Nakon nacionalizacije privatiziranih vodovodnih poduzeća, Francuska završava i otkupljuje akciju svoje najveće energetske kompanije EDF. Kako bi ona bila 100% u državnom vlasništvu.
Sve je više primjera koji pokazuju da slobodna ruka tržišta dobro funkcionira u mirnim vremenima. Ali kada nastupe krize ona malo toga može dohvatiti, uključujući i profit. Upravo se ovo dogodilo s EDF-om koji je prošle godine zabilježio rekordni gubitak pošto mu je nuklearna proizvodnja energije pala na najniži nivo u 34 godine. Ponajviše zato što je dobar dio reaktora bio ugašen ili na održavanju.
Uslijed loših poslovnih rezultata, Vlada je krajem godine otpočela nacionalizaciju ovog proizvođača električne energije. Istini za volju, većinski udio u toj tvrtki je imala država (84%), koja se potrudila da otkupi ostatak udjela. Od čega je 15% bilo u rukama privatnih akcionara, a jedan posto u vlasništvu zaposlenih u ovom poduzeću.
Cilj spomenute nacionalizacije bio je da se osigura potpuna samostalnost države u donošenju odluka važnih za poslovanje EDF-a, pa i onih o investicijama. Naime, tvrtka se našla u problemu jer nije dovoljno ulagala u održavanje nuklearnih reaktora, a kamoli u proširenju njihovih kapaciteta. Ali i zbog malih ulaganja u proizvodnju struje iz obnovljivih izvora. Sada će taj posao na sebi poduzeti država, budući da joj je ova tvrtka vrlo bitna za održavanje energetske stabilnosti.
Očekuje se da će EDF sada izdvajati više novca za investicije, te da će osposobiti reaktore koji su bili u „pripravnosti“ i izgraditi neke nove. Što bi trebalo utjecati na pad cijene struje u Francuskoj, koja je poskupjela upravo zbog smanjenja proizvodnje. .
Rekomunalizacija vodoopskrbe
Nešto se slično dogodilo prije nekoliko godina u istoj ovoj zemlji sa dva gradska vodovodna poduzeća. Ona su privatizirana, a potom se pokazalo da novi vlasnici nisu dovoljno ulagali u održavanje njihove infrastrukture, ali ih to nije obeshrabrilo od podizanja cijene vode.
Nakon pogoršanja kvalitete usluga ovog poduzeća, Grad Pariz je 2009. godine vratio vlasništvo i upravljačka prava u svom vodovodu, napravivši od njega novu kompaniju pod imenom Eau de Paris. Kada je ovo poduzeće otkupljeno od privatnika, cijena vode je smanjena za osam posto, način upravljanja i ulaganja je dat na uvid javnosti, a u njegovo upravljanje sada su uključeni i građani i organizacije civilnog društva. Povećan je i broj javnih fontana u prestonici Francuske, olakšan pristup vodi beskućnicima i siromašnim domaćinstvima, a pokrenuti su i programe koji promoviraju održivi pristup potrošnji vode.
Kako je sve ovo pošlo za rukom javnom poduzeću? Stručnjaci kažu da je glavni razlog taj što njegov osnovni motiv nije profit, već dobrobit građana. Kompanija iza koje stoji ta država poseže za dugoročnim rešenjima koja možda neće obezbjediti odmah veliku zaradu, ali će zadovoljiti potrebe svojih klijenata, odnosno građana.
Ovo nije jedini takav slučaj. Privatizacija se pokazala kao loš izbor i za Grenobl, ali i za prijestolnicu Njemačke. Naime, ova dva grada također su rekomunalizirali svoje vodovode.
Izvor: bif.rs
