Eksploatacija različitih materijala i njihovo dalje korištenje u gospodarskoj proizvodnji ima velik utjecaj na stvaranje emisija stakleničkih plinova. Kako bi se one smanjile, širom svijeta promovira se primjena cirkularne ekonomije. I pored toga, ona je i dalje nedovoljno zastupljena u nacionalnim klimatskim politikama i mjerama, navodi se u novom izvješću Europske agencije za životnu sredinu (EEA).
Podaci Međunarodnog panela za resurse ukazuju na to da ekstrakcija i prerada materijala kao što su fosilna goriva, biomasa, metali i nemetalni minerali, čine gotovo polovinu globalnih emisija stakleničkih plinova.
Pod primjenom cirkularne ekonomije, nerijetko se misli samo na ponovnu uporabu resursa koji je trebao završiti kao otpad. Međutim, riječ je o čitavom lancu vrijednosti. Od održivog projektiranja, efikasne proizvodnje, preko održive potrošnje, dužeg i boljeg korištenja proizvoda i na kraju korištenja otpada kao resursa.
Svijest o značenju primjene cirkularne ekonomije i dalje nije dovoljno razvijena
Niti sam pojam još uvijek nije dobro shvaćen, piše Energetski portal. Kako se navodi u izvješću, bilježi se nedostatak primjerenog uključivanja klimatskih koristi koje proizlaze iz cirkularne ekonomije u politike i izvješćivanje o smanjenju emisija stakleničkih plinova.
Ovo se objašnjava time da postoji nedostatak između stroge sektorske strukture izvješćivanja koja se pridržava smjernica Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) i prirode cirkularne ekonomije. Preciznije, ovo znači da cirkularna ekonomija izlazi izvan granica tradicionalnih sektora i proteže se kroz različite faze životnog ciklusa proizvoda. On se ne odnosi samo na jedan dio lanca, već obuhvaća čitav tijek od proizvodnje do reciklaže.
Konkretan primjer otpada od stakla mogao bi se predstaviti ovako. U izvješću bi se najvjerojatnije uzeo u obzir samo podatak o tome koliko je emisija smanjeno time što ovaj otpad nije završio na deponiji. Međutim, još značajniju ulogu cirkularna ekonomija ostvaruje u samom procesu proizvodnje novog predmeta od stakla. Zahvaljujući upotrebi staklenog otpada, umjesto potpuno novih sirovina, štede se značajne količine energije. Problem je u tome što se ovakve koristi od primjene cirkularne ekonomije, u samom procesu proizvodnje teže precizno određuju. Zbog čega nerijetko ne budu uključeni u izvješća.
Da značenje cirkularne ekonomije u njenom punom kapacitetu i dalje nije dovoljno shvaćeno, pokazuju podaci EEA. Naime, u 2023. godini prijavljeno je 148 akcija u vezi s cirkularnom ekonomijom. Od toga se oko 60% odnosilo na otpad. Dosta manji broj obuhvatio je sve mjere cirkularne ekonomije, odnosno njen puni potencijal.
6 koraka za uključivanje cirkularne ekonomije u izvješća
Izvještaj je ponudio šest koraka s detaljnim objašnjenjem za uključivanje cirkularne ekonomije u izvješća o ublažavanju klimatskih promjena i kreiranja politike, zato što će se na taj način razumjeti i razviti svijest o značenju njene primjene.
Prvi korak podrazumijeva okupljanje stručnjaka iz oblasti kružne ekonomije i klimatskih promjena. Treba razviti svijest o povezanosti ove dvije oblasti i izgraditi snažan, transparentan i koordiniran nacionalni sustav za buduća izvješća. Drugo jeste da se koriste modeli za identificiranje ključnih mjera cirkularne ekonomije koji imaju potencijal doprinijeti smanjenju emisije stakleničkih plinova. Treći bi se mogao objasniti kao postizanje sinergije između mjera za smanjenje otpada i politika cirkularne ekonomije u izvješćima o ublažavanju klimatskih promjena. Posljednja tri koraka uključuju analizu jesu li potrebni dodatni zakonodavni prijedlozi, praćenje napretka usvojenih politika i na kraju nastavak daljnjeg razvoja prethodnih pet koraka.
