Europa nema problem s idejama. Nema ni problem s talentom, istraživačima ili nedostatkom novca. Problem počinje nešto kasnije – kada dobra ideja treba prerasti u kompaniju vrijednu milijarde eura.
Upravo je na tu slabost upozorila predsjednica Europske središnje banke Christine Lagarde. Europa je uglavnom propustila prvu digitalnu revoluciju, a s umjetnom inteligencijom više si ne može priuštiti isti scenarij.
Kako piše Euronews, pitanje više nije samo koliko Europa ulaže u AI. Za europske startupe važnije postaje mogu li dovoljno brzo rasti na tržištu koje je na papiru jedinstveno, ali u praksi još ima brojne unutarnje granice.
Europa ima gotovo sve što joj treba
Europska unija ima oko 450 milijuna potrošača i snažnu industrijsku bazu. Iako čini tek oko šest posto svjetskog stanovništva, u njoj radi približno 15 posto svjetskih istraživača. Europa proizvodi i gotovo petinu najcitiranijih znanstvenih publikacija.
Ni kompanije ne ignoriraju novu tehnologiju. Prema podacima ECB-a, poduzeća u eurozoni očekuju da će oko devet posto svojih investicija usmjeriti u umjetnu inteligenciju. Europa pritom već pokušava povećati ulaganja i izgraditi infrastrukturu potrebnu za razvoj vlastitog AI ekosustava.
Dakle, teško je tvrditi da Europa ne razumije što se događa.
Problem je ono što dolazi poslije.
Europa može proizvesti istraživanje, tehnologiju i startup. Mnogo joj je teže od toga napraviti globalnog tehnološkog prvaka.
Granice koje još postoje
Jedinstveno europsko tržište trebalo bi biti jedna od najvećih prednosti domaćih kompanija. Startup osnovan u jednoj članici teoretski dobiva pristup stotinama milijuna kupaca.
U praksi širenje preko granice i dalje donosi različite propise, administrativne zahtjeve i pravne režime.
Lagarde je izdvojila podatak koji dobro pokazuje zašto je to važno upravo u AI utrci.
Kada kompanije procijene da je udio njihovih domaćih konkurenata koji ulažu u AI porastao za jedan postotni bod, njihova očekivana stopa ulaganja u AI raste za oko 0,6 postotnih bodova.
Konkurencija, dakle, tjera kompanije da ulažu. Ali taj učinak uglavnom nestaje kada se prijeđe nacionalna granica.
To je možda najbolji pokazatelj europskog problema. Kontinent ima ogromno zajedničko tržište, ali njegove kompanije još se ne ponašaju uvijek kao da konkuriraju na jednom tržištu od 450 milijuna ljudi.
Problem počinje kada treba postati velik
Druga prepreka pojavljuje se kada startup prestane biti startup.
Analiza Europske investicijske banke pokazuje da tijekom prvih pet godina poslovanja europske kompanije i usporedive kompanije iz San Francisca mogu prikupiti slične količine kapitala.
Nakon toga putanje se razdvajaju.
Do desete godine europski startupi koji su ušli u scale-up fazu prikupe oko 50 posto manje kapitala od usporedivih kompanija iz San Francisca.
A upravo tada novac postaje presudan.
Više se ne financira samo razvoj proizvoda i nekoliko desetaka zaposlenika. Treba zapošljavati stotine ljudi, ulaziti na nova tržišta, kupovati konkurente i graditi infrastrukturu.
Kod umjetne inteligencije taj je problem još izraženiji. Podatkovni centri, čipovi, energija i razvoj modela zahtijevaju goleme iznose kapitala.
Posljedica se već vidi. Prema podacima koje je iznijela Lagarde, oko 12 posto europskih scale-up kompanija preselilo se izvan EU, najčešće u SAD.
S njima ne odlazi samo sjedište kompanije. Mogu otići buduća radna mjesta, porezni prihodi, intelektualno vlasništvo i dio ekosustava koji je Europa pomogla stvoriti.
Može li domaće tržište konačno postati Europa?
Bruxelles sada pokušava ukloniti barem dio prepreka.
Europska komisija je u ožujku predstavila EU Inc., zajednički pravni režim koji bi kompanijama trebao omogućiti jednostavnije poslovanje širom Unije.
Danas postoji 27 nacionalnih pravnih sustava i više od 60 oblika kompanija. EU Inc. trebao bi ponuditi potpuno digitalno osnivanje kompanije u roku do 48 sati, uz maksimalni trošak od 100 eura.
Ideja iza toga važnija je od same administracije.
Startup iz Hrvatske, Estonije ili Njemačke od prvog bi dana trebao moći razmišljati kao europska, a ne samo nacionalna kompanija.
Njegovo domaće tržište trebala bi biti Europa.
Pokušava se zatvoriti i financijski jaz. EIB Grupa, vlade svih 27 članica i privatni institucionalni ulagači pokrenuli su drugu fazu European Tech Champions Initiative, s ciljem mobiliziranja do 80 milijardi eura za europske tehnološke kompanije koje žele prerasti u globalne lidere.
Novca, dakle, ima. Ključno je može li ga Europa dovoljno brzo povezati s kompanijama koje ga trebaju.
AI će pokazati je li Europa naučila lekciju
Europa već zna kako izgleda propuštena tehnološka revolucija. Najveće globalne digitalne platforme uglavnom su nastale u SAD-u, a vodeći igrači generativnog AI-ja ponovno dolaze pretežno izvan Europske unije.
No ovaj put pitanje nije samo može li Europa razviti vlastitu tehnologiju.
Pitanje je može li promijeniti ekonomsko okruženje u kojem ta tehnologija raste.
Startup može nastati u malom laboratoriju. Globalni tehnološki div ne može. Treba veliko tržište, dubok kapital, kupce, infrastrukturu i mogućnost brzog širenja.
Zato je upozorenje Christine Lagarde veće od same AI utrke.
Europa možda ne mora pobijediti SAD ili Kinu u svakoj tehnološkoj kategoriji. Ali mora stvoriti uvjete u kojima kompanija nastala bilo gdje na kontinentu neće zaključiti da je najlakši put do globalnog rasta – preseliti se preko Atlantika.
Jer pitanje više nije samo može li Europa stvoriti sljedećeg tehnološkog diva.
Pitanje je i gdje će se na novoj ekonomskoj karti kontinenta stvarati kompanije, kapital i radna mjesta koja će oblikovati sljedeće desetljeće.
