IMAX ruši rekorde. Dionica je dosegnula povijesni maksimum, kino-blagajne donose rekordne iznose, a Odiseja Christophera Nolana pokazala je koliko snažan može biti njegov premium format.
Ipak, gotovo devet mjeseci nakon što je izvršni direktor Rich Gelfond otvorio mogućnost da se razmotri prodaja IMAX-a, konkretnog kupca nema.
IMAX otkriva poslovni paradoks: dio njegove vrijednosti proizlazi upravo iz toga što ne pripada nijednom od svojih najvećih partnera.
IMAX nikada nije bio u boljoj poziciji
Prošla godina bila je najbolja u povijesti kompanije. Globalni IMAX box office dosegnuo je rekordnih 1,28 milijardi dolara, više od 40 posto iznad 2024. i 13 posto iznad prethodnog rekorda iz 2019.
Zamah se nastavio i ove godine.
U drugom tromjesečju IMAX je ostvario 103 milijuna dolara prihoda, 12 posto više nego godinu ranije, uz prilagođenu EBITDA maržu od 46,6 posto.
A onda je stigla Odiseja.
Film je već prvog vikenda ostvario petinu globalne prodaje ulaznica preko IMAX-a. Do 10. kolovoza IMAX projekcije donijele su 289 milijuna dolara, više od četvrtine ukupnog box officea filma.
To nije samo uspjeh jednog filma. Pokazuje koliko je IMAX postao važan kada publika odluči da film vrijedi pogledati kao događaj.
Zašto je prodaja IMAX-a tako komplicirana?
IMAX nije klasičan lanac kina.
Njegova tehnologija nalazi se u kinima drugih kompanija. Istodobno surađuje s velikim filmskim studijima, prilagođava njihove filmove svom formatu i sudjeluje u prihodima od premium ulaznica.
Nalazi se između studija, kinooperatora i publike.
Upravo je ta pozicija iznimno vrijedna. Ali ona stvara problem potencijalnom strateškom kupcu.
Zamislimo da IMAX kupi Disney.
Universal, Warner Bros. i Paramount tada bi svoje najveće filmove prikazivali u premium formatu koji kontrolira njihov konkurent. Čak i kada Disney nikada ne bi favorizirao vlastite filmove, ostalo bi pitanje: hoće li svi dobiti jednak tretman?
Sličan problem nastao bi kada bi IMAX kupio veliki kinooperator. Njegovi konkurenti morali bi odlučiti žele li nastaviti ulagati u sustav koji kontrolira kompanija s kojom se natječu za publiku.
Neutralnost IMAX-a ima ekonomsku vrijednost
Najvrjednija imovina kompanije zato možda nisu samo veliki ekrani, projektori ili poznati brend.
Vrijedi i njezina neutralnost.
Disney može koristiti IMAX. Universal također. Warner Bros. i Paramount mogu učiniti isto. Konkurentski kinooperatori također mogu biti dio iste mreže.
IMAX je tako postao važan dio puta kojim blockbuster dolazi do najvrjednije kino-publike. No kontrola važnog dijela puta do kupca donosi stvarnu tržišnu moć samo dok partneri imaju razlog ostati u tom ekosustavu.
Kod IMAX-a taj razlog nije samo tehnologija.
To je i povjerenje da platforma neće postati produžena ruka jednog konkurenta.
Rekordi dodatno otežavaju prodaju
Postoji još jedan paradoks.
Što IMAX bolje posluje, to ga je skuplje kupiti.
Tržišna vrijednost kompanije približila se trima milijardama dolara, a eventualni kupac morao bi ponuditi i premiju kako bi dioničare uvjerio da prodaju.
Istodobno IMAX nema financijski razlog prihvatiti bilo kakvu ponudu.
Zato izostanak transakcije ne znači da kompanija nikome nije zanimljiva. IMAX je početkom godine vodio preliminarne razgovore, ali do svibnja nije zaprimio službenu ponudu niti je pokrenuo formalni proces prodaje.
Rekordni rezultati tako istodobno povećavaju privlačnost kompanije i podižu cijenu koju bi kupac morao opravdati.
IMAX prodaje više od većeg ekrana
Snaga poslovnog modela ne dolazi samo iz neutralnosti. IMAX je iskoristio i promjenu ponašanja publike: gledatelji možda ne odlaze češće u kino, ali su za određene filmove spremni platiti više.
Odiseja je ekstreman primjer. U Kini je IMAX u jednom trenutku ostvarivao 53 posto prihoda filma sa samo jedan posto tamošnjih ekrana.
Mala fizička prisutnost tako može stvarati nesrazmjerno veliku ekonomsku vrijednost kada kupac proizvod doživljava kao premium iskustvo.
Što druge kompanije mogu naučiti od IMAX-a?
Najzanimljivija lekcija nema mnogo veze s kinima.
Brojne kompanije posluju između strana koje se međusobno natječu.
Distributer radi s konkurentskim proizvođačima. Marketplace okuplja trgovce koji prodaju iste proizvode. Payment platforma povezuje različite banke i trgovce. Poslovni softver koriste kompanije koje se bore za iste kupce.
U takvim poslovnim modelima vrijedi postaviti jedno pitanje:
Vrijedi li dio našeg poslovanja upravo zato što nam konkurentski partneri vjeruju da ćemo ostati neutralni?
Ako je odgovor potvrdan, vlasnička struktura više nije samo financijsko pitanje.
Ona postaje dio proizvoda.
IMAX-u zato ne nedostaje vrijednosti. Tržište mu upravo pokazuje koliko vrijedi.
Problem je pronaći vlasnika koji tu vrijednost može platiti — a da je svojim dolaskom ne smanji.
