Europa se ponovno približava zimi s problemom za koji se činilo da ga je nakon energetske krize 2022. naučila držati pod kontrolom.
Cijene prirodnog plina snažno su porasle, skladišta su slabije popunjena nego što je uobičajeno za ovo doba godine, a tržište već pokazuje nervozu zbog onoga što bi moglo uslijediti ako zima bude hladna.
Ipak, situacija nije ista kao prije četiri godine.
Europa danas ima više načina da pronađe plin. Ono što nema jest jamstvoJamstvo je odgovornost jedne osobe za obvezu koju druga osob... da će ga pronaći po cijeni koju njezina industrija i kućanstva mogu lako podnijeti.
Zato najveći rizik ove zime možda neće biti nestašica plina, nego njegova cijena.
Skladišta su tek nešto više od pola puna
Početkom kolovoza europska skladišta plina bila su popunjena nešto manje od 58 posto, što je najniža razina za ovo doba godine otkako postoje usporedivi podaci od 2011. Zalihe su bile oko 12 postotnih bodova niže nego godinu ranije.
Još sredinom ljeta bilo je jasno da Europa u zimu ulazi s manjom sigurnosnom rezervom. Mjesec dana poslije problem više nije samo koliko plina ima u skladištima, nego koliko će Europa morati platiti da osigura dovoljne količine.
Slabije zalihe znače da Europa tijekom ostatka ljeta i jeseni mora nastaviti kupovati plin, dok tržište već upozorava na povećan rizik zimskih skokova cijena.
Referentna europska cijena plina početkom kolovoza kretala se oko 53 eura po MWh, gotovo dvostruko iznad pretkriznih razina.
LNG je Europi donio sigurnost, ali i novu ovisnost
Problem za Europu sada je strukturni.
Nakon dramatičnog smanjenja ruskih plinovodnih isporuka kontinent se mnogo snažnije okrenuo ukapljenom prirodnom plinu.
Time je smanjio ovisnost o jednom velikom dobavljaču i povećao broj mogućih izvora. Ali LNG ima jednu važnu razliku u odnosu na plin koji stiže dugoročnim ugovorima kroz plinovode.
Brod može promijeniti odredište.
Ako kupci u Aziji ponude bolju cijenu, teret koji je mogao završiti u Europi može otići prema Kini, Japanu ili Južnoj Koreji.
Upravo se to događa ove godine. Azijska potražnja ponovno je ojačala, dok su geopolitički poremećaji smanjili dostupnost dijela LNG-a. Europa sada mora konkurirati azijskim kupcima za dodatne količine potrebne za punjenje skladišta.
Energetska sigurnost tako je postala manje pitanje pronalaska dobavljača, a više pitanje cijene koju je Europa spremna platiti.
Plina ima. Pitanje je po kojoj cijeni
To je ključna razlika između 2022. i 2026.
Prije četiri godine Europa se pitala hoće li imati dovoljno plina nakon dramatičnog smanjenja ruskih isporuka.
Danas je sustav otporniji.
Potrošnja plina smanjena je, izgrađeni su dodatni LNG kapaciteti, obnovljivi izvori imaju veći udio, a dobavni pravci raznovrsniji su nego na početku energetske krize.
Zbog toga fizička nestašica nije osnovni scenarij za nadolazeću zimu.
Ali tržište ima drugi način da uspostavi ravnotežu: cijenu.
Ako zima bude hladna, Europa će morati privući dodatne LNG terete. A to znači ponuditi dovoljno visoku cijenu da ti brodovi završe u europskim terminalima, a ne na drugom kraju svijeta.
Plina će vjerojatno biti. Samo možda neće biti jeftin.
Problem se ne zaustavlja na računu za grijanje
Visoka cijena plina vrlo brzo postaje problem cijelog gospodarstva.
Plinske elektrane i dalje imaju važnu ulogu u formiranju cijene električne energije na europskom tržištu. Zato rast cijene plina može povući prema gore i cijenu struje.
Tržište je taj rizik počelo ugrađivati mjesecima unaprijed.
Zimski terminski ugovori za električnu energiju u dijelu Europe trgovali su se uz premiju veću od 20 posto u odnosu na cijene za 2027., što je najveća takva razlika od energetske krize 2022.
To je posebno neugodno za europsku industriju.
Kemijska industrija, proizvodnja gnojiva, stakla, keramike, čelika i drugih energetski intenzivnih proizvoda već godinama upozoravaju da su visoki europski troškovi energije postali pitanje konkurentnosti.
Novi skok cijena plina ponovno bi povećao proizvodne troškove upravo u trenutku kada europsko gospodarstvo pokušava ubrzati rast.
A posljedice bi se mogle preliti dalje: na cijene proizvoda, inflacijuInflacija je povećanje opće razine cijena u određenom vre... i prostor Europske središnje banke za monetarnu politiku.
Hladna zima promijenila bi računicu
Sada postoje dva bitno različita scenarija.
Blaga zima i stabilne LNG isporuke omogućile bi Europi da sezonu prođe relativno mirno čak i s nižim početnim zalihama.
Hladna zima bila bi puno veći test.
Potrošnja bi porasla, skladišta bi se brže praznila, a europski kupci morali bi agresivnije tražiti dodatne količine na globalnom tržištu.
Izvršni direktor Equinora Anders Opedal već je u srpnju upozorio da Europa možda neće uspjeti napuniti skladišta iznad 80 posto prije zime. Tada su bila popunjena oko 54 posto, što je bila druga najniža sezonska razina u posljednjih 15 godina.
Reutersova analiza početkom kolovoza otišla je korak dalje. Ovisno o vremenskim prilikama i opskrbi, zimske cijene mogle bi se kretati u iznimno širokom rasponu od približno 60 do čak 210 eura po MWh. To nije prognoza da će plin dosegnuti 210 eura, nego pokazatelj koliko su mogući ishodi postali široki kada su sigurnosne rezerve male.
Europa je sigurnija nego 2022., ali nije imuna
Niske zalihe zato same po sebi ne znače novu energetsku krizu.
Europa je danas otpornija nego prije četiri godine i ima više mogućnosti za odgovor na poremećaje.
Ali sigurnosna margina je manja.
Što manje plina bude u skladištima na početku zime, to će tržište snažnije reagirati na svaku hladnu vremensku prognozu, prekid LNG isporuka ili problem na važnoj energetskoj infrastrukturi.
A posljedice neće osjećati samo kućanstva.
Visoke cijene energije već su jedan od najvećih strukturnih problema europske industrije. Još jedna skupa zima ponovno bi otvorila pitanje koliko europske kompanije mogu konkurirati proizvođačima iz regija u kojima je energija znatno jeftinija.
Europa je nakon 2022. naučila kako pronaći plin kada ga nema dovoljno. Ove zime mogla bi ponovno otkriti koliko takva sigurnost može koštati.
