava propisane uvjete.
Predviđena je i elektronička provjera statusa vozila.
Cilj je spriječiti praksu u kojoj se vozila koja su zapravo otpad izvoze u treće zemlje pod oznakom rabljenih automobila.
To bi dugoročno moglo biti važno i za tržište Bosne i Hercegovine, koje velik dio ponude rabljenih automobila dobiva upravo iz Europske unije.
Uredba sama po sebi ne znači da će iz EU-a nestati stariji rabljeni automobili. Godina proizvodnje nije presudni kriterij. Ključno će biti stanje vozila i njegova sposobnost za promet.
Ipak, strože kontrole mogle bi smanjiti prostor za izvoz najlošijih primjeraka koji danas prelaze granicu kao rabljena vozila.
Proizvođač više nije odgovoran samo dok prodaje automobil
Druga velika promjena odnosi se na odgovornost proizvođača.
Nova uredba jača sustav proširene odgovornosti proizvođača. To znači da njihov posao ne završava trenutkom kada novi automobil napusti salon.
Proizvođači će sudjelovati u financiranju troškova prikupljanja i obrade vozila na kraju životnog vijeka.
Logika Bruxellesa prilično je jednostavna.
Ako kompanija snosi dio troška koji nastaje kada automobil postane otpad, ima snažniji motiv već pri projektiranju napraviti vozilo koje se jednostavnije rastavlja i reciklira.
Time se povezuju dvije točke koje su dugo bile odvojene – dizajn proizvoda i cijena njegova zbrinjavanja.
Pravila se postupno šire i izvan osobnih automobila i lakih gospodarskih vozila. Od 2031. dio novog režima obuhvatit će dodatne kategorije, uključujući kamione, autobuse, prikolice i vozila L-kategorije, poput motocikala. Opseg pojedinih obveza pritom nije jednak za sve kategorije.
EU pravila za stare automobile stvaraju novo tržište
Najveća promjena možda se zato neće dogoditi na odlagalištima, nego na tržištu.
Kada proizvođači moraju koristiti više recikliranih materijala, raste vrijednost kvalitetno izdvojenih sekundarnih sirovina. Kada snose dio troška zbrinjavanja, raste vrijednost automobila koji je lakše rastaviti. Kada se pooštri sljedivost, manje materijala trebalo bi nestajati iz legalnih tokova.
To stvara prostor za ulaganja u postrojenja za demontažu, sortiranje, oporabu materijala i naprednu reciklažu.
Važno je, međutim, razlikovati stupanje uredbe na snagu od početka primjene svih njezinih obveza.
Uredba stupa na snagu 13. kolovoza 2026., ali velik dio novih pravila primjenjivat će se postupno tijekom sljedećih godina. Zahtjevi za recikliranu plastiku, primjerice, dolaze 2032. i 2036., dok stroži režim izvoza rabljenih vozila počinje 2031.
Industrija tako dobiva vrijeme za prilagodbu. Ali dobiva i vrlo jasan smjer.
Europa automobil više ne želi promatrati kao proizvod koji na kraju uporabe gubi vrijednost.
Posljednji kilometar jednog automobila trebao bi postati prvi kilometar materijala od kojih će nastati neki novi.
