IKEA je globalno prepoznatljiva robna marka i najveći svjetski proizvođač namještaja. Njezin osnivač, Ingvar Kamprad (1926.-2018.), bio je poznat po poduzetničkom duhu i inovacijama. Od male tvrtke na obiteljskoj farmi, razvio je globalno poslovanje koje danas posluje u 52 zemlje.
Kampradove poslovne odluke bile su revolucionarne u industriji. Na vrhuncu svoje karijere, bio je na Forbesovoj listi najbogatijih ljudi s bogatstvom od 28 milijardi dolara. Njegova priča počinje s malim startupom, započetim s pet švedskih kruna, dok mu je baka Francisco bila jedina mušterija. Potaknut njenom podrškom, Kamprad je pokazao genijalnost koja je unaprijedila IKEA-in globalni uspjeh.
Kao dijete, Kamprad je počeo razvijati svoje trgovačke vještine. Prvu zaradu ostvario je prodajom šibica kupljenih “na veliko” za pet kruna. Do svoje desete godine, već je prodavao božićne ukrase, šibice i olovke, a kasnije je s kreditom od 500 švedskih kruna naručio olovke iz Francuske, ostvarivši dobit od 190 dolara. Tim novcem kupio je bicikl za dostavu robe.
Kampradova majka bila je članica Švedske nacističke stranke, što je utjecalo na njegovo rane političke stavove. Iako se kasnije distancirao od toga, ovaj aspekt njegova života često je izazivao kontroverze.
Sa sedamnaest godina, Kamprad je kupio staro skladište i pretvorio ga u poslovni prostor. S obzirom na to da je bio maloljetan, roditelji su mu morali odobriti otvaranje obrta. Tako je nastala IKEA 1943. godine, tvrtka koja je isprva prodavala satove, olovke i najlonske čarape, da bi 1948. proširila ponudu na namještaj.
Tradicija imena
Prva stolica koja je bila u ponudi zvala se Ruth, a Kamprad je odlučio davati imena proizvodima kako bi se lakše pamtili, zbog njegovih problema s disleksijom. Ova tradicija zadržana je do danas i dio je jedinstvenog IKEA identiteta.
Švedska je nakon rata imala veliki broj proizvođača namještaja, pa je Kamprad morao diferencirati IKEA-u. Njegov poslovni smisao i ideje omogućili su mu da se istakne. Prodajni izložbeni prostor, koji je otvorio u skladištu, bio je revolucionaran potez koji je odmah privukao kupce. Kamprad je kasnije redizajnirao postojeće modele namještaja, što je također pridonijelo uspjehu.
IKEA se brzo fokusirala isključivo na prodaju namještaja. Kampradova genijalnost ogleda se i u revoluciji ravnog pakiranja. Jednog dana, kada je prijatelj imao problema s pakiranjem stola, Kamprad je shvatio da bi se noge mogle odvrnuti radi lakšeg transporta. Tako je nastala koncepcija ravnog pakiranja, što je značajno smanjilo troškove skladištenja i prijevoza.
Kampradova vizija bila je jasna: “Naša je dužnost da se širimo”, često je govorio. IKEA je nastavila rasti i razvijati se, usavršavajući svoje poslovanje, unatoč pokušajima konkurencije da ga zaustavi povezivanjem s njegovom nacističkom prošlošću i prijetnjama proizvođačima drva u Švedskoj. Kamprad je našao rješenje u suradnji s proizvođačima drva iz Poljske.
Tijekom godina, IKEA je razvila specifičan pristup kupcima. Prolazak kroz dućane izaziva znatiželju kupaca, a restorani unutar trgovina s poznatim švedskim mesnim okruglicama samo su jedan od mnogih načina kako zadržati kupce, prenosi Bonitet.
Nakon Kampradove smrti, IKEA je nastavila širiti svoje poslovanje i inovacije. “Second hand” revolucija postala je dio IKEA-ine nove strategije, s fokusom na umrežavanje ponuđača i kupaca rabljene robe, potvrđujući Kampradove riječi: “IKEA još nije savršena”.
