Jerome Powell, predsjednik Federalnih rezervi (Fed, američka središnja banka), jednom je usporedio postavljanje kamatnih stopa sa svemirskom navigacijom – piše ugledni list The Economist u svojem izdanju od 4. veljače. Danas, kako inflacijaInflacija je povećanje opće razine cijena u određenom vre... raste, sve je jači dojam da je Fed izgubio svoj put. Čini se kao da se sprema napraviti naglu promjenu kursa snažnim i brzim pooštravanjem monetarne politike. Ta je mogućnost potresla burze i navela mnoge tvrtke i vlasnike nekretnina da se zapitaju da li je era niskih kamatnih stopa možda završila zauvijek.
Po mišljenju The Economista, stvarnost je složenija. Kratkoročno, Fed se doista treba uhvatiti u koštac sa problemom inflacije. Dugoročno, pretpostavka je da će svjetsko stanovništvo, koje u prosjeku postaje starije zadržati gornju granicu kamatnih stopa na određenoj razini. Iz toga razloga, pretpostavka je da se svijet neće vratiti u 1970-e godine.
Zašto porast cijena i kamatnih stopa uznemiruje tržište?
Porast kamataKamata je cijena uporabe tuđih novčanih sredstava. Kamate ... je zastrašujući jer se veliki dio svijeta navikao se na eru gotovo besplatnog novca. Nema središnje banke iz grupe G7 koja je zadnjih više od deset godina postavila kamatne stopeKamate su trošak, odnosno cijena koju plaćate za pozajmlji... iznad 2,5%. Ako se vratimo u 1990-te, sve te središnje banke su imale kamatne stope iznad 5%. Počelo je izgledati kao da je jeftino financiranje osnovna značajka bogatih ekonomija. To je dopustilo vladama da se zaduže i kreiraju ekstremne deficite. Vlade su krenule u kupnju obveznica i stimulacije za podupiranje gospodarstva u razdoblju kada je bilo usporeno.
Zbog toga je, po mišljenju The Economista, skok cijena u posljednjih 18 mjeseci bilo tako grubo iznenađenje za Fed i druge središnje banke. U Americi je inflacija potrošačkih cijena dosegla 7%. Kako sada izgleda, daleko je od toga je prolazna, jer se inflacija “hrani” i kroz povećanje plaća. Plaće u privatnom sektoru u Americi su porasle za 5% u godinu dana. U prosincu je prosječni američki potrošač očekivao da će cijene porasti za 6% u roku 12 mjeseci. Mnogi od ovih trendova se osjećaju diljem svijeta: globalna inflacija je sada dosegnula 6%.
Kao rezultat toga, središnje banke su uznemirene . Dvanaest središnjih banaka ekonomija u razvoju podiglo je kamatne stope u 2021. Bank of England također, a vjerojatan je i nastavak rasta. Ulagači očekuju da će čak i Europska središnja banka (ECB), koja nije podigla stope više od desetljeća, to učiniti dvaput ove godine. Ipak, sve su oči uprte u Ameriku i gospodina Powella. To je dijelom zato što SAD imaju dominantnu ulogu u svjetskom financijskom sustavu. Dodatno, to je i zato što je američka inflacija visoka, a Fed još nije reagirao. Fed je mjesecima stimulirao gospodarstvo koje je već usijano, kupnjom obveznica i zadržavanje kamatnih stopa u rasponu od 0% – 0,25%.
Što planira uraditi Fed?
Fed kaže da planira vratiti kamatne stope na oko 2% do 2024., što je blizu većine procjena neutralne razine kamatnih stopa, koja u teorija niti stimulira ekonomiju, niti je sputava. Ali kako je Fed odugovlačio sa reakcijom, porastao je rizik da će morati povećavati i dalje. Viša inflacijska očekivanja potiču podizanje cijena koje je onda teže iskorijeniti. Za bilo koju nominalnu stopu, inflacija također smanjuje realnu kamatnu stopu koju zajmoprimci plaćaju, umanjujući tako učinak pooštravanja (podizanja stopa) od strane Fed-a . Stvarni (realni) trošak posudbe na pet godina i dalje je niži nego što je bio sredinom 2020 godine.
Stoga je najvjerojatnije, po mišljenju The Economista, da će kamatne stope u Americi za godinu dana ili više rasti brže nego što je to Fed najavio. Neki prognostičari predviđaju da će Fed povećati stope za 1,75 postotnih bodova u 2022., više nego bilo koje godine još od 2005.
Dugoročni izgledi kretanja kamatnih stopa
Što je s dugoročnim izgledima? Pitanje dugoročnih izgleda je važno, jer većina kupaca nekretnina i kompanija nastoji posuđivati na duge rokove (desetljeće ili više). Za odgovor na ovo pitanje moramo gledati dalje od Fed-a i g. Powella, i promatrati sile koje pokreću ekonomiju. Monetarna politika je usidrena oko neutralne kamatne stope, tj. one cijene novca potrebne za uravnoteženje globalnog apetita za štednjomU ponudama kreditnih institucija postoje različiti oblici i... s jedne strane, i željom za ulaganjem s druge strane. Ovo je temeljna varijabla nad kojom središnji bankari imaju malo kontrole.
Tijekom proteklih 20 godina ova temeljna neutralna stopa stalno je opadala jer su štednja i ulaganja ispali iz ravnoteže. Rast globalne štednje, ponajprije uzrokovan gomilanjem rezervi u Azijskim ekonomijama, značio je da su ogromne količine novca bile u potrazi za bilo kakvim povratom. S druge strane, kompanije, oštećene i ranjene nakon globalne financijske krize 2007 – 09 godine, nisu bile voljne i oklijevale su ulagati.
Balansiranje između štednje i ulaganja
Pitanje je da li su se sada te ekonomske sile promijenile. S jedne strane, možda se jesu malo promijenile. Poslovna ulaganja možda ulaze u novu fazu. Od pandemije su se oporavila brže nego što je to bio slučaj nakon financijske krize. To je dijelom zahvaljujući poticajima koje su države davale u pandemiji, a koji se sada povlače. Ali to također odražava i optimizam u pogledu tehnološkog napretka koji potiče potrošnju na intelektualno vlasništvo. Ono sada čini više od dvije petine američkih poslovnih ulaganja. U međuvremenu, prijelaz na čistu energiju stvara potrebe za ulaganja u visini od cca 60% BDP-a u bogatim zemljama. Ako tehno-optimizam potraje i svijet ostane ozbiljan u borbi protiv klimatskih promjena, ulaganja će vjerojatno biti veća u 2020-ima nego što je to bilo 2010-ih godina.
Međutim, s druge strane, nije vjerojatno da će želja za štednjom na svjetskoj razini pasti. Otkada je Ben Bernanke, jedan od prethodnika gospodina Powella, prvi put primijetio “globalnu prezasićenost štednjom”, rast rezervi azijskih gospodarstva se usporio, a neke vlade su zabilježile više duga. Međutim, predviđa se da će udio svjetskih stanovnika starijih od 50 godina porasti s 25% na 40% do 2100. godine. Može se i povećati još više, s obzirom na nedavne padove nataliteta u Indiji i Kini. Iskustvo pokazuje da starenje dovodi do veće štednje, pošto porast očekivanog trajanja života uzrokuje to da kućanstva više izdvajaju za svoju mirovinu, a umirovljenici imaju tendenciju da polako troše svoju imovinu.
Usponi i padovi
Ovi faktori postavljaju, kako piše The Economist, svojevrsnu mapu za kretanje kamatnih stopa. Dugoročno gledano, svaki pomak kamatnih stopa prema gore vjerojatno će biti mali. U mjeri u kojoj taj pomak odražava povećanje ulaganja, bit će i dobrodošao. Međutim, s vremena na vrijeme vjerojatno će doći do oštrog i potencijalno bolnog porast stopa. Svjetski dugovi dosegli su 355% BDP-a, čineći poduzeća i kućanstva osjetljivijima na čak i mala povećanja stopa. Malo je primjera u kojima su središnje banke pokušale ukrotiti inflaciju, a da to nije izazvalo recesiju. Prošlo je više od 70 godina od kada je zadnji put američka inflacija pala s preko 5% bez recesije. Borba protiv inflacije bi mogla dovesti svijet u sunovrat. Ako bude tako, izgledi da će kamatne stope jednog dana ponovno pasti, bile bi tek blaga utjeha.
