Ljudi se, a osobito žene, prečesto ispričavaju. Za isprikama posežemo u situacijama u kojima nismo učinili ništa loše. Lisa Sun, bivša konzultantica u tvrtki McKinsey & Co. navodi nekoliko primjera i kako postupiti umjesto da se ispričavamo bez potrebe.
U poslu, pa i u životu općenito, često posežemo za isprikama: „Žao mi je…”. Istraživanja su pokazala da se žene ispričavaju znatno češće od muškaraca. Prečesto, smatra Lisa Sun, modna poduzetnica i bivša konzultantica u tvrtki McKinsey & Co.
„Mnoge od nas se ispričavaju iz navike. Ali boli način kako nas se zbog toga doživljava i podcjenjuje. Koliko puta žene kažu ‘Oprosti’, bez obzira na to jesu li doista učinile nešto loše”, pita se Lisa Sun.
Provodeći i kvalitativno i kvantitativno istraživanje Sun je uočila tri vrste isprika za kojima žene posežu kada se nađu u neugodnim situacijama. Također, otkrila je da postoje načini kako se isprika može preformulirati kako bi bila učinkovitija. Opisala tri situacije u kojima su žene ispričavaju iako za to nema razloga i što reći umjesto isprike.
Isprika za normalne postupke
Žene često kažu “oprosti” kada se ponašaju izvan (za njih) očekivanog scenarija, posebno kada nešto traže. Tako autorica knjige „Know Your Value” i TV voditeljica Mika Brzezinski navodi svoju priču: “Nisam bila zadovoljna s plaćom u Morning Joeu (američki jutarnji news talk show koji se prikazuje na kabelskoj televiziji MSNBC, op. red.). Pokušala sam to popraviti pet puta, a onda sam shvatila da sam svaki put napravila istu grešku: ispričavala sam se što sam uopće postavila to pitanje”. Mika dalje piše: “Mislim da se žene loše osjećaju ako se ne ispričavaju prilikom pregovora. Sklone smo ulaziti u takve razgovore obrembeno, s previše samokritike”.
Ispričavanje zbog sudjelovanja u razumnom razgovoru na radnom mjestu pojačava dojam da osoba koja se ispričava nije vrijedna razgovora o toj temi. Bez obzira slaže li se vaš poslodavac s vašim zahtjevom ili ne, u svakom zdravom radnom okruženju apsolutno je neophodno razgovarati o plaći, ističe Lisa Sun.
Isprika zato što nismo savršeni
Slična je situacija kada se ispričavamo zbog situacija u kojima nema naše krivnje. Takve situacije posljedice su razmišljanja koje sprečava žene da se prijave za neki posao sve dok nisu sigurne da su savladale baš sve – pa i više od toga – vještine navedene u opisu posla. “Naučeni smo da se fokusiramo na ono što nemamo umjesto da se pitamo imamo li dovoljno onoga što je potrebno”, upozorava Sun.
“Sistemska nas je predrasuda istrenirala da krenemo od pretpostavke da je greška ili mana u nama, da smo manje vrijedne. Nema potrebe da se ispričavate zbog toga što niste savršeni. Evo mog savjeta: prijavite se za posao onakvi kakvi jeste”, poručuje.
Isprika zbog toga što se ne uklapate u kalup
Još jedna situacija u kojoj su nepotrebne isprike je kada se ne uklapamo u tradicionalni kalup. Na primjer, iako je samopouzdanje višestruko i temelji se na različitim izvorima, poslovni svijet često priznaje samo dva od njih: liderstvo i uspješnost (isključujući tako, procjenjuje Lisa Sun, 80 posto ljudi). Drugi izvori samopouzdanja, posebice znanje (koje se često nalazi upravo kod žena) – manje su cijenjeni. “Žao mi je što nisam glasan ekstrovert” još je jedna isprika koju moramo izbrisati iz svoje komunikacije.
Zamijenite “oprosti” s “hvala”
U sve tri navedene situacije izražavanje zahvalnosti umjesto isprike može stvoriti učinkovit trenutak povezivanja. “Sljedeći put kad napišete elektroničku ili tekstualnu poruku, pročitajte je ponovo i uklonite pogrešne izraze. Jeste li napisali ‘oprostite’? Izbacite to. Odmah”, savjetuje Lisa Sun.
“Kada pomažem ženi, ona će često reći: ‘Žao mi je što sam vam oduzela toliko vremena’. Moj odgovor? ‘Niste učinili ništa loše, zašto se ispričavate? Ono što možete učiniti je zahvaliti mi na mojem vremenu’”, objašnjava Lisa.
Takva zahvala je često prikladnija i učinkovitija od isprike. Na primjer: “Hvala što ste razgovarali o plaći sa mnom”; “Hvala što ste razmotrili moju prijavu”; “Hvala što ste sudjelovali sa mnom” mogu privući vašeg sugovornika bez smanjenja vaše moći.
Brojite koliko često kažete “oprosti”. Toastmasters (globana neprofitna organizacija koja kroz svoju mrežu podučava vještine javnog nastupa, op. red.) primjenjuje praksu koja se zove “Ah-Counter” koja bilježi sve prekomjerno korištene riječi ili dopunske zvukove kao što su „ah”, „hm”, „ovaj”, „znate” i slični izrazi kojima se govornici služe kako bi si olakšali nastup.
Inspirirana time, Lisa Sun kreirala je osobni “oprosti-brojač”: „Vjerujem da prečesto izgovaramo ‘oprosti’ kao nešto unaprijed zadano, a tu riječ trebali bismo koristiti samo kada smo stvarno učinili nešto loše. Odvojite jedan dan i zabilježite koliko ste se puta ispričali. Zatim oduzmite isprike za radnje koje ste poduzeli zbog kojih vam je iskreno žao – poput prolijevanja kave po nečijoj novoj košulji ili kašnjenja na izvođenje vašeg dijela prezentacije. Zatim prebrojite ostatak”.
Krajnji „protuotrov” za nepotrebno ispričavanje jest naučiti kako koristiti svoju snagu. Biti respektabilan znači cijeniti vlastiti, jedinstveni skup sposobnosti – bez isprike. Poznavanje svojih jedinstvenih sposobnosti i vjera u njih najčvršći je temelj za put kroz život.
Izvor: Fastcompany
