Dvije sezone nakon uvođenja novog sustava UEFA Lige prvaka, ligaška faza više nije predmet teorijskih rasprava nego konkretnih analiza. To se ne odnosi samo na atraktivnost samog natjecanja, već i na učinke koje novi format ima na klubove sudionike. Sezona 2025./26. donosi drugi kompletan skup podataka koji omogućuje procjenu kako nova struktura povezuje sportske rezultate s financijskim pokazateljima u elitnom europskom klupskom nogometu.
Zamjena tradicionalne grupne faze jedinstvenom ligom od 36 klubova nije promijenila temeljnu financijsku hijerarhiju europskog nogometa. Elitni klubovi i dalje dominiraju napretkom i zaradom. Ipak, ligaška faza promijenila je kako se pritisak na rezultat akumulira, te kako ga klubovi doživljavaju. Plasman u knock out fazu i(li) ispadanje sada se vrlo često odlučuju u posljednjem kolu. Ovo koncentrira sportski rizik i pažnju na širi skup utakmica te stvara neizvjesnost koja u starom formatu nije bila moguća. Marginalni sportski ishodi tako nose veću financijsku težinu. Iznos nagrada je snažno povezan s pozicijom na ljestvici, iako “stara garda” i dalje uživa određene prednosti.
Ova dinamika otvara pitanje koliko se financijski efekt ligaške faze razlikuje među klubovima različitih veličina i geografskih pozicija. Od elitnih komercijalnih sila do predstavnika manjih tržišta – gdje isti sportski rezultat može imati sasvim različite financijske posljedice.
Analiziramo ligašku fazu sezone 2025./26. kroz spoj financijske i sportske perspektive. S fokusom na procijenjenu distribuciju nagradnog fonda, težinu prihoda od Lige prvaka u odnosu na ukupne prihode klubova te odnos između vrijednosti momčadi i učinka u ligaškoj fazi.
Distribucija nagradnog fonda u ligaškoj fazi
Revidirani model raspodjele prihoda u UEFA Ligi prvaka odražava pokušaj balansiranja šireg pristupa i nagrađivanja učinka. Svi klubovi među 36 sudionika dobivaju zajamčenu početnu zaradu od 18,6 milijuna eura. Ukupna pojedinačna zarada i dalje je snažno uvjetovana rezultatima i tzv. “value” stupom, vezanim uz povijesni učinak u Europi i koeficijent kluba. Time se klubovima s konstantnim rezultatima omogućuje da zadrže veći udio kolača.
Na vrhu i dalje dominiraju etablirana imena, FC Bayern München, Manchester City FC, Liverpool FC i Arsenal FC. Prema procjenama (Swiss Ramble) svaki navedeni klub je nakon završetka ligaške faze premašili 96 milijuna eura prihoda od nagrada. Ipak, visok nivo zarade nije rezervirana isključivo za najveće. Klubovi poput Sporting Lisaboa CP, koji je završio sedmi, i Atalante BC, koja je bila petnaesta, približili su se tradicionalnim velikanima. Ovo pokazuje da ligaška faza omogućuje značajno nagrađivanje konzistentnog učinka na terenu kroz svih osam utakmica.
Ipak, ishodi u pogledu nagrada ostaju relativno približni među klubovima s istim natjecateljskim statusom – izravna kvalifikacija, plasman u doigravanje ili ispadanje – čak i kada se njihove ligaške pozicije znatno razlikuju. Real Madrid CF, koji je za dlaku ostao izvan prve osmorice, ostvario je procijenjenih 81 milijun eura, dok je SL Benfica, koja je u dramatičnoj završnici posljednjeg kola golom vratara Anatoliya Trubina ušla u top 24, zaradila oko 54 milijuna eura. Unatoč različitom plasmanu, razlika od 27 milijuna eura pokazuje da klubovi koji iz ligaške faze napreduju istim putem mogu ostvariti relativno slične financijske nagrade.
Čak i na dnu tabele, iznosi su i dalje prihvatljivi. Klubovi s najmanjom zaradom premašili su 20 milijuna eura, što je razina prihoda koja može bitno utjecati na strukturu plaća, strategiju prijelaznog roka i dugoročnije planiranje, osobito u klubovima iz manjih liga.
Financijski učinak prihoda od Lige prvaka
Sama analiza nagradnog fonda daje tek dio slike. U usporedbi s ukupnim poslovnim prihodima klubova, ligaška faza stvara vrlo različite stupnjeve financijske izloženosti diljem Europe: za neke je prihod od Lige prvaka dodatak diverzificiranom modelu, dok su za druge ključni stup poslovanja.
Za najveće klubove, prihodi od nagrada uglavnom nadopunjuju već razgranate izvore. Real Madrid CF, FC Barcelona, Paris Saint-Germain FC, Manchester City FC i FC Bayern München ostvarili su omjer prihoda od Lige prvaka prema ukupnim operativnim prihodima ispod 15%.
S druge strane, AS Monaco FC, Union Saint-Gilloise i Olympiacos FC zabilježili su prihode od nagrada veće od polovice svojih posljednje dostupnih operativnih prihoda. U takvim slučajevima sudjelovanje u Ligi prvaka postaje definiran element godišnjeg financijskog rezultata. S druge pak strane, za pojedine klubove ostvareni rezultati čine : Qarabağ FK i FK Bodø/Glimt ostvarili su iznose od UEFA natjecanja koji premašuju njihove posljednje dostupne godišnje operativne prihode. To otvara prostor za ubrzan razvoj, ali i značajno povećava financijski rizik – velika ovisnost o kontinuitetu europskih nastupa čini klub ranjivim na naglo “stezanje” budžeta, ako se plasman ne ponovi, što potiče kratkoročno razmišljanje i volatilnost.
Ova dinamika doprinosi i domaćoj dominaciji, osobito u manjim ligama, gdje jedna uspješna europska sezona može trajno narušiti ravnotežu konkurencije i učvrstiti dugoročne prvake. Slični učinci vidljivi su i u većim ligama: ponavljan pristup prihodima iz Lige prvaka učvršćuje dugoročnu financijsku nadmoć, smanjuje prostor za “iznenađenja” i često koncentrira borbu za naslov na mali krug istih klubova.
Vrijednost momčadi i učinak u ligaškoj fazi
Usporedba konačnog plasmana u ligaškoj fazi s tržišnom vrijednošću momčadi pokazuje koliko sportski rezultati prate temeljnu financijsku snagu. Očekivano, klubovi sa skupljim momčadima generalno završavaju bolje plasirani.
Sedam od devet najvrednijih sastava završilo je unutar prve devetorke. Arsenal FC osvojio je prvo mjesto u ligaškoj fazi sa drugom najvrjednijom momčadi (1,43 mlrd eura). Dok je Real Madrid CF, s najvrednijim kadrom u natjecanju (1,46 mlrd eura), završio deveti i za malo ispustio izravnu kvalifikaciju.
Ždrijeb je dobar indikator učinka: osam od prvih deset klubova na ljestvici došlo je iz šešira 1. Svih devet klubova iz tog šešira završilo je u top 16, što potvrđuje da predsezonska pozicioniranost i dalje bitno oblikuje ishode, čak i u novom formatu.
Sporting CP se ističe kao najveći “overperformer” u odnosu na financijsku vrijednost. S momčadi procijenjenom na 432 milijuna eura, lisabonski klub završio je sedmi. To je u priličnom raskoraku s predsezonskim očekivanjima tržišta, budući da su agregirane kvote kladionica Sporting stavljale daleko izvan prve osmorke.
Na dnu ljestvice financijska ograničenja i dalje postavljaju jasne limite – ali uz značajne iznimke. Qarabağ FK i FK Bodø/Glimt plasirali su se u doigravanje unatoč tome što su imali dvije najniže tržišne vrijednosti nogometaša u natjecanju. Čak i uz očekivani rast vrijednosti nekoliko istaknutih igrača, ukupna tržišna vrijednost njihovih momčadi i dalje je znatno ispod mnogih klubova koje su na kraju ostavili iza sebe.
Paris Saint-Germain i Napoli razočarali
Nekoliko financijski moćnih klubova podbacilo je u odnosu na vrijednost igračkog kadra. Aktualni prvaci Paris Saint-Germain FC i prvak Serie A SSC Napoli završili su ispod onoga što bi se moglo očekivati na temelju nominalne vrijednosti momčadi. Napoli je osobito upadljiv slučaj, kao jedini klub koji nije bio u šeširima 3 ili 4, a da je ipak ispao već u ligaškoj fazi.
Usporedbe radi s sezonom 2024./25., pojavljuje se konzistentan obrazac. Iako hijerarhija i snaga ostaje netaknuta, elitni klubovi rijetko ispadaju rano. Ipak, izravni plasman u prvih osam više nije “zagarantiran” samom financijskom snagom. To je bilo vidljivo i prošle sezone, kada su Real Madrid, FC Bayern München i Manchester City propustili plasman u top 8. Klubovi s nižom vrijednošću poput LOSC Lillea i Aston Villa-e FC izborili izravan prolaz.
Natjecateljska dinamika nakon dvije sezone ligaške faze
Nakon dvije sezone “ligaške ere”, temeljna hijerarhija Lige prvaka ostaje u velikoj mjeri nepromijenjena. Financijska snaga i vrijednost momčadi i dalje su dobri prediktori napretka. Ono što se promijenilo jest trenutak i intenzitet pritiska – plasman i ispadanje češće se odlučuju kasnije u natjecanju i uz minimalne razlike, za razliku od ranijih faza u nekadašnjem grupnom formatu.
S aspekta dizajna natjecanja, ligaška faza je uvelike ispunila cilj produženja natjecateljske neizvjesnosti. Samo šest od 36 klubova ušlo je u posljednje kolo bez ikakvog rezultatskog motiva. U usporedbi s 20 od 32 u posljednjoj sezoni starog grupnog formata. Kod 17 od 18 utakmica posljednje večeri ovisilo se o plasmanu ili ispadanju, pa se konačni ishodi sve više “guraju” prema završnici ligaškog dijela natjecanja.
Ipak, financijski efekti, međutim, ostaju izrazito neujednačeni. Za najveće klubove, učinak u ligaškoj fazi tek nijansira već diverzificirane poslovne modele. Za druge klubove, može značajno povećati financijsku snagu, ulaganja u prijelaznom roku i konkurentnost u domaćim natjecanjima. U navedenim slučajevima ključan izazov postaje upravljanje i strategija. Kako integrirati značajan, ali često volatilni europski prihod u dugoročne planove, umjesto da kratkoročni sportski uspjesi dovedu do neodrživih odluka.
Istodobno, koncentracija prihoda od Lige prvaka u rukama malog broja klubova unutar pojedinih ligaških natjecanja nastavlja oblikovati neravnotežu u samim natjecanjima. Konstantan pristup europskim prihodima može proširiti jaz između sudionika i ostatka lige. Učvrstiti dugoročnu dominaciju i suziti krug pretendenata na naslov. Ovaj trend je najvidljiviji u manjim ligama. Sve više postaje relevantan i u najvećim, gdje kontinuirano sudjelovanje u Ligi prvaka ostaje temelj dugoročne konkurentske prednosti.
Izvor: Football Benchmark / Prilagodba na lokalni jezik: Financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
