Sukob između hrvatskog operatera naftovoda Jadranski naftovod (Janaf) i mađarske energetske kompanije MOL Group (MOL) prerastao je u jedan od ključnih energetskih sporova u srednjoj Europi. U središtu prijepora nalaze se tranzitne naknade, usporedba cijena transporta po različitim pravcima, dodatni logistički troškovi i pravna nadležnost budućeg ugovora.
Za poslovnu zajednicu riječ je o pitanju koje nadilazi bilateralni odnos dviju kompanija – spor izravno utječe na troškovnu konkurentnost rafinerija, energetsku sigurnost Mađarske i Slovačke te stabilnost opskrbnih lanaca u regiji.
Tranzitne naknade: metodologija obračuna pod povećalom
Ključna točka spora odnosi se na način obračuna tranzitnih naknada. MOL tvrdi da Janaf naplaćuje 5,3 USD po toni na 100 kilometara na ruti od Hrvatske do mađarske granice, što je – prema njihovim podacima – više od tri puta skuplje od tarife na naftovodu Transalpine Pipeline (TAL) na pravcu Trst – Beč, gdje naknada iznosi 1,4 USD.
Usporedbe uključuju i druge pravce:
- Ukrajinski dio naftovoda (bjeloruska – mađarska granica): 3,4 USD
- Ruski operater **Transneft (Samara – bjeloruska granica): 1,0 USD
- Mađarski dio pod upravljanjem MOL-a (ukrajinska granica – Dunavska rafinerija): 1,0 USD
- Naftovod Baku-Tbilisi-Ceyhan (BTCBitcoin je decentralizirana, distribuirana, anonimna platna ...): 1,2 USD
MOL dodatno naglašava da su cijene na ukrajinskoj ruti niže unatoč ratnim uvjetima, dok takve izvanredne okolnosti ne postoje u slučaju Janafa.
S druge strane, Janaf odbacuje usporedbu temeljenu na cijeni po toni na 100 kilometara. Tvrtka ističe da je njihov sustav dva do tri puta kraći od ruskog naftovoda Družba, zbog čega je, prema njihovom tumačenju, relevantan kriterij ukupna cijena transporta po toni do krajnjeg odredišta. Prema toj metodologiji, tvrde da je transport putem Janafa približno tri puta jeftiniji po toni u odnosu na Družbu.
Dodatni troškovi pomorskog prijevoza
Jedan od argumenata MOL-a odnosi se na dodatne logističke troškove. Nafta koja stiže u luku Omišalj doprema se tankerima iz Libije, Saudijske Arabije, Kazahstana i Norveške, što generira dodatni trošak od 20 do 25 američkih dolara po toni.
Za razliku od toga, kopneni transport kroz Ukrajinu omogućuje izravnu isporuku sirove nafte od proizvođača bez pomorskih troškova. MOL smatra da ti dodatni izdaci dodatno smanjuju konkurentnost hrvatske rute.
Janaf, međutim, naglašava da transport kao stavka čini tek manji udio u ukupnoj cijeni sirove nafte te da ključnu razliku stvara diskont na rusku naftu.
Ruska nafta i pitanje profitabilnosti
Prema navodima Janafa, ruska sirova nafta trenutačno je oko 30 posto jeftinija od neruske. Upravo taj diskont, tvrde, omogućuje značajnu razliku u profitabilnosti za kompanije koje se oslanjaju na taj dobavni pravac.
U tom kontekstu Janaf sugerira da se rasprava o tranzitnim naknadama koristi kao argument u širem modelu očuvanja visokih marži temeljenih na jeftinijoj ruskoj nafti. MOL takve tvrdnje ne prihvaća i inzistira na tržišnoj usporedbi tarifa.
Povećanje naknada i pravna neizvjesnost
MOL također navodi da je Janaf 2022. godine, nakon početka rata u Ukrajini, povećao svoje naknade za više od 70 posto, dok, prema njihovim tvrdnjama, drugi operateri nisu zabilježili sličan rast.
Dodatnu težinu sporu daje činjenica da trenutačno ne postoji potpisan dugoročni ugovor između dviju kompanija. Isporuke se odvijaju bez formalno definiranog okvira, što MOL opisuje kao „pravno neregulirano okruženje“.
Posebno je sporno pitanje nadležnosti u slučaju arbitraže. Novi prijedlog predviđa primjenu hrvatskog prava i nadležnost sudova u Zagrebu, dok je dosadašnja praksa uključivala austrijsko pravo i arbitražu u Beču. MOL smatra tu promjenu neprihvatljivom, što dodatno usložnjava pregovore.
Energetska sigurnost Mađarske i Slovačke
Janaf naglašava da njihov sustav ima operativni kapacitet za osiguravanje stabilne opskrbe Mađarske i Slovačke. U posljednjim operacijama prihvaćeno je osam tankera neruske nafte kako bi se osigurao kontinuitet isporuka i demonstrirala funkcionalnost alternativnog pravca.
Time se, prema njihovom stajalištu, smanjuje ovisnost o jednom izvoru i jača energetska otpornost regije.
Strateška dilema za regiju
Sukob Janafa i MOL-a daleko nadilazi pitanje pojedinačne tarife. Riječ je o strateškoj dilemi koja uključuje diverzifikaciju opskrbe, tržišnu konkurentnost, pravnu sigurnost i geopolitičke rizike.
Za investitore i donositelje odluka u energetskom sektoru, ishod ovog spora mogao bi imati dugoročne posljedice na strukturu opskrbnih pravaca u srednjoj Europi. Ključno pitanje ostaje: hoće li prevladati model diverzifikacije i regulatorne stabilnosti ili profitna logika temeljena na diskontiranim energentima?
Jedno je sigurno – Janaf-ov i MOL-ov sukob oko tranzitnih naknada postao je test otpornosti regionalne energetske arhitekture.
