Središnje banke znale su što napraviti s jednim inflacijskim šokom. Problem je što ih sada dolazi nekoliko istodobno.
Nafta ponovno prelazi 90 dolara. Dizel snažno poskupljuje. El Niño prijeti cijenama hrane, dok golema ulaganja u umjetnu inteligenciju povećavaju potražnju za energijom, čipovima i infrastrukturom. Istodobno su troškovi dugoročnog zaduživanja visoki.
Svaki od tih pritisaka pojedinačno možda bi se mogao smatrati privremenim. Zajedno počinju mijenjati računicu središnjih banaka.
To je posebno neugodno u trenutku kada su tržišta računala da će slabljenje inflacijeInflacija je povećanje opće razine cijena u određenom vre... otvoriti više prostora za niže kamatne stopeKamate su trošak, odnosno cijena koju plaćate za pozajmlji....
Nafta ponovno iznad 90 dolara
Prvi problem ponovno dolazi s energetskog tržišta.
Brent je dosegnuo 94,71 dolar po barelu, najvišu razinu u približno mjesec dana, prije nego što se spustio nešto ispod 94 dolara. Neizvjesnost oko rata s Iranom i budućnosti prometa kroz Hormuški tjesnac ponovno podiže premiju rizika na tržištu.
Američki predsjednik Donald Trump najavio je ekonomske posljedice za zemlje koje nastave podržavati Iran, dok američki ministar financija Scott Bessent za ponedjeljak najavljuje predstavljanje novih sankcija.
Za tržišta je posljedica jednostavna: mogućnost brzog povratka većih količina bliskoistočne nafte postaje sve manje izvjesna.
No sirova nafta nije jedini problem.
Dizel šalje ozbiljnije upozorenje
Mnogo zanimljiviji signal dolazi s tržišta derivata.
Takozvani diesel crack spread, odnosno razlika između cijene dizela i sirove nafte, u SAD-u je sredinom kolovoza premašio 100 dolara po barelu. U uobičajenijim tržišnim okolnostima kreće se oko 20 do 30 dolara.
Razlog je ograničena ponuda rafiniranih proizvoda.
Dio rafinerijskih kapaciteta na Bliskom istoku nije dostupan, dok su dodatni poremećaji pogodili i rusku preradu nafte.
Za gospodarstvo je to važnije nego što se na prvi pogled čini.
Dizel je cijena koja putuje kroz gotovo cijeli lanac opskrbe.
Njime se pokreću kamioni, poljoprivredni strojevi i dio građevinske i rudarske opreme. Kada njegova cijena snažno raste, poskupljuje transport robe, proizvodnja hrane i izvođenje radova.
Energetski šok tako puno lakše prelazi u cijene koje potrošači vide u trgovinama.
Hrana bi mogla biti sljedeća
Drugi pritisak dolazi iz sasvim drugog smjera.
Snažan El Niño povećava rizik od poremećaja u poljoprivrednoj proizvodnji. Procjene koje je objavio JPMorgan sugeriraju da bi snažan El Niño na vrhuncu mogao dodati oko 0,7 postotnih bodova globalnoj inflaciji hrane.
To ne znači da će svaki proizvod jednako poskupjeti. Ali ekstremne temperature, suše i promjene u količini oborina mogu istodobno pogoditi više važnih poljoprivrednih regija.
Problem za središnje banke ponovno je isti.
Na cijenu pšenice ili kukuruza ne mogu utjecati povećanjem ili smanjivanjem kamatne stope. Ali ako skuplja hrana počne mijenjati inflacijska očekivanja i zahtjeve za većim plaćama, privremeni šok može postati trajniji.
I AI ima svoju inflacijsku stranu
Treći pritisak dolazi iz sektora koji se uglavnom povezuje s većom produktivnošću i budućim gospodarskim rastom.
Umjetna inteligencija zahtijeva golema ulaganja.
Najveće američke tehnološke kompanije ulažu stotine milijardi dolara u podatkovne centre, čipove i energetsku infrastrukturu. Dugoročno bi AI trebao povećati produktivnost i smanjiti dio troškova.
Kratkoročno, međutim, događa se nešto drugo.
Kompanije se natječu za električnu energiju, transformatore, građevinske kapacitete, napredne čipove, bakar i drugu infrastrukturu čija se ponuda ne može povećati preko noći.
AI tako može istodobno biti deflacijska tehnologija budućnosti i izvor inflacijskog pritiska danas.
A cijena novca ostaje visoka
U cijelu priču sada ulazi i tržište obveznica.
Prinos na 30-godišnje američke državne obvezniceObveznica (engl. bond), ili zadužnica (obligacija), dužni... ponovno se kreće oko 5,25 posto. Time je gotovo izbrisan početni pad koji je uslijedio nakon poteza kojim je Washington pokušao smiriti tržište povećanjem otkupa dugoročnog duga.
To znači da gospodarstvo istodobno dobiva dva neugodna signala.
Troškovi pojedinih roba ponovno rastu, dok cijena dugoročnog financiranja ostaje visoka.
Za kompanije to znači skuplju energiju i transport, ali i skuplji kapital potreban za ulaganja. Za kućanstva znači mogućnost sporijeg pada troškova kredita.
A za središnje banke znači sve manje jednostavnih odluka.
Koliko šokova možete ignorirati?
Središnje banke tradicionalno pokušavaju “gledati kroz” kratkotrajne energetske šokove.
Logika je razumljiva. Viša kamatna stopa neće proizvesti dodatni barel nafte niti povećati žetvu nakon suše.
Ali problem nastaje kada se takvi šokovi počnu gomilati.
Nafta je jedan.
Dizel drugi.
Hrana treći.
Veliki investicijski ciklus u AI infrastrukturu dodaje novi izvor potražnje, dok visoki prinosiPrinos (engl. Yield) se odnosi na zaradu ostvarenu na ulagan... pokazuju da ni cijena kapitala ne popušta lako.
Središnje banke mogu ignorirati jedan privremeni šok. Mnogo je teže ignorirati četiri koja dolaze istodobno.
To ne znači da slijedi novi inflacijski val poput onoga nakon pandemije. Niti znači da su smanjenja kamata nestala sa stola.
Ali znači da put prema nižim kamatamaKamata je cijena uporabe tuđih novčanih sredstava. Kamate ... ponovno postaje uži.
Jer najteži posao za Fed, ECB i ostale središnje banke možda neće biti procijeniti koliko je svaki od ovih šokova velik.
Bit će procijeniti trenutak u kojem nekoliko privremenih poskupljenja zajedno prestaje izgledati privremeno.
