Kina bi mogla imati ključnu ulogu u određivanju hoće li cijene nafte nastaviti ovotjedni snažan rast i potencijalno dosegnuti razine kakve nisu viđene od početka rata.
Cijena američke sirove nafte u četvrtak je premašila 102 dolara po barelu, dosegnuvši najvišu zaključnu razinu od svibnja. Terminski ugovor porastao je oko 50 posto u odnosu na ljetni minimum od 68,55 dolara, zabilježen otprilike tri tjedna nakon što su Washington i Teheran 17. lipnja potpisali, sada propali, memorandum o razumijevanju.
Ovotjedni rast cijena uslijedio je nakon naglog intenziviranja sukoba na Bliskom istoku, uključujući obustavu rada ključnog saudijskog naftovoda Istok–Zapad nakon višestrukih napada.
Na tržištu nafte postupno se ponovno pojavila premija za rizik nakon propasti memoranduma i ponovne uspostave američke pomorske blokade Irana u srpnju, rekao je Bob McNally, predsjednik kompanije Rapidan Energy. Ipak, cijena američke nafte i dalje je znatno ispod ratnog rekorda od 112,95 dolara po barelu, zabilježenog 7. travnja.
Iako su tržišta već uračunala eskalaciju sukoba na Bliskom istoku, još uvijek možda nisu u potpunosti uzela u obzir mogućnost povećanja kineskog uvoza nafte, smatra Rebecca Babin, viša trgovkinja energentima u CIBC Private Wealthu.
„Ono što još nije uračunato jest mogućnost snažnijeg rasta potražnje za sirovom naftom kako kineske rafinerije počinju povećavati proizvodnju, što bi dodatno zategnulo tržište”, rekla je Babin za CNBC.
Kina postupno povećava potražnju
Kina je tijekom rata s Iranom imala ključnu ulogu u sprječavanju još snažnijeg rasta cijena nafte, djelujući kao fleksibilni potrošač. Prema McNallyju, smanjila je uvoz sirove nafte na između 3 i 5 milijuna barela dnevno. Pritom Peking raspolaže golemim strateškim zalihama, većim od milijardu barela.
„Najveći čimbenik koji je od početka krize držao cijene sirove nafte pod kontrolom bila je kineska dijeta”, rekao je McNally. „Sada dijeta završava. Kina je ponovno žedna i gladna te počinje podizati cijene nafte.”
Kineske rafinerije imaju snažan poticaj za povratak na tržište jer su marže na proizvodnju dizela naglo porasle. Ratovi u Iranu i Ukrajini izbacili su iz pogona značajan dio svjetskih rafinerijskih kapaciteta.
„Sada kada su rafinerijske marže toliko visoke, doslovno si ne mogu priuštiti da propuste ovu priliku”, rekla je Babin. „Kupovat će sirovu naftu, plasirati derivate na tržište i ostvarivati zaradu.”
Kineska kupnja nafte ipak se neće vratiti na razine prije rata, smatra Amrita Sen, osnivačica kompanije Energy Aspects. No uvoz je već porastao u odnosu na proljetne razine.
Prema podacima Kplera, kineski uvoz pao je na ratni minimum od oko šest milijuna barela dnevno u lipnju, gotovo 50 posto manje nego u veljači, kada je iznosio 11,5 milijuna barela dnevno. U srpnju i kolovozu uvoz je porastao na oko sedam milijuna barela dnevno.
Kina ovog mjeseca kupuje naftu približno istim tempom kao u srpnju i kolovozu te se ne očekuje nagli rast uvoza iznad tih razina, rekao je Matt Smith, direktor istraživanja tržišta roba u Kpleru.
Peking je, prema njegovim riječima, „vrlo promišljen kupac” te će se radije oslanjati na postojeće zalihe i održavati kontroliranu razinu prerade nego kupovati naftu po cijeni većoj od 100 dolara po barelu.
Zalihe se smanjuju, pritisak na cijene raste
Cijene nafte ipak nastavljaju rasti jer se približava kraj hitnog puštanja nafte iz strateških zaliha. Prema američkoj Upravi za energetske informacije (EIA), globalne zalihe pale su za oko 400 milijuna barela nakon više od šest mjeseci rata. Time je oslabljen jedan od ključnih mehanizama koji su ranije ove godine sprječavali još snažniji rast cijena.
„Ljeto je završilo, mir nije postignut, a rat se nastavlja”, rekao je McNally.
Pritom, smatra, pokušaji administracije Donalda Trumpa da verbalnim porukama smiri tržište više nemaju isti učinak kao ranije.
„Optimistična pristranost tržišta i spremnost ulagača da rasprodaju naftu nakon verbalnih intervencija i poruka da je mir nadomak ruke polako slabe”, zaključio je McNally.
